Karv, ta slana, kmetska stubičanska karv,
ta čarna, čerlena, vonjhava, gosta karv,
zakaj curi, ta gluha, masna, slepa,
strahotno mlačna karv?

(Miroslav Krleža)

Zbog stalnih turskih pljačkaških pohoda na zapad, ali i međusobnih svađa i okršaja, plemićima je trebalo više novca za obranu vlastitih posjeda. Rezultiralo je to sve većim opterećenjem kmetova. Posebno okrutan u ubiranju danka od svojih kmetova u Hrvatskom zagorju bio je Franjo Tahi. Kmetovi su se više puta žalili caru i molili ga da ih zaštiti, ali pomoć nije stizala. Štoviše, Hrvatski sabor ih je proglasio izdajnicama.

Tada su se kmetovi počeli organizirati i to na obje strane Sutle. Udružili su se sa slovenskim seljacima i građanima. Svaka je kuća dala po jednog vojnika seljačkoj vojsci. Vrhovni vojni kapetan bio je Ilija Gregorić, a stvorena je i vlada u kojoj su bili Matija Gubec, Ivan Pasanac i Ivan Mogajić, sva trojica iz Stubice. Godine 1573. izbila je punom silinom seljačka buna pod vodstvom Matije Gupca, koji je bio kmet na imanju Tahia.

Povjesni podatci svjedoče o tome da su buntovnici imali jasnu političku predodžbu o tome kako treba preurediti cijelo tadašnje društveno uređenje. Razmišljalo se o prodoru do Ljubljane i mora, ukidanju pokrajinskih granica, čime bi se otvorile ceste za slobodnu trgovinu. Namjeravali su ukinuti feudalne daće, sami bi ubirali poreze i branili granice. Priznata je carska vlast, ali bez posredovanja plemića. Plemićima feudalcima je pak bilo jasno da se moraju brzo organizirati u obrani svojih interesa. Znak za početak oružanog ustanka dan je u noći 27. na 28. siječnja 1573.

Prva ustanička akcija bila je zauzimanje Cesargrada. Prvoga dana veljače biskup i ban Juraj Drašković zamolili su kralja da hitno poduzme mjere za gušenje bune. Stjepan Gregorijanac zatražio je pomoć od carskog kapetana Thurna. Dana 4. veljače štajerski staleži objavili su opću mobilizaciju, i 5. veljače carski je zapovjednik Thurn razbio seljački odred kraj Krškog, a idućeg dana podban Alapić vojsku koja se skupljala kraj Jastrebarskog i Samobora. Četiri dana poslije, jaka feudalna konjica, banski graničari i haramije sukobili su se s glavninom seljačke vojske, pod Gupčevim vodstvom, kraj Stubičkih Toplica.

Seljaci su pružali neočekivano žestok otpor, iako su bili mnogo slabije naoružani. Pobijedila je ipak plemićka vojska nakon četverosatne nemilosrdne borbe. Buna je završila 9. veljače u krvavoj bici kod Stubičkih Toplica u kojoj je poražena glavnina ustaničke vojske.

Potom je uslijedila krvava odmazda. Uz tri tisuće palih kraj Stubice, mnogi su kmetovi povješani i osakaćeni. Ustanički vođa Matija Gubec, bio je zarobljen i odveden u Zagreb. Legenda kaže da je bio okrunjen usijanom krunom, mrcvaren i na kraju rasječen mačevima na Markovom trgu 15. veljače god. 1573.

Monumentalni spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu kiparska je kompozicija Antuna Augustinčića koju je sa suradnicima (kipari: Ivan Sabolić, Vjekoslav Rukljač, Vladimir Herljević, Nikola Bolčević, Velibor Mačukatin, Luka Musulin i Stanko Jančić) podizao od 1971.-1973. godine u spomen parku kod dvorca Oršić u Gornjoj Stubici, u kojem se nalazi i Muzej seljačkih buna. Izrađen je od bronce i kamena, veličine 40 m x 7,5 m, a ukupna površina reljefa na spomeniku iznosi 180 m2.

Spomenik se sastoji od dva krila na kojima su brončani reljefi, a položena su na kameno postolje ispred kojih je brončana samostojeća figura Matije Gupca s uzdignutim rukama i mala brončana figura Petrice Kerempuha. Na bočnim su reljefima dva trokutasta kadra s figurativnim prikazima, na lijevom je prikaz bitke kod Stubice, a na desnom prikaz svakodnevnog života u 16. stoljeća.

Povodom 440 obljetnice Seljačke bune Hrvatska je pošta izdala prigodnu poštansku marku.

Priredila: D. Gaupp

Izvor: HKZ Glasilo "Društvene obavijesti" broj 112, veljača 2014.