Nažalost hrvatske vlade od 2000. godine nisu vodile
dostatnu brigu o Hrvatima u BiH, a niti o hrvatskim
nacionalnim interesima u BiH. No vjerujem da se
okolnosti mijenjaju i da može doći do promjena koje će
dovesti i do promjene položaja Hrvata u BiH. Prvo, došlo
je do osamostaljenja i međunarodnog priznanja Crne Gore,
a nedavno i Kosova. Time je završio raspad Jugoslavije
kao nedemokratske i neprirodne tvorevine. Tako je
konačno došlo na red rješavanje unutarnjeg uređenja
Bosne i Hercegovine. A to rješenje može biti jedino na
tragu onoga što je međunarodna zajednica, u tzv.
Cutilleirovom planu u ožujku 1992. postavila kao uvjet
međunarodnog priznanja BiH: "Bosna i Hercegovina će biti
država sačinjena od tri sastavne jedinice temeljene na
nacionalnim načelima i vodeći računa o gospodarskim,
zemljopisnim i drugim kriterijima".
Drugo, Richard Holbrooke je tijekom svoje nedavne
posjete Zagrebu poručio da se Hrvatska treba više
angažirati u Bosni i Hercegovini, te da je bila pogreška
što se NATO povukao iz BiH. Te su poruke vrlo jasne, a
za Hrvate u BiH mogu biti samo dobre. Treće, naredne su
godine u Hrvatskoj i lokalni, ali i predsjednički izbori
i treba podržati onog kandidata koji će se zalagati za
najpravednije i najbolje rješenje za Hrvate u BiH, te da
se politika Zagreba prema BiH postavi na drugim
osnovama.
- Prema
švicarskoj statistici iz 2007. g. u Švicarskoj živi
38.280 Hrvata, 70 % od njih su Hrvati iz BiH. U nekim
kantonima, kao na pr. u Tessinu i Wallisu, Hrvati iz
BiH čine 99 %, a većinski su zastupljeni Hrvati iz
Bosanske Posavine. Možete li mi dati odgovor koliko
smo mi Hrvati koji živimo izvan granica Hrvatske uopće
bitan čimbenik hrvatskoj vladi, koliko ulažu u
kulturno, obrazovno i informativno područje kako bi
nas što više približili domovini Hrvatskoj?
I Račanova i Sanaderova vlada podredile su sve svoje napore bespogovornom
ispunjavanju zahtjeva iz Bruxellesa kako bi Hrvatska što prije ušla u Europsku
uniju. Niz puta smo imali prilike čuti: "Nema alternative ulasku u EU", ili kako
premijer govori i u Zagrebu i u Bruxellesu "Mi smo dobili domaću zadaću i mi
ćemo je ispuniti". A uvijek su odustajali od hrvatskih interesa, jer je to
navodno traženo od EU. (Sjetimo se samo ZERP-a, prodaje hrvatskih banaka,
telekomunikacija, INA-e itd.). Jasno je da sa takvom politikom Hrvatska ne može
osmisliti vlastitu, samostalnu politiku gospodarskog i kulturnog razvoja. Drugim
riječima, danas su u Hrvatskoj na vlasti upravljačke elite koje preuzimaju
zadaće od EU, a Hrvatska nema svoju političku elitu koja samostalno definira
ciljeve i strategije razvoja Hrvatske. Mi moramo imati odgovornu vladu koja će
voditi računa o svim sastavnicama hrvatskog nacionalnog korpusa. Iseljena
Hrvatska živi i ponaša se po "europskim standardima", pa je prema tome po načinu
života i po razmišljanju onaj dio na koji se svaka hrvatska vlada može osloniti
i na koji treba računati. No, da bi se to dogodilo moraju se ponovo objediniti i
iseljena Hrvatska, ali i sve domoljubne mlade snage koje imaju znanja i mogu
osigurati bolju budućnost. Vremena pred nama su teška i trebat ćemo odgovorno
vodstvo. Manje viceva, a više znanja i odgovornog vodstva.
- Mi
ovdje (u Wallisu) plaćamo 758 franaka godišnje TV
preplatu sa mnogobrojnim programima, među njima je
nekada postojao i hrvatski. Danas ga više ne možemo
pratiti. Zar nije žalosno da ne možemo dobiti
informacije sa hrvatske televizije na svom materinjem
jeziku? Bi li se moglo na tome nešto popraviti u našu
korist?
U današnjem svijetu kada više ne postoje tehničke zapreke da se organizira
distribucija nacionalnih TV programa do svih zainteresiranim korisnika, kao i do
onih kojima su ti programi nužni kako bi i očuvali, ali i promovirali svoj
nacionalni i kulturni identitet, stvarno je nedopustivo da Hrvati u srcu Europe
ne mogu gledati hrvatsku televiziju. Osobno, u tome vidim i nedostatak političke
volje, ali i nesposobnost da se ispuni obveza Hrvatske prema svojim građanima u
svijetu. Žalosna je činjenica što hrvatska Vlada ne brine o tome, i što Sabor ne
postavi uvjet i rokove vodstvu javne televizije HTV-u, da ispune svoje zadaće na
koje su i po zakonu obvezni.
-
Hrvatskoj ne može biti svejedno što se događa u BiH.
Što mislite je li učinjeno dovoljno u poboljšanju
političkih i ekonomskih odnosa RH i BiH?
Kao što ste rekli očito je da Hrvatskoj ne može biti svejedno što se događa u
BiH, jer Hrvatska, i kada ne bi bilo Hrvata u BiH, imala bi svoje strateške i
razvojne interese u BiH. Primjera radi, ako se želi putovati iz Osijeka u
Dubrovnik onda nije svejedno kakva je prometna mreža, a i politička situacija u
BiH. Drugim riječima RH i BiH moraju usklađivati dio svojih razvojnih planova.
Problem je što BiH nije politički stabilna država. Hrvatska ima i ustavnu i
stratešku obvezu voditi računa o interesima Hrvata u Bosni i Hercegovini. A tu
je učinjeno nedovoljno. Hrvatske stranke u BiH nemaju međusobno usklađenu
politiku s kojom bi mogli dogovoriti trajno ustavno uređenje BiH s liderima
druga dva naroda. Osim toga oni nemaju potporu niti u hrvatskoj državnoj
politici. Tek kada dođe do usklađivanja ukupnih hrvatskih interesa, onda će to
biti od koristi ne samo za Hrvate u BiH, nego i za Srbe i Bošnjake u BiH, jer će
se tek tada moći uspješno razvijati gospodarski i svi drugi odnosi. Nije
racionalno očekivati da će doći do ekonomskog i gospodarskog prosperiteta BiH,
ako se prije toga ne postignu garancije da će sva tri naroda, a to znači i
Hrvati u BiH, uživati punu konstitutivnost i ravnopravnost, bez straha da će im
bilo tko moći ugroziti njihova politička, nacionalna i kulturna prava, kao što
je to sada slučaj sa Hrvatima. Švicarsko iskustvo je za BiH izuzetno dragocjeno
i mnogo od toga bi Hrvati trebali zagovarati da se primijeni u BiH.
-
Nedavna ubojstva u Hrvatskoj šalju negativnu poruku o
nesređenoj državi. Što Vi mislite je li hrvatska
policija dovoljno opremljena i spremna suočiti se s
nasiljem i kriminalom? U kolikoj su mjeri spremni dati
uvid u svoj posao, sputava li ih netko u provođenju
reda i sigurnosti?
Osam godina sam radio na stvaranju i vodio ključne segmente sustava nacionalne
sigurnosti u RH. Zato mogu odgovorno tvrditi da je stanje opće nesigurnosti
alarmantno, prvenstveno jer je zakazao sustav nacionalne sigurnosti. No o
sustavu nacionalne sigurnosti nitko ne želi otvoriti temeljitu raspravu, jer bi
se onda moralo zaključiti i tko je odgovoran za postojeće stanje, te zašto je od
2000. godine demontiran i uništen sustav nacionalne sigurnosti. Da podsjetim:
2000. godine iz diplomacije je u jednom danu povučeno i degradirano 35 hrvatskih
veleposlanika; iz policije je izbačeno 5.000 policajaca koji su stvarali
hrvatsku državu; egzemplarno su izbačeni iz hrvatske vojske pobjednički
generali, kako bi se proces završio nedavnim ukidanjem vojnoga roka, a time i
hrvatske vojske; 2000. godine izbačeno je iz hrvatskih izvještajnih služni preko
300 djelatnika, ukinuta je Obavještajna akademija, itd. itd.
Činjenica je da danas iz područja nacionalne sigurnosti ima više stručnjaka
izvan sustava nego u sustavu. Međutim, nema primjera da su u posljednjih osam
godina pozvani bilo kada, od bilo koje Vlade RH, ili predsjednika Republike,
umirovljeni ili neaktivni veleposlanici, generali, policajci ili voditelji
izvještajnih službi - kako bi dali svoje mišljenje o promjenama nacionalne
sigurnosne politike, ili sustava nacionalne sigurnosti. U tim činjenicama treba
tražiti razloge sadašnjem stanju i neučinkovitosti sustava nacionalne
sigurnosti. Uzroci su u nesposobnosti i neodgovornosti političara za
funkcioniranje cjelovitog sustava nacionalne sigurnosti. Još jednom naglašavam,
trebamo odgovorno vodstvo da bismo rješavali probleme, a obnavljanje novog,
modernog sustava nacionalne sigurnosti jedna je od prioritetnih zadaća.
- U
Švicarskoj je svaki Švicarac ujedno i policajac.
Kršenje zakona se odmah prijavljuje policiji. Za manje
prekršaje dobiva se opomena. Zašto se hrvatski narod
ne bori za dobrobit svoje države i ne pomaže joj na
ovakav način, nego se prema svojoj državi i dalje
ponaša kao prema strancu, pokušava je na svaki mogući
način oštetiti, bilo utajom poreza ili
neprijavljivanjem nepravilnosti i kriminala? Što
mislite odakle toliko nepovjerenje prema državi?
Kako je moguće očekivati da će se hrvatski građani ponašati poput Švicaraca
koji se brinu o redu i zakonu, kada se hrvatske stranke na vlasti, kao i
predsjednik Republike trude odstraniti i stigmatizirati sve one koji su
stručnjaci i poznavatelji rada i policije i vojske i izvještajnih službi i
diplomacije? Na najvišoj razini, između politike i stručnjaka ne može doći do
suradnje, razgovora i dogovora, kako bi se osmislila najbolja rješenja za
Hrvatsku. Kako onda možemo očekivati da će se odgovorno ponašati "običan"
građanin? Ne vjerujem da postoji nepovjerenje prema državi, iako postoje snage
koje ustrajno rade na stvaranju tog nepovjerenja, snage koje nisu pristale na
stvaranje i postojanje hrvatske države. Postoji stalna proizvodnja nepovjerenja
neodgovorne vlasti i neodgovornih dužnosnika. Takvu proizvodnju nepovjerenja,
proizvodnju "neprijatelja" kojoj smo svjedoci pri svakoj promjeni vlasti, treba
prekinuti, s time treba prestati. Tek tada, kada bude normalno da se saslušaju
sve moguće opcije i svi prijedlozi, bez obzira s koje strane dolazili, tek tada
ćemo imati i odgovornu vlast i tek tada ćemo moći očekivati odgovorno ponašanje
svakog pojedinca.
- Našim
se generalima sudi kao najvećim razbojnicima, umjesto
da smo im zahvalni za slobodu koju su nam izborili.
Zalaže li se hrvatska vlada u dovoljnoj mjeri za
njihovu obranu? Možete li nas ohrabriti i reći nam da
će naši generali biti slobodni građani države za koju
su dali više nego svi političari zajedno?
U Haagu se vode dva procesa protiv hrvatskih generala i dužnosnika. Jedan
protiv generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka, a drugi protiv
dr. Jadranka Prlića, generala Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića, Brune
Stojića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića. Nitko od njih nije ni optužen da
je osobno počinio zločin, niti da je naredio zločin ili sudjelovao u zločinu.
Međutim, oni su optuženi kao pripadnici udruženog zločinačkog pothvata. Takve su
optužnice podignute tek nakon 2000. godine, kada je aktualna šestorka na vlasti
promijenila saborsku deklaraciju i priznala nadležnost Haaškoga tribunala nad
oslobodilačkim operacijama. Ono na što treba podsjetiti je činjenica da su čak
puno teže kvalifikacije i optužbe protiv hrvatskih generala i dužnosnika
dolazile, i još uvijek dolaze, iz Hrvatske a ne iz Haaga. Na to je potrebno
upozoriti sada, kada je očito da obrane rade svoj posao i da će biti nemoguće
dokazati kvalifikacije iz optužnica, i da će Sud morati odbaciti kvalifikacije
za "udruženi zločinački pothvat" (osim ako ne podlegne političkim pritiscima, pa
donese presude na temelju "političkih potreba").
Nervoza i nezadovoljstvo svih onih koji su u Hrvatskoj lažno
svjedočili, pisali laži i davali neistinite izjave, sotonizirali Hrvatsku vojsku
i politiku, kriminalizirali hrvatske generale, itd., više je nego očita. Svi su
oni u panici od oslobađajućih presuda generalu Anti Gotovini i ostalima. Kako se
radi o moćnim i utjecajnim krugovima, te o interesima njihovih saveznika u
međunarodnoj zajednici, to se njihova aktivnost danas kreće u dva pravca. S
jedne strane utjecati na Haaški sud da osudi hrvatske generale, a s druge da se
Hrvatska "osudi" za nove zločine, tj. da se kriminalizira Hrvatska kao zemlja
korupcije i kriminala. Vjerujem da će se Haaški sud oduprijeti političkim
pritiscima i da će presude, oslobađajuće presude, donijeti na temelju činjenica.
Knjige haaške glasnogovornice Florance Hartmann, kao i donedavne glavne haške
tužiteljice Carle del Ponte, same po sebi dovoljan su dokaz kako je djelovanje
Tužiteljstva bilo motivirano i upravljano prvenstveno političkim razlozima koji
su poglavito prema Hrvatima građeni na predrasudama i falsifikatima.
- Ako
se budete kandidirali za predsjednika Hrvatske i ako
budete izabrani, što će biti Vaši ciljevi za boljitak
Hrvatske? Hoćete li se zauzeti za Hrvate u BiH u
ekonomskom, političkom i nacionalnom pogledu? Mogu li
Hrvati u Bosanskoj Posavini očekivati bolja vremena?
Prihvatio sam inicijativu istaknutih kulturnih, javnih i znanstvenih
djelatnika da se kandidiram za predsjednika države. Vjerujem, zajedno s onima
koji su pokrenuli tu inicijativu, da u ovim teškim vremenima Hrvatska može
osigurati svoju sigurnost i prosperitet jedino ako bude ponosna i samosvjesna
članica međunarodne zajednice. To se može postići ako ponovo okupimo sve
domoljubne snage da izgradimo jaku Hrvatsku, kako gospodarski tako i politički
jaku. To znači da Hrvatska preuzme svoj dio odgovornosti kao srednjeeuropska i
mediteranska zemlja ne samo za sigurnost već i za gospodarski rast i kulturni
razvoj. To se može postići samo zajedničkim naporima svih hrvatskih opcija, od
okupljanja političke elite i stvaranja znanstvene i tehničke infrastrukture koja
će definirati strateške ciljeve i programe razvoja Hrvatske, do povezivanja svih
sastavnica hrvatskog nacionalnog bića, bez obzira gdje u svijetu žive.
Jasno je da je sudbina Hrvata u BiH presudna za budućnost Hrvatske. Zato
hrvatska državna politika mora učiniti sve da Hrvatima u BiH osigura gospodarski
prosperitet, političku ravnopravnost i nacionalnu sigurnost. Pri tome osobita se
briga mora voditi o Hrvatima iz Bosanske Posavine, koji su posebno pogođeni i
oštećeni postojećim političkim rješenjima u BiH. Nema sigurne budućnosti
Hrvatskoj, ako se trajno ne osigura sigurnost i budućnost svih Hrvata u BiH.
Neodrživo je stanje pogotovo za Hrvate u Bosanskoj Posavini, ali i u Srednjoj
Bosni, koji u postojećim prilikama nisu motivirani vratiti se u svoje domove jer
nemaju uvjeta za egzistenciju, nemaju radnih mjesta gdje bi se zaposlili, nemaju
bolnica u kojima bi se liječili, niti hrvatskih visokih škola i sveučilišta na
kojima bi studirala njihova djeca. Hrvati svoja kolektivna prava ne mogu
ostvariti, pogotovo ne u Republici Srpskoj. Zato je jedina šansa pravednog
rješenja zalaganje za novo ustavno ustrojstvu BiH, takvog rješenja kojim će i
Hrvati iz Bosanske Posavine moći ostvariti svoja prava i pravo na dostojanstven
život u svojem zavičaju. Dosadašnje hrvatske politike nisu se zalagale za takva
rješenja, nego su iznosile lažne i neargumentirane optužbe, najčešće protiv
predsjednika Tuđmana, kako je Bosanska Posavina prodana ili se nije branila i
obranila, u vrijeme kada Hrvatska nije imala snage obraniti niti trećinu svojega
teritorija. Zato ću se založiti da se u tom smjeru mijenja hrvatska i vanjska i
unutarnja politika.
- Gospodine Tuđman hvala Vam što
ste pristali na ovaj intervju i na vremenu koje ste
utrošili na odgovore. Želimo Vam puno uspjeha u
predsjedničkoj kandidaturi.
www.hkz-kkv.ch
|