Ovdje objavljujem repliku, koju je portal croatia.ch
odbio objaviti jer, prema gospodinu Grabovcu, citat: "
...dopis izlazi iz okvira pristojnoga i kulturnoga
pisanja. G. Nuić je u svom članku zadržao jednu razinu
civiliziranosti....". U mom odgovoru na to odbijanje
između ostaloga sam pripomeno:
"..Vašu ocjenu da je T. Nuić u svom
članku zadržao jednu razinu civiliziranosti i da nam
nije dijelio pogrdne epitete ne mogu uopće dijeliti.
Samo teška i ničim osnovana objeda da smo višestruko
prijetili umorstvima je trebala biti dovoljan razlog
za neobjavljivanje tog članka. A što se tiče mog
rječnika, skrećem Vam pažnju na članak-repliku "Nichts
als flotte Häme" dr. Hans Küng-a u poznatom švicarskom
tjedniku "Weltwoche" (Nr. 48.02). Dr. Küng, poznati
švicarskog teolog i emeritirani profesor
katoličko-teološkog fakuteta u Tübingen-u, Njemačka,
upotrebljava isti rječnik u svojoj replici na objavu
jednog članka u istom tjedniku, odnosno točnije rečeno
ja sam ga od njega preuzeo. "Weltwoche" je bez
pogovora objavila njegov tekst, koji ima otprilike
isti opseg kao i članak u kojem je kritizirana njegova
autobiografija. O moralnosti i pristojnosti jednog dr.
Küng-a, te o serioznosti tjednika "Weltwoche" mislim
da ne trebamo diskutirati."
Tim dopisom smo uputili i novu,
redigiranu i od "teških" riječi oslobođenu verziju
replike. Na nju je croatia.ch najprije
odgovorila, citat: "..nažalost moramo Vas obavijestiti
da zaista nemam vremena za Vašu repliku...", da bi na
naše inzistiranje odbila objavljivanje sa slijedećim
argumentom: "Replika ili Gegendarstellung po
švicarskom zakonu se mora u uskoj formi odnositi na
članak i nikako proširivati tematiku. .... Vi, usprkos
odricanju teških i nepriličnih riječi još uvijek
preopširno odgovarate na članak od g. T. Nuića čak
dodajete sadržaje koji nemaju nikakve veze sa
člankom."
Uporno tražeći objavu replike poslao
sam i skraćenu verziju sa slijedećim komentarom,
izvadak: ".. kriterij ozbiljnog novinarstva za
objavljivanje replike nije zadovoljenje minimalnih
zakonskih zahtjeva iste, nego pružanje mogućnosti
čitatelju da dođe do objektivne prosudbe na osnovu
stavova obje strane. Dao sam Vam već primjer poznatog
tjednika, koji je bez pogovora pružio isti prostor za
repliku na jedan članak objavljen u tom tjedniku.
Također moram napomenuti da nema rečenice u mojoj
replici koja se ne bi odnosila na članak na koji
repliciram. ......S druge strane smatram da se portal
croatia.ch treba držati nekih normi, pa Vam
šaljem na praktički gole činjenice skraćenu repliku."
Ta verzija replike je konačno i
objavljena. Na nju je "postwendend" (povratnom poštom) odgovorio T. Nuić.
Moj, neobjavljen, dopis portalu
croatia.ch povodom objavljivanja Nuićevog
"Odgovor na odgovor", glasi:
Odgovor na odgovor na odgovor
Spontana reakcija na odgovor T. Nuića na moju
repliku na njegov članak "Sustrimak ili čudne hrvatske
sprege"
Sam naslov pokazuje besmislicu
objavljivanja daljnih rasprava nakon što se na objede
uperene protiv neke osobe, u ovom slučaju obitelji
Gaupp, objavi replika (Gegendarstellung) dotične.
Zakon o medijima to niti ne predviđa, jer se izričito
napominje da : "Die Gegendarstellung ist als solche zu
kennzeichnen, das Medienunternehmen darf dazu nur die
Erklärung beifügen, ob es an seiner
Tatsachendarstellung festhält oder auf welche Quellen
es sich stützt." (replika se mora kao takva označiti,
dotični medij smije dodati samo pojašnjanje da li
ostaje pri svojim tvrdnjama ili na koje se izvore
poziva).
Ne namjeravam replicirati na
"odgovor na odgovor" T. Nuića, koji izvrčući logiku na
glavu samo ponavlja svoje paušalne i ničim
podkrepljene objede. Želim samo izraziti čuđenje što
je on objavljen! Gore citiran zakonski paragraf
uredništvu portala croatia.ch je dobro poznat, jer
upravo ono mi je na njega svratilo pozornost kada je
po drugi puta odbilo objaviti moju repliku
argumentirajući da je preopširna. A sada, u najkraćem
mogućem roku uredništvo objavljuje odgovor T. Nuića,
koji je sve drugo samo ne kratak.
Za mene je to dokaz pristranosti,
a time i neprofesionalnosti portala, koja se je
očitovala i u prijašnjim odbijanjima objave replika
Hrvatske kulturne zajednice na objede napisane na
njenu adresu. Portal croatia.ch nije uopće odgovarao
na naše dopise, iako je po zakonu dužan obrazložiti
neobjavljivanje, a jednom je na naše daljnje
inzistiranje odgovorio da našu repliku nije objavio
zato što smo je poslali samo elektronskom poštom, a ne
i preporučenim pismom! Svaki daljnji komentar je
suvišan.
Očekujem da portal nađe toliko
hrabrosti i objavi ovaj dopis.
Uz dužno poštovanje, Osvin Gaupp
===
Pročitajte izvornu, neskraćenu
replikunu na članak T. Nuića "Sustrimak ili čudne
hrvatske sprege"
===
I opet on!
Odgovor na članak Tihomira Nuića: "Sustrimak ili
čudne hrvatske sprege"
U gore naslovljenom članku Tihomir Nuić
posvećuje 60 % svog dragocjenog teksta Dunji i Osvinu Gauppu na njemu svojstven
način, kojim u potpunosti potvrđuje da je glavni švicarski Hämling. Kao povod za
svoj osvetnički poduhvat uzima razgovor sa predstavnicima Hrvatske kulturne
zajednice objavljen u glasilu "Matica" br. 2, 2005. na prostoru od dvije
stranice, koji on manipulacijom pretvara u glorifikaciju Dunje i Osvina Gauppa.
Iako me je moja majka uvijek upozoravala da ne diram u drek, "jer se buš od
njega samo zmazal" prinuđen sam ovaj puta reagirati obzirom na teške insinuacije
i bezočne laži Tihomira Nuića.
On piše da "samo podobnici sa
komunističkom retorikom i na jugoslavenstvu odgojenoj
lojalnosti mogu govoriti u hrvatskim sredstvima
priopćavanja". Međutim kada ta ista Matica
Tihomiru Nuiću daje prostora na dvije stranice u broju
od lipnja 2001. za članak pod naslovom "HKZ u
Švicarskoj pred rasulom", što je onda to?
Upotrebljavajući njegovu logiku, proizlazi da je on
također podobnik sa komunističkom retorikom i lojalan
jugoslavenstvu. Usput rečeno "Matica" tada nije
objavila odgovor Hrvatske kulturne zajednice (HKZ),
iako je bila po zakonima o novinarstvu to dužna
učiniti obzirom na teške i lažne objede na njezin
račun.
Nuić također izvrće tekst i podmeće
nam izjavu da su Dunja i Osvin Gaupp u Švicarskoj od
1968. i članovi "Društva prijatelja Matice Hrvatske"
(poslije HKZ) od 1971. To u izvornom tekstu tako ne
stoji. Izjava se odnosi samo na mene, i neosporna je
činjenica da je Osvin Gaupp od 1971. član "Društva
prijatelja Matice Hrvatske", odnosno HKZe, pa makar
Nuić tvrdio da to nitko od živih članova iz tog doba
ne može potvrditi. Smatram da bi me se barem morali
sjetiti oni, s kojima sam na hodočašću u Einsiedelnu
zajedno igrao nogomet kada je Švicarsku posjetio Vice
Vukov.
U svom pamfletu Nuić troši puno riječi
na raščlambu o navodnoj šutnji obitelji Gaupp na
progonstva hrvatskih proljećara. Jer da nisu ništa
napisali u to doba. Prvo, po tom absurdnom Nuićevom
kriteriju bi onda praktički svi Hrvati propali na
ispitu hrvatstva. Drugo, ako se nismo oglašavali u
Društvenim obavijestima, znači li to da smo šutjeli?
Ja sam svoj stav barem uvijek jasno izražavao, upravo
kao i Dunja.
Notorna je laž Nuićevo podmetanje, da
smo uskratili potpis na peticiji 1979. za zadržavanje
hrvatskih odjela u dopunskim školama,
ili da smo bili
protiv osnivanja hrvatskih dopunskih škola 1990.
Doduše mi našu kćerku nismo poslali u dopunsku školu,
smatrajući da joj možemo sami pružiti bolju hrvatsku
naobrazbu. To potvrđuje činjenica, da ona govori
perfektno hrvatski, za razliku od Nuićevog sina koji
nam je 1999. na telefonu rekao da nezna hrvatski. Zar
Nuić svoga sina nije dao u hrvatsku dopunsku školu, za
koju je navodno dao svoj potpis?
Vrhunac Nuićeve gnjusnosti
je
predbacivanje da mi "veličamo povlačenje hrvatskog
imena pred (valjda misli "po") švicarskim
sudovima", i da je "obitelj Gaupp, potpuno
nepoznata među Hrvatima, povela te procese", i
tako bila, kako kaže Nuić, "izvršitelj nečijeg
protuhrvatskog naloga".
Prije svega je gnjusna laž, da je
obitelj Gaupp povela procese.
Osvin Gaupp je bio od
1999. do 2001., dakle u vrijeme kad su sudski procesi
inicirani, član uredništva i kao takav bez prava glasa
u Glavnom odboru HKZa, a time i prava suodlučivanja.
To se nije promijenilo niti preuzimanjem dužnosti
glavnog urednika, jer po pravilniku niti on nema pravo
glasa. Dunja Gaupp je bila u razdoblju od 1999. do
2001. član Nadzornog odbora i kao takva isto bez prava
glasa u Glavnom odboru.
Drugo i daleko važnije je neosporna
činjenica, da su za povlačenje hrvatskog imena po
sudovima odgovorni tužitelji.
To su onih 14 koji su
tužili HKZ uspkos tomu što je njihovo isključenje bilo
poništeno
(Tihomir Bratoljić, Željka Bratoljić-Melkay, Jagoda Zenić-Bulatović, Ljerka Hriberski Dolenc, Mate Ivančević, Marijan Jakopović, Lovro i Marijana Jonak, Kristina Križanić, Blanka i Tomislav Mišulin, Zvonimir Mitar, Ivan Robić, Lera Tomašić) i prema tome razlog za tužbu opsoletan, što
je ustanovio i sud.
To su prije svega i onih troje
(Nikola Ivan Jović, Vesna Polić, Iris Smokvina),
koji su gonili tužbu preko svih instanci usprkos tome
što je HKZ ponudila da se odluka o njihovom
isključenje preispita na izvanrednom saboru. A
prijedlog za ovakve kompromise, koji su trebali
spriječiti procese i koje je Glavni Odbor HKZa
prihvatio, dala je upravo obitelj Gaupp. A ako su
procesi vođeni na osnovu nekog protuhrvatskog naloga,
kako to tvrdi Nuić, onda su izvršitelji tog naloga ne
obitelj Gaupp nego tužitelji s kojima se Nuić
solidarizirao.
Obzirom da do 2001. nismo imali pravo
glasa u Glavnom odboru o kakovom preuzimanju HKZa i
rastjerivanju članstva govori T. Nuić?
Obitelj Gaupp potpuno nepoznata među
Hrvatima? Gdje su bili u vrijeme srpske agresije?,
pita T. Nuić.
Činjenica je, da su Dunja i Osvin Gaupp
bili vjerni članovi HKZ-a ispunjavajući bezprijekorno
obavezu plaćanja članarine, prisustvovali redovno
godišnjem plesu HKZ-a i nastupali redovno za HKZ na
skijaškim natjecanjima. Činjenica je dalje, da su se
pri izbijanju rata Dunja i Osvin Gaupp od samog
početka uključili u rad Hrvatskog humanitarnog foruma (HHF) žrtvujući dane i dane svog slobodnog vremena.
Osvin Gaupp je uz to bio, i još uvijek je, član
švicarskog AMAC-a, a bio je i član Hrvatskog
inžinjerskog društva (HID) u Švicarskoj. U obje udruge
je bio član upravnog odbora.
Članska iskaznica Hrvatske kulturne zajednice
|
Uplate članarine 1975., 1976., 1977. |
U vrijeme domovinskog rata Švicarci su
organizirali razne podije sa diskusijama o razlozima
rata. Bio sam na mnogima prisutan, ali T. Nuića sam
sreo samo na jednom predavanju nekog srbofilnog
profesora na sveučilištu u Zürichu. Bio sam i na
nekoliko predavanja HSP-a, ali Nuića nisam vidio. Imao
sam čast služiti kao prevoditelj Dobroslavu Paragi pri
njegovom razgovoru sa novinarkom Tages Anzeiger-a.
Pored humanitarnog rada davali smo novčane donacije u
okviru HHF-a, ali i za one organizirane od HDZ-a i
HSP-a. I nakon svega potpuno nepoznat među Hrvatima?
Nesudjelovanje do 1999.?
Što se tiče "veličanja" postavlja se
pitanje kako bi tužitelji i s njima solidaran T. Nuić
reagirali, da su oni kojim slučajem dobili sudski
spor. Sigurno je, da bi to oni veličali daleko
djelotvornije i agresivnije nego što su to prilično
skromne obavijesti HKZ-a.
Bijes T. Nuića izazvan je
upravo time što mu je presuda u korist HKZ-a
onemogućila da ima pravi povod za izljev otrova na
djelatnike HKZ-a, pa se sada mora služiti lažima da bi
zadovoljio svoje niske potrebe.
Isto tako je stoposto
sigurno da bi o tome izašao i veliki članak u
"Matici", usprkos zanovijetanju Nuića da iseljenici sa
neporočnim biografijama nemaju pristup sredstvima
javnog priopćavanja.
U svom pamfletu Nuić nam dalje gnjusno
podmeće, da je obitelj Gaupp proglasila zagovornike
jugoklubova počasnim članovima HKZ-a.
HKZ je od 1999.
godine, dakle od kada su Dunja i Osvin Gaupp članovi
upravnih tijela, samo dr. Vladu Šimunovića proglasila
svojom počasnim članom. Predpostavljam da ni T. Nuić
ne ide tako daleko da bi tom časnom gospodinu
predbacio zagovorništvo jugoklubova. Na koga onda on
to cilja, s tim da se ima na umu da on govori u
pluralu? Ostali počasni članovi HKZ-a su: pokojni
prof. dr. Žarko Dolinar, fra Lucijan Kordić, prof. dr.
Vladimir Prelog, dr. Tihomil Rađa, te još živući prof.
dr. Marko Turina i ing. Stipe Roščić. Svi ti ljudi su
proglašeni počasnim članovima od prijašnjih upravnih
tijela HKZ-a, zadnji ing. Stipe Roščić na Saboru 1999.
od tužitelja HKZ-a sa kojima se Nuić solidarizira.
Daljni niski udarac T. Nuića je
podmetanje solidarizacije sa krajiškim Srbima.
Prije
nas je prozvao za solidariziranje sa četnicima, na što
smo odgovorili člankom "Hämling na djelu" u Društvenim
obavijestima (DO br. 93/94). Oboje gnjusna laž T.
Nuića. Kako bi bilo kada bi Nuić konačno jednom točno
citirao tu našu navodnu izjavu?
Nije istina ni tvrdnja, da je Dunja
Gaupp na zatvaranju izložbe fotografija o Vukovaru
izjavila da je HKZ organizator izložbe.
Istina je, da
su organizatori izložbe, R. Bütler i W. Rolli zamolili
HKZ za sudjelovanje u otvorenju i zatvaranju izložbe,
kao što smo i napisali u DO br. 93/94 i to je Dunja
Gaupp i rekla u svom govoru za koji je bila zamoljena
od organizatora. Činjenica da su R. Bütler i W. Rolli
napisali članak za spomenute DO, te da su se nakon
završetka izložbe velikim buketom cvijeća zahvalili
Dunji Gaupp na doprinosu uspjeha izložbe, govori
također protiv Nuićeve insinuacije.
O tome, tko i kako piše anonimno na
internet stranicama AMAC-a ne treba trošiti riječi,
jer su to pusta nagađanja T. Nuića, ali bi on trebao
primiti k znanju da njegova potpuno neosnovana optužba
da mi prijetimo umorstvima, "i to nerijetko", kako
naglašava, prelazi granice tolerancije. Obitelj Gaupp
očekuje u svezi s tom izjavom odgovarajuću ispriku
Tihomira Nuića.
A što se tiče Titovih pionira mogu
samo pripomenuti slijedeće činjenice:
mog strica su
partizani "likvidirali" kad je za vrijeme NDH kao
privatna osoba sa privatnim automobilom vozio ustaškog
časnika iz Bihaća za Zagreb, tetak mi je od partizana
proglašen narodnim neprijateljem i strijeljan.
Sestrična, tada mlada djevojka, iako je imala
mogućnosti pravovremeno pobjeći rodbini u Austriju,
ostala uz naše do kraja, da bi prošla put od Zagreba
do Celovca, gdje su ih Britanci predali partizanima.
Dunjin ujak je pak zbog svoje nešutnje završio na
Golom otoku, gdje je imao prilike o tome razmišljati
nekoliko godina!
I na kraju, što je pravi povod
najnovijem izljevu otrova T. Nuića?
Glavni razlog je
činjenica što je Hrvatska kulturna zajednica
preživjela usprkos tome što ju je Nuić proglasio
mrtvom. Cilj njegovih napada bili su i Aleksander
Kršnjavi, Mirjana Magazin, Ivan Matarić, Davor
Kunović, u najnovije vrijeme i Ljupko Perić, znači oni
ljudi koji su od vremena nakon "HKZ pred rasulom"
radili u upravnim tijelima.
Možda bi nam
Nuić mogao konačno pojasniti zašto bez prestanka
napada Hrvatsku kulturnu zajednicu i njene djelatnike?
I to evo već više od 8 godina!
Osam godina kako Nuić piše lažne objede
i kleveće djelatnike HKZ-e! Zar je to u hrvatskom nacionalnom interesu?
dipl. ing. Osvin Gaupp,
glavni urednik HKZ glasila Društvene obavijesti |