Gdje je novinarska nepristranost portala croatia.ch?

Na portalu croatia.ch objavljen je poduži članak T. Nuića, koji u stvari predstavlja pamflet protiv Dunje i Osvina Gaupp, djelatnika Hrvatske Kulturne Zajednice (HKZ). Na objavu moje replike trebalo je poduže čekati, da bi neposredno nakon njezina objavljivanja izišao odgovor T. Nuića.

Obzirom da portal croatia.ch na moj dopis povodom tog Nuićevog "odgovora na odgovor" nije odgovorio niti ga objavio, želim upoznati javnost sa istim, kao i sa mojom replikom u izvornom obliku, postavljajući pitanje: gdje je tu novinarska uravnoteženost i nepristranost?

Ovdje objavljujem repliku, koju je portal croatia.ch odbio objaviti jer, prema gospodinu Grabovcu, citat: " ...dopis izlazi iz okvira pristojnoga i kulturnoga pisanja. G. Nuić je u svom članku zadržao jednu razinu civiliziranosti....". U mom odgovoru na to odbijanje između ostaloga sam pripomeno:

"..Vašu ocjenu da je T. Nuić u svom članku zadržao jednu razinu civiliziranosti i da nam nije dijelio pogrdne epitete ne mogu uopće dijeliti. Samo teška i ničim osnovana objeda da smo višestruko prijetili umorstvima je trebala biti dovoljan razlog za neobjavljivanje tog članka. A što se tiče mog rječnika, skrećem Vam pažnju na članak-repliku "Nichts als flotte Häme" dr. Hans Küng-a u poznatom švicarskom tjedniku "Weltwoche" (Nr. 48.02). Dr. Küng, poznati švicarskog teolog i emeritirani profesor katoličko-teološkog fakuteta u Tübingen-u, Njemačka, upotrebljava isti rječnik u svojoj replici na objavu jednog članka u istom tjedniku, odnosno točnije rečeno ja sam ga od njega preuzeo. "Weltwoche" je bez pogovora objavila njegov tekst, koji ima otprilike isti opseg kao i članak u kojem je kritizirana njegova autobiografija. O moralnosti i pristojnosti jednog dr. Küng-a, te o serioznosti tjednika "Weltwoche" mislim da ne trebamo diskutirati."

Tim dopisom smo uputili i novu, redigiranu i od "teških" riječi oslobođenu verziju replike. Na nju je croatia.ch najprije odgovorila, citat: "..nažalost moramo Vas obavijestiti da zaista nemam vremena za Vašu repliku...", da bi na naše inzistiranje odbila objavljivanje sa slijedećim argumentom: "Replika ili Gegendarstellung po švicarskom zakonu se mora u uskoj formi odnositi na članak i nikako proširivati tematiku. .... Vi, usprkos odricanju teških i nepriličnih riječi još uvijek preopširno odgovarate na članak od g. T. Nuića čak dodajete sadržaje koji nemaju nikakve veze sa člankom."

Uporno tražeći objavu replike poslao sam i skraćenu verziju sa slijedećim komentarom, izvadak: ".. kriterij ozbiljnog novinarstva za objavljivanje replike nije zadovoljenje minimalnih zakonskih zahtjeva iste, nego pružanje mogućnosti čitatelju da dođe do objektivne prosudbe na osnovu stavova obje strane. Dao sam Vam već primjer poznatog tjednika, koji je bez pogovora pružio isti prostor za repliku na jedan članak objavljen u tom tjedniku. Također moram napomenuti da nema rečenice u mojoj replici koja se ne bi odnosila na članak na koji repliciram. ......S druge strane smatram da se portal croatia.ch treba držati nekih normi, pa Vam šaljem na praktički gole činjenice skraćenu repliku."

Ta verzija replike je konačno i objavljena. Na nju je "postwendend" (povratnom poštom) odgovorio T. Nuić.

Moj, neobjavljen, dopis portalu croatia.ch povodom objavljivanja Nuićevog "Odgovor na odgovor", glasi:

Odgovor na odgovor na odgovor
Spontana reakcija na odgovor T. Nuića na moju repliku na njegov članak "Sustrimak ili čudne hrvatske sprege"

Sam naslov pokazuje besmislicu objavljivanja daljnih rasprava nakon što se na objede uperene protiv neke osobe, u ovom slučaju obitelji Gaupp, objavi replika (Gegendarstellung) dotične. Zakon o medijima to niti ne predviđa, jer se izričito napominje da : "Die Gegendarstellung ist als solche zu kennzeichnen, das Medienunternehmen darf dazu nur die Erklärung beifügen, ob es an seiner Tatsachendarstellung festhält oder auf welche Quellen es sich stützt." (replika se mora kao takva označiti, dotični medij smije dodati samo pojašnjanje da li ostaje pri svojim tvrdnjama ili na koje se izvore poziva).

Ne namjeravam replicirati na "odgovor na odgovor" T. Nuića, koji izvrčući logiku na glavu samo ponavlja svoje paušalne i ničim podkrepljene objede. Želim samo izraziti čuđenje što je on objavljen! Gore citiran zakonski paragraf uredništvu portala croatia.ch je dobro poznat, jer upravo ono mi je na njega svratilo pozornost kada je po drugi puta odbilo objaviti moju repliku argumentirajući da je preopširna. A sada, u najkraćem mogućem roku uredništvo objavljuje odgovor T. Nuića, koji je sve drugo samo ne kratak.

Za mene je to dokaz pristranosti, a time i neprofesionalnosti portala, koja se je očitovala i u prijašnjim odbijanjima objave replika Hrvatske kulturne zajednice na objede napisane na njenu adresu. Portal croatia.ch nije uopće odgovarao na naše dopise, iako je po zakonu dužan obrazložiti neobjavljivanje, a jednom je na naše daljnje inzistiranje odgovorio da našu repliku nije objavio zato što smo je poslali samo elektronskom poštom, a ne i preporučenim pismom! Svaki daljnji komentar je suvišan.

Očekujem da portal nađe toliko hrabrosti i objavi ovaj dopis.
Uz dužno poštovanje, Osvin Gaupp

===

Pročitajte izvornu, neskraćenu replikunu na članak T. Nuića "Sustrimak ili čudne hrvatske sprege"

===

I opet on!
Odgovor na članak Tihomira Nuića: "Sustrimak ili čudne hrvatske sprege"

U gore naslovljenom članku Tihomir Nuić posvećuje 60 % svog dragocjenog teksta Dunji i Osvinu Gauppu na njemu svojstven način, kojim u potpunosti potvrđuje da je glavni švicarski Hämling. Kao povod za svoj osvetnički poduhvat uzima razgovor sa predstavnicima Hrvatske kulturne zajednice objavljen u glasilu "Matica" br. 2, 2005. na prostoru od dvije stranice, koji on manipulacijom pretvara u glorifikaciju Dunje i Osvina Gauppa.

Iako me je moja majka uvijek upozoravala da ne diram u drek, "jer se buš od njega samo zmazal" prinuđen sam ovaj puta reagirati obzirom na teške insinuacije i bezočne laži Tihomira Nuića.

On piše da "samo podobnici sa komunističkom retorikom i na jugoslavenstvu odgojenoj lojalnosti mogu govoriti u hrvatskim sredstvima priopćavanja". Međutim kada ta ista Matica Tihomiru Nuiću daje prostora na dvije stranice u broju od lipnja 2001. za članak pod naslovom "HKZ u Švicarskoj pred rasulom", što je onda to? Upotrebljavajući njegovu logiku, proizlazi da je on također podobnik sa komunističkom retorikom i lojalan jugoslavenstvu. Usput rečeno "Matica" tada nije objavila odgovor Hrvatske kulturne zajednice (HKZ), iako je bila po zakonima o novinarstvu to dužna učiniti obzirom na teške i lažne objede na njezin račun.

Nuić također izvrće tekst i podmeće nam izjavu da su Dunja i Osvin Gaupp u Švicarskoj od 1968. i članovi "Društva prijatelja Matice Hrvatske" (poslije HKZ) od 1971. To u izvornom tekstu tako ne stoji. Izjava se odnosi samo na mene, i neosporna je činjenica da je Osvin Gaupp od 1971. član "Društva prijatelja Matice Hrvatske", odnosno HKZe, pa makar Nuić tvrdio da to nitko od živih članova iz tog doba ne može potvrditi. Smatram da bi me se barem morali sjetiti oni, s kojima sam na hodočašću u Einsiedelnu zajedno igrao nogomet kada je Švicarsku posjetio Vice Vukov.

U svom pamfletu Nuić troši puno riječi na raščlambu o navodnoj šutnji obitelji Gaupp na progonstva hrvatskih proljećara. Jer da nisu ništa napisali u to doba. Prvo, po tom absurdnom Nuićevom kriteriju bi onda praktički svi Hrvati propali na ispitu hrvatstva. Drugo, ako se nismo oglašavali u Društvenim obavijestima, znači li to da smo šutjeli? Ja sam svoj stav barem uvijek jasno izražavao, upravo kao i Dunja.

Notorna je laž Nuićevo podmetanje, da smo uskratili potpis na peticiji 1979. za zadržavanje hrvatskih odjela u dopunskim školama,

ili da smo bili protiv osnivanja hrvatskih dopunskih škola 1990. Doduše mi našu kćerku nismo poslali u dopunsku školu, smatrajući da joj možemo sami pružiti bolju hrvatsku naobrazbu. To potvrđuje činjenica, da ona govori perfektno hrvatski, za razliku od Nuićevog sina koji nam je 1999. na telefonu rekao da nezna hrvatski. Zar Nuić svoga sina nije dao u hrvatsku dopunsku školu, za koju je navodno dao svoj potpis?

Vrhunac Nuićeve gnjusnosti

je predbacivanje da mi "veličamo povlačenje hrvatskog imena pred (valjda misli "po") švicarskim sudovima", i da je "obitelj Gaupp, potpuno nepoznata među Hrvatima, povela te procese", i tako bila, kako kaže Nuić, "izvršitelj nečijeg protuhrvatskog naloga".

Prije svega je gnjusna laž, da je obitelj Gaupp povela procese.

Osvin Gaupp je bio od 1999. do 2001., dakle u vrijeme kad su sudski procesi inicirani, član uredništva i kao takav bez prava glasa u Glavnom odboru HKZa, a time i prava suodlučivanja. To se nije promijenilo niti preuzimanjem dužnosti glavnog urednika, jer po pravilniku niti on nema pravo glasa. Dunja Gaupp je bila u razdoblju od 1999. do 2001. član Nadzornog odbora i kao takva isto bez prava glasa u Glavnom odboru.

Drugo i daleko važnije je neosporna činjenica, da su za povlačenje hrvatskog imena po sudovima odgovorni tužitelji.

To su onih 14 koji su tužili HKZ uspkos tomu što je njihovo isključenje bilo poništeno

(Tihomir Bratoljić, Željka Bratoljić-Melkay, Jagoda Zenić-Bulatović, Ljerka Hriberski Dolenc, Mate Ivančević, Marijan Jakopović, Lovro i Marijana Jonak, Kristina Križanić, Blanka i Tomislav Mišulin, Zvonimir Mitar, Ivan Robić, Lera Tomašić) i prema tome razlog za tužbu opsoletan, što je ustanovio i sud.

To su prije svega i onih troje

(Nikola Ivan Jović, Vesna Polić, Iris Smokvina), koji su gonili tužbu preko svih instanci usprkos tome što je HKZ ponudila da se odluka o njihovom isključenje preispita na izvanrednom saboru. A prijedlog za ovakve kompromise, koji su trebali spriječiti procese i koje je Glavni Odbor HKZa prihvatio, dala je upravo obitelj Gaupp. A ako su procesi vođeni na osnovu nekog protuhrvatskog naloga, kako to tvrdi Nuić, onda su izvršitelji tog naloga ne obitelj Gaupp nego tužitelji s kojima se Nuić solidarizirao.

Obzirom da do 2001. nismo imali pravo glasa u Glavnom odboru o kakovom preuzimanju HKZa i rastjerivanju članstva govori T. Nuić?

Obitelj Gaupp potpuno nepoznata među Hrvatima? Gdje su bili u vrijeme srpske agresije?, pita T. Nuić.

Činjenica je, da su Dunja i Osvin Gaupp bili vjerni članovi HKZ-a ispunjavajući bezprijekorno obavezu plaćanja članarine, prisustvovali redovno godišnjem plesu HKZ-a i nastupali redovno za HKZ na skijaškim natjecanjima. Činjenica je dalje, da su se pri izbijanju rata Dunja i Osvin Gaupp od samog početka uključili u rad Hrvatskog humanitarnog foruma (HHF) žrtvujući dane i dane svog slobodnog vremena. Osvin Gaupp je uz to bio, i još uvijek je, član švicarskog AMAC-a, a bio je i član Hrvatskog inžinjerskog društva (HID) u Švicarskoj. U obje udruge je bio član upravnog odbora.

U vrijeme domovinskog rata Švicarci su organizirali razne podije sa diskusijama o razlozima rata. Bio sam na mnogima prisutan, ali T. Nuića sam sreo samo na jednom predavanju nekog srbofilnog profesora na sveučilištu u Zürichu. Bio sam i na nekoliko predavanja HSP-a, ali Nuića nisam vidio. Imao sam čast služiti kao prevoditelj Dobroslavu Paragi pri njegovom razgovoru sa novinarkom Tages Anzeiger-a. Pored humanitarnog rada davali smo novčane donacije u okviru HHF-a, ali i za one organizirane od HDZ-a i HSP-a. I nakon svega potpuno nepoznat među Hrvatima? Nesudjelovanje do 1999.?

Što se tiče "veličanja" postavlja se pitanje kako bi tužitelji i s njima solidaran T. Nuić reagirali, da su oni kojim slučajem dobili sudski spor. Sigurno je, da bi to oni veličali daleko djelotvornije i agresivnije nego što su to prilično skromne obavijesti HKZ-a.

Bijes T. Nuića izazvan je upravo time što mu je presuda u korist HKZ-a onemogućila da ima pravi povod za izljev otrova na djelatnike HKZ-a, pa se sada mora služiti lažima da bi zadovoljio svoje niske potrebe.

Isto tako je stoposto sigurno da bi o tome izašao i veliki članak u "Matici", usprkos zanovijetanju Nuića da iseljenici sa neporočnim biografijama nemaju pristup sredstvima javnog priopćavanja.

U svom pamfletu Nuić nam dalje gnjusno podmeće, da je obitelj Gaupp proglasila zagovornike jugoklubova počasnim članovima HKZ-a.

HKZ je od 1999. godine, dakle od kada su Dunja i Osvin Gaupp članovi upravnih tijela, samo dr. Vladu Šimunovića proglasila svojom počasnim članom. Predpostavljam da ni T. Nuić ne ide tako daleko da bi tom časnom gospodinu predbacio zagovorništvo jugoklubova. Na koga onda on to cilja, s tim da se ima na umu da on govori u pluralu? Ostali počasni članovi HKZ-a su: pokojni prof. dr. Žarko Dolinar, fra Lucijan Kordić, prof. dr. Vladimir Prelog, dr. Tihomil Rađa, te još živući prof. dr. Marko Turina i ing. Stipe Roščić. Svi ti ljudi su proglašeni počasnim članovima od prijašnjih upravnih tijela HKZ-a, zadnji ing. Stipe Roščić na Saboru 1999. od tužitelja HKZ-a sa kojima se Nuić solidarizira.

Daljni niski udarac T. Nuića je podmetanje solidarizacije sa krajiškim Srbima.

Prije nas je prozvao za solidariziranje sa četnicima, na što smo odgovorili člankom "Hämling na djelu" u Društvenim obavijestima (DO br. 93/94). Oboje gnjusna laž T. Nuića. Kako bi bilo kada bi Nuić konačno jednom točno citirao tu našu navodnu izjavu?

Nije istina ni tvrdnja, da je Dunja Gaupp na zatvaranju izložbe fotografija o Vukovaru izjavila da je HKZ organizator izložbe.

Istina je, da su organizatori izložbe, R. Bütler i W. Rolli zamolili HKZ za sudjelovanje u otvorenju i zatvaranju izložbe, kao što smo i napisali u DO br. 93/94 i to je Dunja Gaupp i rekla u svom govoru za koji je bila zamoljena od organizatora. Činjenica da su R. Bütler i W. Rolli napisali članak za spomenute DO, te da su se nakon završetka izložbe velikim buketom cvijeća zahvalili Dunji Gaupp na doprinosu uspjeha izložbe, govori također protiv Nuićeve insinuacije.

O tome, tko i kako piše anonimno na internet stranicama AMAC-a ne treba trošiti riječi,

jer su to pusta nagađanja T. Nuića, ali bi on trebao primiti k znanju da njegova potpuno neosnovana optužba da mi prijetimo umorstvima, "i to nerijetko", kako naglašava, prelazi granice tolerancije. Obitelj Gaupp očekuje u svezi s tom izjavom odgovarajuću ispriku Tihomira Nuića.

A što se tiče Titovih pionira mogu samo pripomenuti slijedeće činjenice:

mog strica su partizani "likvidirali" kad je za vrijeme NDH kao privatna osoba sa privatnim automobilom vozio ustaškog časnika iz Bihaća za Zagreb, tetak mi je od partizana proglašen narodnim neprijateljem i strijeljan. Sestrična, tada mlada djevojka, iako je imala mogućnosti pravovremeno pobjeći rodbini u Austriju, ostala uz naše do kraja, da bi prošla put od Zagreba do Celovca, gdje su ih Britanci predali partizanima. Dunjin ujak je pak zbog svoje nešutnje završio na Golom otoku, gdje je imao prilike o tome razmišljati nekoliko godina!

I na kraju, što je pravi povod najnovijem izljevu otrova T. Nuića?

Glavni razlog je činjenica što je Hrvatska kulturna zajednica preživjela usprkos tome što ju je Nuić proglasio mrtvom. Cilj njegovih napada bili su i Aleksander Kršnjavi, Mirjana Magazin, Ivan Matarić, Davor Kunović, u najnovije vrijeme i Ljupko Perić, znači oni ljudi koji su od vremena nakon "HKZ pred rasulom" radili u upravnim tijelima.

Možda bi nam Nuić mogao konačno pojasniti zašto bez prestanka napada Hrvatsku kulturnu zajednicu i njene djelatnike? I to evo već više od 8 godina!

Osam godina kako Nuić piše lažne objede i kleveće djelatnike HKZ-e! Zar je to u hrvatskom nacionalnom interesu?

dipl. ing. Osvin Gaupp,

glavni urednik HKZ glasila Društvene obavijesti