|
Skandalozno ponašanje voditelja emisije, Ace Stankovića
Povodom obljetnice vukovarske tragedije, Stanković je pozvao hrvatskog branitelja, Srbina iz Vukovara, Predraga Mišića - Peđu. Uporno je nastojao gosta emisije navesti na izjavu kako rat u Hrvatskoj nije bio Domovinski nego građanski, jer mu je brat bio na suprotnoj strani, u redovima pobunjenih Srba. Kako mu to nije uspjevalo, postajao je sve drskiji i nametljiviji. Ako je i od Stankovića, previše je!
|
Evo Å¡to je g. MiÅ¡ić ispriÄao o sebi i situaciji u Vukovaru:
RoÄ‘en je u Vinkovcima, a u Vukovar je doÅ¡ao kao beba. Odgojen je u kršćanskom duhu i nikada nije razmiÅ¡ljo o tome u koju crkvu je tko iÅ¡ao. S time nije imao problama, pa nema ni danas. U vrijeme mladosti Vukovar je bio u procvatu. Imao je 45'000 stanovnika, 29'000 zaposlenih, jako bogat grad, s puno firmi i jakim gospodarstvom. U ono vrijeme vjerojatno jedan od najbogatijih gradova. Bio je zaposlen u privatnoj firmi, a supruga je radila u Borovu. Kao obitelj su se podijelili na samom poÄetku ratu. Brat mu je preÅ¡ao na drugu stranu – srpskom agresoru. Majka (preudata) i polubrat, supruga i dijete bili su takoÄ‘er u Vukovaru s ostalim Hrvatima u podrumu, a on na položaju na Mitnici. RazmiÅ¡ljao je o tome kako to da mu je brat na drugoj strani, ali nema odgovora na to pitanje. Brata nije vidio i Äuo 26 godina. Vjerojatno će tako ostati zauvijek, jer nema potrebu sastati se s njime. Odbio je ponudu Stankovića da ekipa Nu2 potraži njegovog brata u Srbiji i da ih spoji
Dan 18.11.1991., dan pada Vukovara, pamti kao dan kad je umro, kada je neÅ¡to u njemu umrlo. Nakon takvog iskustva Äovjek viÅ¡e ne može biti isti. Odvedeni su na OvÄaru. "Tu se umijeÅ¡ala Božja ruka, jer smo Äuli kako bageri kopaju rupe za mrtve. Nizozemac ili norvežanin iz Crvenog križa je nas 182 popisao na komadiću papira od cigareta i vjerojatno nas je to spasilo da nas nisu ubili na OvÄari. Tamo samo prenoćili i sutradan su nas prevezli u logor u Mitrovicu", priÄa MiÅ¡ić.
Bio je 271 dan u Mitrovici u zatvoru. O tim danima ne voli govoriti. Tamo su bili samo neljudi, ljudi nije bilo. Josip Boldić, 5-6 godina stariji od njega, saznao je da je dobio dijete i onda su ga za tri dana ubili batinama. Na stotine je takvih bilo u Mitrovici, svatko je imao svoju golgotu. Prebili su koga god su stigli. Spasila ga je razmjena zarobljenika 14.8.1992.
Gledajući unatrag, postalo mu je jasno da u Borovu selu nikada i nije bilo mira. Dugo si nije htio priznati da će doći do rata, mislio je: odrastali smo zajedno, odvojit će se svatko na svoju stranu i otići. Kako je Äovjek koji voli Äuti i vidjeti, uvjeriti se u stvarno stanje, otiÅ¡ao je u Borovo seli i vidio stotine Äetnika. Tamo su bili Ozrenci, deklarirani Äetnici, koji nikad neće prihvatiti ovu državu. Tada je shvatio da ne će biti dobro.
Priredila D. Gaupp
|
