Dorian Gray, čuveni lik Oscara Wildea, sklapa ugovor s vragom kako bi ostao vječno mlad. Svi poroci i starenje odražavaju se na njegovoj slici, a on ostaje vječno mlad. Pažljivo analizirajući sve ono što s događa u odnosima Čačić - Milanović, mislim da se može tvrditi da je Zoran Milanović moderni hrvatski Dorian Gray. Kao što je Dorian Gray znao kolika je cijena vječne mladosti, što sve donosi ugovor s vragom, tako je i Zoran Milanović znao što sve donosi njegov ugovor s Radimirom Čačićem. Doduše, nije Čačić vrag, ali u simboličnom i prenesenom smislu ugovor s njim ima posljedice za Milanovića kao da je napravio ugovor s vragom.

Zoran Milanović želio je vlast pod svaku cijenu. Dugo se spremao i izgrađivao strateško partnerstvo sa Radimirom Čačićem procjenjujući s obzirom na izborni sustav da samo s čvrstom predizbornom koalicijom može pobijediti na parlamentarnim izborima. Zato je želeći vlast više nego bilo što drugo bio spreman dati HNS-u i Čačiću goleme ustupke koji se ne smiju dati. Imao je Milanović i pobunu u SDP-u zbog tih ustupaka, ali ju je vješto ugušio i nametnuo koalicijski sporazum, sramotan za svoju stranku. Evo zašto. Dao je HNS-u na zajedničkoj listi triput više mjesta koja jamče ulazak u Sabor od stvarnog rejtinga HNS-a. Čačić je od Milanovića dobio dar od desetak zastupničkih mjesta.

Već prije izbora dao je dva najvažnija mjesta u Vladi, prvog potpredsjednika i ministra gospodarstva i ministra vanjskih poslova i europskih integracija. Dao je strateška javna poduzeća na kadroviranje i u 'vlasništvo' HNS-a (Elektroprivreda). Dao je triput više ministara nego što po snazi pripada HNS-u i ostalih mjesta u vlasti. Stvarajući takvu koaliciju, Milanović je znao u kakav rizik ide jer je Čačić u prometnoj nesreći koju je skrivio ubio dvoje ljudi. I tada kada Milanović odlučuje da pod svaku cijenu brani Radimira Ćačića sve do smiješnih izjava kako nije kriv jer Mađari koji su poginuli nisu bili vezani, Milanović je ustvari napravio ugovor s vragom. Međutim, i Čačić i Milanović nadali su se ne samo da će mađarsko pravosuđe biti meka srca, nego su i sve poduzimali što su mogli (čak su bili spremni žrtvovati i Inu) kako Čačić ne bi bio osuđen. Iako je Čačiću visio mač nad glavom, Kukuriku koalicija je pobijedila na izborima i dobila nadpolovičnu većinu. Formirana je Vlada u kojoj dominiraju Čačić i njegovi ministri. Cijelo vrijeme stvara se psihoza kako je Čačić nezamjenjiv. Najviše takvoj psihozi doprinosi sam Milanović. Ponekad djeluje kao glasnogovornik Ćačića, pomalo sliči na Ankicu Mamić, a ne na predsjednika Vlade.

I prije presude tražio se odlazak Radimira Čačića. Pritisak je rastao iz dana u dan, a Milanović je sve više griješio braneći neobranjivo. Ipak čekala se presuda. Postojale su tri mogućnosti. Prvo, bezuvjetna presuda na kaznu zatvora, drugo, presuda na kaznu zatvora s rokom kušnje (dakle, uvjetna presuda) i treće, proglašenje Ćačića nedužnim.

Presuda je poznata. Ćačić je proglašen krivim za ubojstvo dvije osobe iz nehaja i osuđen na 22 mjeseca zatvora s kušnjom od tri godine. Presuda nije pravomoćna i ona se još uvijek može promijeniti. Može biti potvrđena, može biti pretvorena u bezuvjetnu kaznu, a samo teorijski može Ćačić biti proglašen nevinim. Presuda i proglašenje Ćačića krivim za dvostruko ubojstvo iz nehaja dovode do velike suglasnosti javnosti u zahtjevu da Ćačić mora otići. Predsjednik Republike uvijeno traži faktično ostavku ili smjenu Radimira Ćačića.

Vesna Pusić igra dvostruku igru. Kaže da se u potpunosti slaže s mišljenjem predsjednika Republike, ali suprotno vlastitom mišljenju izjavljuje da Čačić treba ostati u Vladi jer je on nezamjenjiv i bez njega bi došlo do velike destabilizacije. Čačićev odlazak traže i neki ministri i ljudi iz SDP-a te hrvatska javnost. Ali Milanović još upornije i tvrđe ide u sukob sa svima koji ne misle kao on, čak i vrijeđa predsjednika Republike rekavši da je njegova izjava bez sadržaja što se može reći da mu je na lijep način rekao da blebeće i lupeta.

Milanović u obrani Čačića pod svaku cijenu pokušava izmanipulirati i obmanuti hrvatsku javnost. Kaže da nema ništa novo, da su i prije presude svi u Hrvatskoj znali o čemu se radi te djelomično prebacuje odgovornost na građane koji su glasovali za Kukuriku koaliciju i Ćačića. To je pokušaj velike obmane jer do presude bila je potpuno drugačija situacija i moralno i politički i pravno jer je Čačić mogao biti oslobođen krivnje. Ali s obzirom da je proglašen krivim, radi se o potpuno novoj situaciji koja se više ne može braniti ni na koji način. Milanovićevo inzistiranje i obrana Ćačića i njegova mjesta prvog potpredsjednika donosi veliku štetu i cijeloj Vladi i Hrvatskoj jer Hrvatska je jedina država u svijetu u kojoj je prvi potpredsjednik Vlade proglašen krivim na sudu za dvostruko ubojstvo iz nehaja.

Međutim, usprkos pritisku javnosti, pa i iz redova Kukuriku koalicije, Milanović i dalje do posljednje kapi vlasti brani Ćačića ne zato što ga voli, ne zato što mu je prijatelj, nego zato što je svjestan da bi ga skupo stajao, uvjetno rečeno, raskida ugovora s vragom. Jer ako ode Ćačić, odlazi i Milanović. Odlaze oba u čvrstom zagrljaju jer Milanović je svoju sudbinu toliko vezao za sudbinu Ćačića da nema povratka.

SVE SE VRAĆA SVE SE PLAĆA

Što će se događati na jesen? Do jeseni Ćačić će ostati u Vladi i Milanović ne će mijenjati svoja stajališta. Usprkos tihoj pobuni i u Kukuriku koaliciji i pritisku Predsjednika države i vjerojatno Europske Unije. Čekat će se konačna presuda. Konačna presuda bit će i presuda ne samo Čačiću nego i Milanoviću. Ako viši sud potvrdi presudu i kaznu zatvora od 22 mjeseca, odnosno ako pravomoćno proglasi krivim Ćačića, onda ni Ćačiću ni Milanoviću nema spasa. Spasiti se mogu samo ako bi presuda bila oslobađajuća.
Tada bi se teško spasila Hrvatska jer je teško i zamisliti što bi tandem Čačić - Milanović u svojoj bahatosti i upropaštavanju Hrvatske radio kada bi mogli reći: 'Evo, bili smo u pravu. Ćačić nije kriv. Vodili smo rizičnu, ali genijalnu politiku i nismo se dali pokolebati optužbama lažnih moralista.'

Ali kako je vjerojatnost da će Čačić biti proglašen nevinim samo teorijska, Hrvatska se mora spremiti za veliku političku krizu. Kriza se može izbjeći samo ako vrlo brzo prije konačne presude HNS-a i SDP-a, odnosno Kukuriku koalicija, natjeraju Ćačića da podnese ostavku, ili ga smijene da bi spasili Milanovića i svoju koaliciju. To će se sigurno dogoditi samo je teško reći kada - prije jeseni ili tada. Čačić će morati odstupiti jer će ga se odreći čak i njegova stranka postupno shvativši da je nemoguće braniti da prvi potpredsjednik Vlade bude čovjek koji je proglašen krivim za dvostruko ubojstvo. Milanović će izgubiti autoritet, ali ga u njegovoj stranci ne će mijenjati jer je to opasno za stranku uoči lokalnih izbora nego će ga ostaviti, doduše oslabljenog, i na čelu SDP-a i Vlade. Ćačića će napustiti i svi u HNS-u i izabrati Vesnu Pusić za novu predsjednicu stranke. Koalicija će pokušati ići dalje kao da se ništa nije dogodilo.

Kako je usporedno s aferom Čačić, koja se pretvorila u aferu Milanović, Vlada pokazala potpunu ne posobnost rješavanja problema, kako je samo mijenjala prošlost namećući ateistički i komunistički svjetonazor kao službenu politiku, nezadovoljstvo će rasti, a podrška Vladi i Milanoviću padat će. Kukuriku koalicija izgubit će lokalne izbore dosta uvjerljivo i nakon njih će morati raspisati prijevremene parlamentarne izbore. Milanović je napravio neprincipijelan ugovor. Radi vlasti branio je ono što se ne smije braniti. Ne samo svoju sudbinu nego i sudbinu koalicije čvrsto je vezao za sudbinu Radimira Ćačića.

Zato s padom Ćačića prije ili kasnije pada i Milanović jer u politici se sve plaća i sve vraća. Milanović je napravio toliko pogrešaka da jednostavno ne može opstati u hrvatskoj politici. Nakon sloma u slučaju Čačić i vjerojatnog gubitka lokalnih izbora, doći će i do smjene Milanovića u SDP-u.

Zato se već danas može reći: 'Oba, oba su pala - i Čačić i Milanović'.

Piše: prof. dr. sc. Zdravko Tomac, Hrvatski list
19.07.2012.