Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

OTVORENO PISMO REDAKCIJI "NULTA TOČKA" I HRT-U      (27.02.2013.)

Pod štafetnom palicom ravnatelja RAD MANA nikako da svane na HTV-u neka dobra emisija. Dokaz tome je i nova emisija "Nulta točka" nula kvalitete. A što čovjek može reći kada čuje voditelja: 'Da sam ja premijer ove države zaista ne znam što bih činio kada čujem toliko različitih ideja...'


Takvo ulizivanje vlastima gledatelj još samo može vidjet i čuti na državnoj TV Sjeverne Koreje i naravno, reći će mnogi, na HRT-u.
Ziasta, ova emisija ''Nulte točke'' je loša da ne može biti lošija. Kada gleda tu emisiju pravi novinar mora da se crveni od sramote, isto kao i učitelj koji je Ingrid učio engleski.

Ljudi se pitaju što to povezuje podobne ljude sa bahatim i nesposobnim političarima? Poveznica je neznanje, neprofesionalnost, neetičnost, bahatost, licemjernost i još mnoštvo mana, koje kao dobro skrojeno odijelo navlače na sebe ljudi na visokim funkcijama u svim institucijama. Poveznica je samoljubljivi ego koji sa svojih visokih poza gleda dolje u poštene ljude, radnike, kao u neka niža bića. Stoga nije niti čudno što je sustav skrojen samo za odabrane. Eto, u tome leži cjela filozofija. Nije kriv kapitalizam, niti sloboda, već to što su krivi ljudi na krivim mjestima. A još je užasnije što važna mjesta u institucijama zauzimaju upravo ljudi poput Ingrid i tih 'novinara', dok kreativni i pošteni ljudi završavaju na burzi za nezaposlene.


Voditelj "Nultetočke" je psssst (tih kao riba u mulju) kada priča onaj politikant neznalica iz kukuriku koalicije, ili onaj sa klaunovski crvenom kravatom, ali kada govori jedino ekonomski pametno, gospodin Marić, taj voditelj se glasno smijulji. Njega niti malkice ne interesira što čovjek govori kako su u godinu dana ovi nesposobni, bahati i krajnje sumnjivog morala političari kukuriku koalcije državu gurnuli u bankrot, što raste nezaposlenost, pada BDP, diže se inflacija, bankrotiraju tisuće poduzeća... Ne, tom voditelju to je smiješno, naravno, jer on ima sigurno visoku plaću za prodavanje magle.

Nažalost i prije ih nije bilo puno briga kada je harao slavni kleptoman Sanader, kao i prije njega nekadašnji kreatori "pretvorbe", a danas uvaženi 'poslovni ljudi' i još uvaženiji 'bankari', kao i mnogi znani i neznani politikanti muljatori na državnoj i lokalnoj razini.

Od nezavisnosti ove malene divne zemlje Hrvatske, provodi se sablasno kadroviranje na HRT-u po želji političkih moćnika, tako dolazimo do porazne jednadžbe: kako su se mijenjali političari na vlasti, tako su sa njima mijenjali i ravnatelji sa vojskom podobnih novinara-urednika dnevnika i političkih emisija, činjenice skidaju krinke. Zar nisu vlasnici HRT-a porezni obveznici-preplatnici-? Zašto preplatnici, stvarni vlasnici HRT-a, ne biraju (građanske udruge) ravnatelje i vijeće za kontrolu, a ne da to rade političari na vlasti? Ta pitanja naravno ne zanima te 'novinare', a zašto, jednostavno - ostali bi bez privilegija.


A što reći za užasno loše priloge u spomenutoj emisiji "Nulta točka", onaj prilog koji pokazuje radnike u komunističkoj Jugoslaviji i te komunističke pjesme, ode radnicima, su zaista niski udarci i jezivo...jezivo podli atak na radnike koji su ostali bez posla, krivicom upravo onih koje ti 'novinari' lijepo timane kao velike političare i poslovne ljude. Poruka viditelju i onoj koja je radila taj prilog, a koja očito ne može zaspati prije nego što čuje pjesme voljene partije, nije kriv kapitalizam niti sloboda, već ljudi na krivom mjestu.

Čovjek će ostati zbunjen i pitati pa što to povezuje partiju i bankare i tajkune? Povezuje ih pohlepa za vlašću, i jedni i drugi žele vladati ljudima. Pravi poslovni vizionari stvaraju za sebe, ali i za zajednicu, u radnike ne gledaju kao u niža bića, već kao u članove svoje obitelji. Dakle, nisu ti pohlepni tajkuni, bankari i politikanti predatori nikakav vjesnik kapitalizma, već glas strašne pohlepe. Oni bježe od slobode kao vrag od tamjana. Kome to ne odgovora sloboda? Pa valjda nesposobnim političarima, muljatorima, lukavim i pohlepnim likovima, poltronima, i svima onima koji ne posjeduju kreativnost, čast, poštenje.

Tko se najbolje snalazi na HRT-u pod čeličnom palicom druga ravnatelja, što mislite? Sigurno ne glasnogovornici slobode, kao što je Branimir Bilić ili Karolina Krišto. Poznati novinar Bilić još prije godinu dana je napisao otvoreno pismo hrvatskoj javnosti: "Ukidanje 'Pulsa Hrvatske' kao jednog od najrelevantnijih i najkritičkijih javnih sadržaja na HTV-u i u hrvatskom medijskom prostoru - znak je klasične cenzure, pritiska na profesionalno novinarstvo, gušenja medijskih sloboda i medijske politike straha na HTV-u.".


A što je sa današnjom novinarskom 'elitom' na HTV-u? Voditelj "Nultetočke" licemjerno glumi suosjećajnost, govoreći eto da treba više solidarnosti, misleći na onu radnicu koja je dala otkaz kako bi druga žena zadržala posao???. A zašto lijepo taj voditelj ne pokaže solidarnost prema Branimiru Biliću ili Karolini Krišto?? E da, lako je pričati, ali što je s djelima. Vrijeđati onako u prilogu radnike je zaista jezivo podlo. Pa ti ljudi samo žele pošteno raditi. Činjenice govore da u toj diktarskoj Jugoslaviji ljudi su masovno išli trbuhom za kruhom u kapitalističke zemlje (Njemačka, U.S.A. Kanada...), a nisam čuo da su se nešto trgali za SSSR, isto je i danas, zar ne? To znači da nije problem u kapitalizmu nego u ljudima.

Ovo je jedan od bezbroj priloga koji idu u prilog toj tezi, objavio ga je Večernji list:

Priča o Anđelku Zgorelcu (73), rođenome Koprivničaninu koji je kao mladić prije pola stoljeća otišao u Veliku Britaniju trbuhom za kruhom, tipična je priča o ostvarenju "američkoga sna". U Londonu se našao s četiri funte u džepu i nekoliko je godina preživljavao kao perač posuđa i portir u bolnici. Danas je ugledan poslovan čovjek, svjetski poznat po pokretanju prvog kompjutorskog magazina u Velikoj Britaniji. Magazin Personal Computer World osnovao je još 1978. godine kao prvi u nizu časopisa koje je potom pokrenuo. Živi u središtu Londona, u kući od pet milijuna funta....

Jeste li ikada poželjeli ulagati u Hrvatsku?

- Nikada! Koliko znam, u Hrvatskoj su takvi propisi i birokracija da čovjek treba biti budala da ondje nešto počne. Nema razumijevanja za manje poduzetnike, a to bi moglo podići Hrvatsku. Evo primjera: u Britaniji mogu sutra otvoriti posao bez ikakve registracije i silnih formulara ako radim pod vlastitim imenom. Samo se na kraju godine moram prijaviti poreznim organima. Jasno, odgovaram sto posto vlastitom imovinom ako posao krene loše i ako zapadnem u dugove.

Pratite li što se događa u Hrvatskoj?

- Jako sam razočaran, mislim na političare. Oni su totalni neznalice. Zapravo - ogorčen sam! Zemlja je gotovo upropaštena, određeni broj ljudi gleda samo na svoje interese, a ne na interese građana. Još ne mogu vjerovati kako se to moglo dogoditi i tko je kriv, to znaju bolje sami Hrvati. A i ljudi su neaktivni, nitko ne protestira, dok državi ide sve gore i gore....


Dakle, nije problem u kapitalizmu i slobodi, jer u Hrvatskoj nema kapitalzma, već je ovo divlji kapitalizam iz početka prošlog stoljeća.. Da, čak bi se moglo reći da ima u sebi i zloduha monarhističkog sustava, u kojem se političare smatra božanstvima za koje ne vrijede svjetovni zakoni. Sadašnje kaotično stanje je odraz divljeg kapitalizma u kojem su tajkuni stekli bogatstvo netransparentno muljajujući u raznim "privatizacijiama", a ne transparentnim vizionarskim idejema kao Anđelko, ili kreatori "Facebooka", "Linkedina", "Amazon Kindle".

U Hrvatskoj nekreativni ljudi postaju ''kreatori'' sustava, a kreativni postaju kreatori projekata kako preživjeti na burzi za nezaposlene, eto, to vam je paradoks, moj druže Milanović. Da paradoks bude veći, ti nesposbni ljudi postaju božanstva posve nedodirljiva za svjetovne zakone. Naravno, podobni 'novinari' jako dobro služe svojim božanstvima. Stoga nije niti čudno da na državnoj TV nitko se ne usudi javno prozvati premijera za sumnjivi kredit njegove obitelji u Ljubljanksoj banci - objavio nezavisni portal dnevno hr:

"Registar Trgovačkog suda u Zagrebu otkriva potencijalno najeksplozivniju tajnu slovensko-hrvatskih odnosa u kontekstu afere Ljubljanska banka. Naime, dok traje slovensko-hrvatski vanjskopolitički spor, u kojem je hrvatska tužba protiv Ljubljanske banke preduvjet slovenske ratifikacije ulasku Hrvatske u EU, službeni podaci za zagrebačku tvrtku Modestus dokazuju kako obitelj hrvatskog premijera nema još od 2007. ama baš nikakvih problema s Ljubljanskom bankom. Dapače, dokazuju da je tvrtka kćer Nove ljubljanske banke dala iznimno visok i privilegiran kredit toj tvrtci u kojoj je direktor brat premijera Zorana Milanovića, a založni dužnici njegovi majka i otac.".

Stoga nije niti čudno što ne postavljaju pitanja o nepotiznu, koje potiče kukuriku koalicija u nacionalnim kompanijama od strateške važnosti, stvarajući milionske gubitke. Stoga nije čudno što ne postavljauju pitanja o rasprodaji prirodnih resursa bez pristanka stvarnih vlasnika, poreznih obveznika. Stoga nije niti čudno da se vrijeđa heroje slavnog domovinskog rata, koji su žrtvama platili slobodu u kojoj najviše uživaju oni koji i pljuvaju po toj slobodi. Stoga nije čudno da ne postavljaju pitanje zašto drug ravnatelj na HTV zabranjuje reklamiranje legitimnog referenduma "Referendumski ustanak". Stoga nije niti čudno da drug ravnatelj ima monarhističku ili ti partijsku vlast nad javnom HRT, ovo je citat iz članka novinara istražitelja nezavisnog portala Indeks HR:

"NOVIM statutom HRT-a ravnatelj Goran Radman praktički je razvlastio Nadzorni odbor te stavio pod kontrolu program javne televizije.... Iz statuta je izbačen raniji članak 17. stavak 3. koji je davao jake kontrolne ovlasti NO, nalažući upravi HRT-a da kod traženja suglasnosti za sve akte pred NO ili Programskim vijećem HRT-a, pismeno garantira zakonitost i odsustvo sukoba interesa, te da pismenu garanciju da je cjelovito informirao nadzorna tijela o svojim namjerama.
Toga više nema. Izbacivanjem ovog članka iz Statuta HRT-a novi ravnatelj dobio je veće ovlasti i manju odgovornost pred Nadzornim odborom i Programskim Vijećem. Prema novom Statutu, ravnatelj sudjeluje i u izboru ključnih urednika programa.... Prema novom Statutu ravnatelj Radman moći će sklapati pravne ugovore s off shore kompanijama iz poreznih oaza bez suglasnosti Nadzornog odbora. Nezadovoljni činjenicom da interna revizija do sad nije sankcionirala niti jednu od razvikanih HRT-ovih afera, članovi NO zatražili su da se šefa interne revizije ubuduće ne imenuje bez suglasnosti Nadzornog odbora, što je Radman također odbio...
Time je novi ravnatelj HRT-a, praktično, pokazao da ne želi biti "ometan" od nadzornih tijela. Pitanje je samo zbog čega Radman želi tako široke ovlasti na HRT-u, ako (po vlastitim izjavama) nema namjeru provoditi radikalne rezove u financijskom poslovanju i u broju zaposlenih. Možda je razlog program HRT-a?..."


Moglo bi se još toga nabrajati i nabrajati. Činjenice govore najbolje o ljudima slaba duha. Eto,'novinari', koji tako bespogovorno služe tim božanstvima, drski su i vrijeđaju poštene ljude, radnike. E pa nešto mi je na duši priznati.


Ne sramim se, zaista sam ponosan, što sam kao mladić radio kratko vrijeme u rudniku, gradić Superior (You'Ligai-jezik Apachi) Arizona, bio je to posljednji rudnik bakra, i mogu reći da sam po danu radio u bakru, a navečer pisao roman. A što sam izdržao nije tome zaslužna samo mladost, već i rudari, pretežito su to bili starosjedioci pripadnici plemena Pinal, kao i dosta Iraca, oni su mi davali moralnu i duhovnu snagu. Od jednog starog rudara, Pinal indijanca, čuo sam mnoštvo mudrih savjeta... Da, niti jednom nisam čuo da su "učeni'' HRT 'novinari' rekli nešto mudro poput tog indijanca, a mogao bih nabrajati i nabrajati....

Radio sam kao doker u Houstonu, a navečer pisao... Putovao sam svijetom, ne kao turista na luksuznim kruzerima, već kao mornar na starim teretnim brodovima i vidio mnoge zemlje, otoke i malene gradiće koje nikad ne bih vidio kao putnik na kruzerima... Danas ja mogu mirno pisati bez da ulazim u rudnik, jer zarađujem pristojno pišući poeziju i prozu, zahvaljujući vizionarima koji su stvorili Amazon Kindle, i to u srcu kapitalizma, Americi...


Ipak, da ponovim, uvijek ću se sa ponosom sjećati dana provedenih u rudniku, jer sam u njemu čeličio svoj duh i ono najvažnije, stekao samopoštovanje i poštovanje prema ljudima koji znojem zarađuju koru kruha. Da ste vi, 'novinari' javne HTV, jednom zakoračili u tu tvornicu i zafrkali rukave sasvim drugačije bi pričali o radnicima, ne bi ih ponižavali svojim komunističkim koračnicama. Ali vi ste jedino zafrkali svoje rukave kada je trebalo gurati stolicu ispod guzice gospodinu drugu ravnatelju, kao dobri, poslušni novinarčić. Reći ću vam jednu mudru poslovicu onog starog rudara Indijanca: "...Jer na putu života možeš prevariti čitav svijet i u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu, ali će ti konačna plaća biti bol i suze, ako si prevario čovjeka u ogledalu!"


Piše: Walter William Safar

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: