Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

OBRAĆENJE MUSLIMANKE

Svim muslimanima koji žive u zemljama u kojima se poštuje pravo na slobodu savjesti

Nahed Mahmoud Metwalli, bivša zamjenica ravnateljice srednje škole u Helmiet-El-Zaytoun, u predgrađu Kaira, bila je muslimanka, rođena u muslimanskoj obitelji čiji su članovi bili na vodećim mjestima u vladi. Kako sama priznaje, poput svih muslimana, prezirala je kršćanstvo i kršćane. "Mi kršćane smatramo nevjernicima i optužujemo ih da su krivotvorili Bibliju. Žustro sam ih progonila i odnosila se prema njima krajnje grubo sve do dana kada sam susrela Gospodina Isusa. On mi se objavio i ja sam mu, zbog njegove neizmjerne nježnosti i ljubavi, dala svoj život. Zbog Isusa Krista, i da bih svjedočila Njegovo Ime, napustila sam svoju zemlju, obitelj i sve. Svi članovi moje obitelji i danas prakticiraju Islam".

Nahed Mahmoud Metwalli je zbog prelaska na kršćanstvo morala potražiti azil. Živi u Nizozemskoj i javno ukazuje na razlike dviju religija, poziva muslimane da razmisle o tome, a muslimankama porućuje da ih Bog nije stvorio da budu igračke muškarcima.

"Dobro znam kako žena trpi kad postoji i najmanja sumnja da ju je muž prevario. Kako dakle Bog može biti tako okrutan i nanositi ženi patnju time što njezinom mužu daje pravo da bračnu prisnost dijeli s jednom, dvije i tri druge žene? Uvjerena sam da to ne dolazi od Boga.

Bigamija je sramota za čovjeka, tako da je u nekim muslimanskim zemljama, kao što je Tunis, bigamija zabranjena. Učene i dobro odgojene obitelji isto tako ju odbacuju. Kako ju Bog može dopustiti? Ovo pitanje ostavljam vašoj savjesti", piše Metwalli.

Želim ti nešto reči, sestro moja muslimanko

Još jedna teška tema je nasljedstvo. Bog u Kuranu dopušta da muškarcu pripada dvostruko više nego ženi? Danas žene rade rame uz rame s muškarcima. Rade izvan kuće i pridonose zaradi za život obitelji. Žene su obrazovane i stoje na najvišim položajima u društvu. Zašto bi onda nasljeđivale polovicu manje? Što osjeća žena koja vidi da neki dječak sa 16 ili 17 godina nasljeđuje dvostruko više nego neka starija žena?

Jedno drugo pitanje je svjedočenje pred sudovima. Kuran kaže da svjedočenje jednoga muškarca vrijedi koliko i svjedočenje dviju žena: ako jedna zaboravi, druga će joj pomoći da se sjeti. No tko to kaže da je sposobnost pamćenja kod muškarca veća nego kod žene? I tko kaže da na tom području jedan muškarac vrijedi koliko i dvije žene? Sada živimo u modernom svijetu u kome je znanost napredovala. Nema nikakvih indikacija da je pamćenje žena slabije nego pamćenje muškarca, ništa ne opravdava pretenziju da svjedočanstvo jednoga muškarca vrijedi koliko i svjedočanstvo dviju žena. Ništa ne opravdava odbijanje svjedočenja jedne žene same.

Osobno bih željela znati odakle taj podređeni položaj. Zar Bog nije znao da će žene postati učene, obrazovane, da će zauzeti svoje mjesto u svijetu rada? Žena danas zauzima sve društvene položaje. Ona je liječnica, radi na znanstvenim istraživanjima, ona je ministrica ili premijerka, ona je kraljica, ona je šef države. Kako se dakle u Islamu ženu može smatrati samo upola vrijednom na svim područjima? Zar Bog nije znao kako će se žene društveno razvijati? Sigurno je znao, i tu negativnu situaciju ne može prihvatiti nijedan razum, nijedna logika.

Sjećam se da smo poslije smrti mojega oca na sudu rješavali pitanje nasljedstva. U to vrijeme bila sam ravnateljica ženske srednje škole u Helmiet El-Zaytoun. Godine 1963. bila sam diplomirala pedagogiju i imala najviše kvalifikacije na tom području. Na sud je sa mnom išao moj šesnaestogodišnji nećak, učenik drugog razreda srednje škole. Moje svjedočanstvo - svjedočenje osobe koja ima sveučilišnu naobrazbu, zrele žene, bilo je odbačeno: morala sam naći još jednu ženu koja će potvrditi moje svjedočenje. Svjedočenje šesnaestogodišnjega dječaka bilo je prihvaćeno. Može li se u naše vrijeme prihvatiti takva logika? Islam je, po mojem mišljenju, bio prikladan za ono vrijeme kada se živjelo u pustinji pod šatorima, u vrijeme Muhameda, ali ne za naše vrijeme.

I još nešto, sestro moja muslimanko

Jesi li doista uvjerena da je potrebno nositi maramu? Koje je značenje marame? Zašto treba pokrivati kosu? Je li važno je li tvoja kosa pokrivena ili otkrivena? Ako mi netko kaže da trebamo pokrivati svoju kosu da ne bismo privlačili poglede muškaraca, ja pitam zašto muškarci ne kontroliraju svoj pogled? Želiš li znati, sestro moja muslimanko, što kaže Krist? Tko pogleda ženu s požudom počinio je preljub u svojemu srcu. Za grijeh su dakle odgovorni oboje, a ne samo žena. Zašto te Islam prisiljava da pokrivaš glavu i tijelo tako da se ne vidi ništa što bi moglo zavesti muškarca - koji bi po toj logici bio biće koje nema nikakvu kontrolu nad sobom? Je li to razumno? Zašto jednostavno ne poštovati pravu mjeru u ženskom oblačenju, a muškarci neka žene ne gledaju s požudom? Zašto bih se ja morala pokrivati od glave do pete da me ne bi vidio i poželio neki muškarac? Logika to ne traži.

U kršćanskom životu Krist nam je dao život, mir i sklad. Žena pokriva glavu samo u crkvi da izbjegne taštinu. To nije ni u kakvoj vezi s napastima koje može izazvati kod muškaraca koji bi izgubili kontrolu nad sobom, jer su vidjeli kosu neke žene! Krist je usavršio bračni odnos time što je zabranio razvod i tražio od muškarca i žene da budu jedno tijelo. Krist je čak zabranio bigamiju. Kršćanska supruga ima mir i stabilnost. Ona zna da muž ne može jednostavno doći kući s nekom drugom ženom i njoj nametnuti da ona s njome živi. On isto tako u nekom trenutku srdžbe ne može uništiti obitelj time što će reći svojoj ženi: "Odbačena si!"

Zahvaljujem Bogu što mi se objavio i što me je s Islama preveo na kršćanstvo. Zahvaljujem mu jer je kršćanstvo velika milost. Zovem sve muslimane i muslimanke, pozivam se na živu savjest i zreo duh svakoga čovjeka: neka svatko koristi svoj razum.

Brate muslimane, sestro muslimanko, ne bojte se

Gospodin nas čuva i brani. Ne bojte se mača koji lebdi nad vašim glavama zbog apostazije. Mislite na Gospodina koga ćete susresti na kraju vremena. Što ćete mu reći? Da vas je bilo strah? Zar ne mislite da vas Gospodin može zaštititi kao što je mene zaštitio u samom srcu Kaira gdje sam bila vrlo poznata? Dvadeset godina bila sam ravnateljica škole sa 4000 učenica. Svake godine školu je završavalo 1000 do 1500 učenica, za njima su dolazile nove. Zamislite koliko je ljudi poznavalo ravnateljicu škole? Znalo se gdje stanuje. Pa ipak, Gospodin me zaštitio i vodio me u miru.

Sada se obraćam svima koji žive u Europi, u SAD ili u Kanadi. Njima kažem: Sada živite u slobodnim zemljama koje vam jamče slobodu savjesti. Zašto ne biste slijedili glas mudrosti? Zašto biste izdali razum i živjeli u sjeni starih ideja? Zašto bez razmišljanja prihvaćati ono što su nam predali naši predci? Čemu služi razum i logika? Bog nam je dao razum po kojemu se razlikujemo od drugih stvorenja. Zašto bismo ostali zatočenici naslijeđenih običaja i predrasuda? Čemu služi studiranje i kultura? Sada živite u stranim zemljama. To treba iskoristiti.

U Bibliju možete imati povjerenja. Čitajte ju. Čitajte Evanđelje, ako ne iz drugih, onda barem iz kulturoloških razloga. Upoznajte Kristove riječi. Proučavajte sadržaj kršćanstva i uspoređujte. Pozivam sve muslimane da otvore Evanđelje i upoznaju Kristov život. Kako možete stvoriti svoj sud o nečemu što ne poznajete? Uzdignimo svoje srce prema Bogu i molimo mu se. Život je vrlo kratak, pa čak i ako traje 70, 80 ili 100 godina. Doći će veliki Sudnji dan kada ćemo stajati pred Stvoriteljem i morati položiti račun zbog svojega odbijanja. Kakav izgovor imamo? Preklinjem vas u Ime Boga kojem se svi klanjamo, otvorite Bibliju, čitajte ju, okusite i usporedite s jedne strane zapovijed da se bori i ubija i s druge strane ljubav i mir jednoga lijepoga života u društvu s Kristom. Gospodin je sposoban dovesti nas do svojega istinskoga svjetla.
Bog nas je stvorio slobodnima. Dao nam je slobodu savjesti. Bog ne ubija one koji se klanjaju zlatnom teletu. On ne čini nikakvo zlo onima koji ne pripadaju nijednoj religiji niti onima koji poriču da On uopće postoji. Kako je onda moguće da dopušta muslimanima da one koji slijede neku drugu vjeru tjeraju da prihvate Islam ili da plaćaju poseban porez?

Otvori srce i razum, o brate, o sestro u Islamu, i čitaj Bibliju da okusiš Kristovu milost. Sigurna sam da će te Gospodin voditi. Budi siguran da ja ne osuđujem Islam niti mu se rugam, jer Krist ne potiče na takvo držanje, nego je to pitanje istine: pogledaj Gospodina i dođi kušati kako je dobar.
Ponovno te preklinjem da otvoriš svoje srce i da čitaš Bibliju. U nju se možeš uzdati. Taj tekst nikada nije bio mijenjan. Ne prihvaćaj lažne optužbe ako ih nisi ispitao.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Zahvaljujemo Ti, Bože naš, po Gospodinu našemu Isusu Kristu. Zahvaljujemo Ti, Kriste, što si nas privukao svojem predivnom svjetlu. Zahvaljujemo Ti za Tvoj križ po kojem si nas spasio od naših grijeha, za Tvoju Predragocjenu Krv po kojoj si nas oprao i očistio. Zahvaljujemo Ti za Tvoje Presveto Ime za mir i za ljubav i za Tvoja obećanja.
Gospodine Isuse, Ti si vjeran svojim obećanjima. Ti si nam obećao da ako nešto molimo Oca u Tvoje Ime, da ćemo biti uslišani. Molim te, dakle, u Ime Isusa krista, Blagoslovljenoga, Moćnoga. Molim za svjetlo za sve ljude. Neka spoznaju, Oče, da si Ti pravi Bog. Neka Te upoznaju i dođu k Tebi. Neka u Isusu prepoznaju jedinoga Spasitelja, Put, Istinu i Život. Pod nebom nema drugoga Imena po kojem ljudi mogu biti spašeni. Molim te, Gospodine, za svoje sestre i svoju braću muslimane, za sve ljude koje poznam, za sva ljudska bića koja su djelo Tvojih ruku, da Te spoznaju, da idu Tvojim putem i dođu do Tebe. Zahvaljujem ti za preobilje Tvojega Spasenja i Tvoju predivnu svjetlost. Tebi slava i čast u vijeke vjekova. Amen

24.11.2010.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch