Umjesto da su hrvatski branitelji i stradalnici 555 dana
protestirali na Brijunima, oni su to učinili u šatoru,
gotovo na cesti usred Zagreba. Mnogi su ukazujući na
probleme ljudi koji su najviše zaslužni za stvaranje
slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države na tom
mjestu još više oboljeli, a neki su tamo poput hrvatske
heroine Nevenke Topalušić i - umrli. Za to vrijeme
obitelj Šerbedžija mirno je pripremala umjetnički
program koji će tijekom ljeta prikazivati na ovom otoku,
gdje ne mogu ljetovati ni obitelji poginulih, nestalih i
umrlih hrvatskih branitelja.
Kad je bila živa Kata Šoljić, majka
koja je u Domovinskome ratu izgubila četiri sina,
jednom mi je rekla da bi željela provesti nekoliko
dana na ovom otoku. Pisao sam tadašnjem tamošnjem
županu Ivanu Jakovčiću, ali taj, u svom stilu, nije ni
odgovorio. Kakva Šoljić, Rade je glavni! Sada su čak
na osam stranica (!) jedne dnevne novine objavile sve
o teatru Ulysses, odnosno o Šerbedžiji i njegovoj
supruzi Lenki Udovički. Pripremaju i predstavu "Kralj
Lear". Rade piše: "U "Kralju Learu" redateljica, inače
moja žena, dala mi je zadatak da kralja igram na
četiri lokacije, i da skačem i mahnitam onako kako sam
glumeći Hamleta, mahnitao po dubrovačkim zidinama.
Privatno je znala da sam toliko lud."
A Lenka (tko je čuo za tu kazališnu
redateljicu?) se nadovezuju na svog supruga, pa kaže:
"Raditi predstavu u Kazalištu Ulysses jedinstveno je
iskustvo. Boraviti s ekipom na otočju, odvojeni od
rutine i neuroze velikih gradova u okruženju moćne
prirode koja nas iznova vraća biti nas samih, onoga
što jesmo, idealni su uvjeti za teatarski proces".
Zatim pojašnjava da na Brijunima spavaju soba do sobe
(sic!), da zajedno jedu, da se nakon dobre predstave
ili probe, uz pjesmu druže do ranih jutarnjih sati te
da se često poslije najžešćih scena, i komada koji se
bave najmračnijim stranicama ljudske prirode i duše,
razvijaju najžešće fešte! A to sve plaća - hrvatski
narod!
E, moji branitelji, što se vi niste,
kao obitelj Šerbedžija, u vrijeme Domovinskoga rata
borili da i vi možete na ovaj otok? Vama su izgleda
"bolji" šatori, vi "ne možete" bez Velebita, bez
sjećanja na svoje mrtve i ranjene suborce. Vama su i
porcije graha baš ono što je obitelji Šerbedžija -
bečki i ini odrezak! A da vi na Brijunima organizirate
neku tribinu ili koncert, na kojem bi se recimo
sakupljala novčana sredstva za obnovu vukovarskog
Vodotornja, o tome možete samo sanjati, jer svi su
termini, najblaže rečeno, - zauzeti!
Pa, što nam ovog ljeta, od sredine
srpnja do kraja kolovoza, na Brijunima nudi obitelj
Šerbedžija? Predstave i koncerte koje slobodno možemo
nazvati "Od Vardara pa do Triglava". Čak tri kazališne
predstave režira, a tko drugi nego čuvena - Lenka
Udovički! Ima li nešto boljega nego da ljeto provedete
na Brijunima, u društvu oca, majke i supruge i djece i
prijatelja Šerbedžija, kojima bi na ovom otoku, gdje
je desetljećima mogla gaziti jedino noga Josipa Broza
Tita, trebalo već sada podići i spomenik, koliko su
nas zadužili!
Nama, hrvatskim braniteljima, ne daju
ni nekadašnje ruglo tzv. Otok mladosti, a ovim
dramskim i inim "velikanima" (svaka čast iznimkama) se
omogućuje gotovo besplatna uporaba jednog od
najljepših hrvatskih otoka. Bolje bi bilo da ga nekome
daju na koncesiju nego da tamo bude to što je sada! A
vi, hrvatski istinski dramski umjetnici, samo i dalje
šutite, igrajte svoje predstave po selskim i inim
društvenim domovima, pričajte kako imate nedovoljne
dotacije, i nadalje se "divite" obitelji Šerbedžija!
No, ipak vas molimo da ne budete kao što su bili oni
1991., kad su dali "petama vjetra", jer nisu, kako bi
rekao Šerbedžija, mogli "protiv naroda svog"!
Mladen
Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog
rata 91. (UHBDR91.)
|