Više puta se dogodi da se jednostavno nema što reći ili napisati i tako traje danima od priznavanje Hrvatske i ulaska u Europsku uniju, pa i mjesecima da se ništa ne dogodi, kao ovaj put u Saboru.

Imam mali napad, moje staro srce zašteka, zaboli, tako mi je danas žigalo slušajući raspravu u državnom Saboru. Ponekad, ali rijetko osjetim nešto od onih izdaha kao molitvu ili bih se trebalo pomoliti za svoje pokojne suborce koji su dali živote za ove komunističke face, koje su, dok je rat trajao, stajale po strani i čekale na stijenama da se spuste poslije bitke, da taj plijen ili ostavštinu zbog čega su bojovnici borili i ginuli, da ga odvuku u svoje jazbine.

Ova zadnja tri mjeseca se mediji pišu oubojstvima emigranata, najviše o Stjepanu Đurekoviću koji je upucan u Munchenu u tiskari novina "Hrvatska Država", kojima je bio urednik Krunoslav Prates. On je navodno bio u vezi sa bivšom Jugoslovenskom UDBOM, sa Josipom Perkovićem i ostalim iz ispostave u Zagrebu, a glavna centrala je bila u Beogradu sa Stanetom Dolancem šefom UDB-e. Tako se sumnja da je Krunoslav Prates bio organizator toga ubojstva, a Vlada RH se odupire uhidbenom nalogu. Kaže mudrac "Divlji se kolju, ubijaju, a pitomi, uglađeni se varaju."

Jedan borac za Domovinu, kada je umirao, možda je mislio o prijateljima koje će ostaviti, koji su na liniji s njim. Onaj do njega bio je živ i gledao kako se gase, zatvaraju oči koje su gledale ljepotu, sunčev izlazak i zalazak. Tako je otišao borac za Domovinu koja je postala slobodna. Ali, ostadoše uglađeni, koji su bili u zaleđu i gledali kako poslije bitke ugrabiti plijen i postati junaci poslije bitke i ako u bitci nisu niti učestvovali. Danas su sinovi tih zločinaca savjetnici kod predsjednika JOSIPOVIĆA, a djeca branitelja su među onih 370.000 nezaposlenih Hrvata.

Predsjednik RH ide na privatnu operaciju oka bez naknade, vjerovatno je socijalni slučaj, plaća mu je premala pa ne može platiti. Doktor ga razumije, pa mu dragovoljno donira svoju uslugu samo zato što je on visoki dužnosnik. Pitam se kako bi ja prošao u istom slučaju. Da sam trebao nešto operirati vjerovatno bih morao sve do zadnje lipe platiti. Da su mi dali makar ono što mi pripada - stambeno zbrinjavanje! Sa birokracijom se borim punih četiri (4) godine, a oni nemaju niti malčice sluha, pa sam bio primoran napisati otvoreno pismo prijateljima braniteljima i građanima s kojim tražim da mi se donira građevinski materijal, jer u protivnom ću sa svojom obitelji živjeti na vedrom nebu kao pseto.

Nepoznati ljudi mi se javljaju, a birokracija i dalje šuti kao i do sada.

Mi branitelji smo krivi što smo se borili za Domovinu. Jedan visoki dužnosnik iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje je rekao da smo mi hrvatski branitelji teret Hrvatske države, pa zato Ministar branitelja, gosp. Matić, ne obraća pozornost kada se dogodi suicid branitelja vjerovatno, podržava toga dužnosnika iz HZMO. E moj poginuli brate, ja ti se klanjam, i ja sam bio dragovoljac, ali nisam pao kao dosta njih, eto ja sam ostao živ nakon Domovinskog rata a danas sam odbačen, ponižen, kao siroče ove Domovine Hrvatske za koju sam se borio punih 1.992 dana.

Danas mi je teže živjeti nego u vrijeme rata. Branitelji su krivi što su se branili i borili se za slobodu i Domovinu u kojoj danas imaju veće privilegije oni koji su samo na televiziji gledali kako svakim danom jedan po jedan gubimo svoje živote. Ipak nas je dosta ostalo nakon rata i tada smo mislili da ćemo uživati u Domovini za koju smo se borili dragovoljno, ali ništa od toga. Ja sam na žalost još tu, u ovoj kukavnoj zemlji koja postaje ničija i svačija ili svjetska prostitutka. Jedini izlaz, da se ne gleda ova sramota i progon hrvatski branitelja, je potražiti azil u nekoj drugoj državi. Hrvatsku državu većinom vode oni koji su se nalazili u inozemstvu ili su se školovali dok smo mi branitelji prolijevali svoju krv za svoje Hrvate i Hrvatice u Domovinskom ratu, a danas smo žrtvovano janje i zadnja smo rupa na svirali.

Prije parlamentarnih izbora kukuriku koalicija je svašta obečavala svojim planom 21.. Po točki 13 nije ništa napravljeno i ako je obećano - obećanje ludom radovanje.

Piše: Zvonko Čulina, hrvatski branitelj dragovoljac Domovinskog rata

U Novoj Gradiški, 11.01.2014. g.

NASLOVNICA