Sutkinja Stejskal Kanazir presudu je obrazložila
tvrdnjom da su 'tužitelji imenom i prezimenom definirani
i prezentirani širokoj javnosti najgrubljim uvredama i
kvalifikacijama', s 'dvama krajnje uvrjedljivim
podnaslovima 'desničarska stoka' i 'katolički
talibani''.
Posebna je, kaže, 'težina uvredljivosti postignuta
višestrukim, gotovo nekontroliranim ponavljanjem
izravne i osobne uvrede 'gnjide'', a 'u tekstu koji
ima ukupno 34 rečenice iznesene su izravne i grube
uvrede prema tužiteljima u čak 15 rečenica'. Splitski
list kroz pero svoga udarnog komentatora upotrijebio
je, napisala je sutkinja, 'govor mržnje' te 'napao na
demokratsko ozračje i obeshrabrio sudjelovao građana u
demokratskim procesima'.
Svjedočenja ključnih osoba Slobodne
Dalmacije potvrdilo je notorne, ali nedovoljno poznate
spoznaje o tome kako djeluje ovaj list, druga glasila
EPH-a i njihovi glavni kolumnistički 'terminatori'.
Još su naime u odgovoru na tužbu 18.
listopada 2012. predsjednik uprave Slobodne Dalmacije
Miroslav Ivić i član uprave Zoran Krželj napisali da
smo 'zaslužili upravo takvu žestoku kritiku' jer da
smo - svojim odnosom prema homo-mimohodu - dirnuli u
'društvene vrijednosti većega značaja od ugleda
pojedinaca odnosno tužitelja'.
Drugim
riječima: ugled dvaju istaknutih branitelja (Džaje te
Lozine, suosnivača Hrvatske ratne mornarice), vodećeg
novinara tijekom četiri desetljeća u tom istom listu
(Čelana) i njegovih dugogodišnjih glazbenih suradnika
(gospođe Alajbeg i Sladoljeva) te svih ostalih
oklevetanih kulturnih i javnih radnika ne vrijedi
jedne jedine novinarske ognjice autora kolumne 'Ugovor
s đavlom', Borisa Dežulovića.
Glavni urednik lista Kruno Kljaković je pak na svjedočenju rekao da
Dežulovićev tekst nije vidio prije objavljivanja, već tek poslije te da od
dežurnih urednika 'nije tražio posebno objašnjenje' - drugim riječima i on je
sam stao uz svoga 'velikana'. Sam velikan je, na karakteristično ciničan način -
svjestan da je već četvrt stoljeća od samog nastanka hrvatske države praktički
zaštićen od moćnih stranaca - kazao da je petnaestak puta ponovio izraz 'gnjide'
jer je htio pokazati 'bogatstvo hrvatskog jezika'.
O čemu je zapravo riječ, pokazala je
nagrada koju je taj isti Boris Dežulović dobio mjesec
dana prije, 19. ožujka - gdje drugdje nego u Londonu!
Činjenica da se dodjeljuje u središtu britanskoga
imperija, a zove se 'europskom' te da je dodijeljena
za njegov 'tekst' pod naslovom "Vukovar: spomenik
mrtvom gradu u prirodnoj veličini", poznavateljima
stvari dovoljno govori o odnosu političkih, medijskih
i svih ostalih snaga moćnog carstva, kukavne Europe i
još kukavnije hrvatske države.
Ne tako davno u redakciji Slobodne
Dalmacije održan je sastanak na kojem je spomenuti
direktor lista upozorio svoje novinare da je zbog
ovakva pisanja broj tužba prešao svaku mjeru, dosegao
višemilijunske odštetne iznose te već dovodi u pitanje
samo poslovanje kuće. Tako ako sutra ona velika većina
vrhunskih tiskara i grafičara koji u Slobodnoj rade za
crkavicu ostanu i bez nje, neka znaju da bi to moglo
biti itekako i radi toga da bi tipovi kao Dežulović
imali predsjedničke plaće i bili omiljeni - 'u
vascelom regionu', sve od Beograda do Londona!
Za Dežulovića pak nema zime: iako mu
slijedi i privatna tužba istim povodom, on je toliko
moćan i potkožen da se nesmetano može iživljavati i
nad svojim tužiteljima i nad hrvatskim sudom, pred
kojim provjerava 'bogatstvo hrvatskog jezika'. Jer,
kakvu god gadost učinio, tu su spomenuta Velika braća
i njihova domaća potrkala koja će to blagosloviti i
pozlatiti.
Joško Čelan,
Hrvatski tjednik
01.05.2014. |
