Danas sam izračunao sljedeće:
Od MOJIH 100 zarađenih kuna (naglašavam "mojih" jer
sam ih JA zaradio) uplaćujem sljedeće iznose:
- penzionerima.....15,0 kn
- budućem sebi.. .. 5,0 kn (ako mi to ne otmu prije
nego crknem)
- državi................20,0 kn
- gradu................. 3,5 kn
- zdravstvu...........15,0 kn
- za nezaposlene.. .1,7 kn
- ozljede na radu....0,5 kn
- PDV.................... 9,8 kn
----------------------------------------------------
- meni ostaje.........29,5 kn
Od tih 29,5 kn koji su ostali od zarađenih 100
uzdržavam sebe i svoju obitelj. Školujem se, školujem
njih, hranim se, kupujem ogrjev za zimu, plaćam
sportske aktivnosti djeci, karte za javni prijevoz,
cestarine i mostarine na povremenim izletima, svima
odjeću i obuću, tu i tamo kino, za auto: tehnički
pregled, osiguranje, gume, popravke... ali i
kompliciranije zdravstvene preglede (a to je skoro sve
što se ne može izliječiti antibioticima),
participacije, biljege za beskonačne birokratske
procese (jeza me hvata od procesa prijave novorođenog
djeteta, vađenja putovnice ili osobne).
Imam osjećaj da puno dajem. I grčim se. Ne
dozvoljavam ni sebi, ni ženi, a bome niti djeci da
budu "trutovi" i da sjede doma sablažnjavajući se u
vlastitim glavama nad svojom sudbinom. Mi smo unatoč
svemu zadovoljni s naših 29,5 kn.
Ono s čime nisam zadovoljan jest kako se ostatak od
70,5 kn raspoređuje, niti s uslugom koju dobivam za
to.
Kopiju plana na općini su vadile tri debele babe 4
sata, od kojih sam 3 sata čekao u čekaoni kako bi se
one vratile s pauze pod kojom su otišle doma kuhati
ručak (kunem se, točno je tako bilo). Pregled radi
potresa mozga sam čekao 2 sata i dobio posprdne
komentare bahatog doktora radi čega dolazim u bolnicu
i nalog svemoćnog autokrata malene bolnice da
pospremim invalidska kolica iza sebe.
Prijavu novorođenog djeteta sam radio danima, nije
lako skupiti papire. Za novu vozačku sam potrošio 4
dana, preko 600 kn i gdje god sam došao dobio sam
prekrasne "jebem ti mater, debilu" poglede. Dijete
nisam uspio upisati u državni vrtić, išla je u
privatni. Skuplji. iako je imala jednak broj bodova
kao druga djeca koja su primljena i koja su za određen
iznos bila jednakija od nje.
Što želim za svojih 70,5 kuna koje uplaćujem državi?
Za svojih 70,5 kn koje uplaćujem državi želim barem
približnu uslugu kakva se pruža u privatnim tvrtkama i
zato zagovaram i prizivam privatizaciju 80 % javnih
usluga i servisa.
Kao što to Saša Cvetojević reče: privatnik
zapošljava najbolje i najpametnije (i bolje od sebe),
a država najpodobnije poltrone koji nužno moraju biti
gluplji od šefa, jer su u suprotnom opasnost (sreća u
nesreći je da nakon nekog vremena postanu toliko glupi
da ne znaju sakriti krađu, pa ih uhvate i strpaju u
zatvor). Hoću kopiju plana na kućnu adresu, hoću
osobnu u roku od 24 sata od kad kliknem na web
stranici da mi je istekla, hoću da mi dijete prijave
čim mu odrežu pupčanu vrpcu.
Želim da to dobiju djeca koja nemaju za jesti
Od svojih 70,5 kn koje uplaćujem državi želim da se
više raspodjeli onima kojima stvarno treba. Djeci u
belomanastirskoj školi koja za vrijeme velikog odmora
potiho pitaju učiteljicu ima li možda što za jesti, a
ne tustim i debelim prosvjednicima za koje je pitanje
treba li im stvarno to što traže i te se bore za svoja
prava turiranjem Hondi 900 cbrx i blokiranjem
prometnica na kojima cijelu noć kuhaju fiš paprikaše,
jedu fine domaće kobasice i kulene dok uživaju tko zna
koliko beneficija, različitih povlastica, subvencija,
opskrbnina, naknada i prava koja se financiraju iz
mojih 70,5kn, a dok ja iste usluge koje oni ne plaćaju
moram platiti za sebe i obitelj još jednom, ali od
onog mojeg ostatka od 29,5 kn.
Želim da se dio daje inovatorima, proizvođačima i
izvoznicima
Od svojih 70,5 kn koje uplaćujem državi, želim da se
dio daje inovatorima, proizvođačima i izvoznicima,
kako bi isti slijevali pare u Hrvatsku i posljedično
tome zapošljavali radnu snagu koja se grči onako kako
se ja grčim na svom poslu.
Želim da oni koji žive od subvencija prestanu
primati subvencije od mojih 70,5 kn koje uplaćujem
državi. Neka se trgaju i grče kao i ja i moja obitelj.
Želim da subvencije primaju svi učenici kojima je
kvocijent inteligencije za jedan veći od sto kako ne
bi trebali razmišljati kako pitati učiteljicu za koru
kruha, već kako će riješiti zadatak s Pitagorinim
poučkom. To će dijete jednog dana voditi ovu zemlju i
morati birati kome će dati subvenciju.
Hoću da mi država ne oporezuje školovanje koje
plaćam iz svog džepa
Isto tako, hoću da mi država ne oporezuje školovanje
koje plaćam iz svog džepa iz jednostavnog razloga.
Educiranih milijun pojedinaca je educirana masa iz
koje rastu educirani političari, educirani inovatori,
educirani proizvođači, educirani radnici. Educirana
država je prosperitetna država. Ne možemo samima sebi
otežavati put do prosperiteta kažnjavajući se porezom
na pamet, jer će mozak biti haj i pameti će reći
baj-baj i otići u Njemačku gdje je radnicima
neshvatljivo da ti je svejedno u kojoj firmi bi radio
sve dok te plaćaju pošteno i na vrijeme - oni "biraju
koje im firme dolaze u obzir za zapošljavanje".
Želim birati doktora
Hoću da HZZO plaća privatnim bolnicama sve
komplicirane preglede, želim birati doktora. Kriteriji
neka budu: stručnost, efikasnost i ljubaznost. nemam
problema s time da stručan, efikasan i ljubazan doktor
ima 60.000 kn mjesečnu plaću plaćenu od mojih 70,5 kn
koje uplaćujem državi.
...Prije mjesec dana sam angažirao keramičara. Rekao
mi je da je cijena 80 kn po kvadratu postavljenih
pločica i da zna da je to 10-15 kn više od najniže
cijene, ali i da on ne fušari, ne pije, da posao
napravi vrhunski i sve počisti iza sebe. Dao sam mu 80
kn po kvadratu i fakat je napravio vrhunski posao.
Nije mi žao niti jedne dodatne kune...
...Isto ne mogu reći za 70,5 kn koje uplaćujem
državi. Žao mi je svake kune i želim znati za svaku
lipu kome ide i zašto. I ide li stvarno onome tko je
gladan kruha, ili se za mojih 70,5 kuna jeftino kupuju
glasovi za sljedeće izbore, a između izbora
financiraju parkirna mjesta od 600 tisuća kuna, kao i
zadržavanje tri debele babe na poslu koji može
odraditi i vrlo jednostavan software, radi čega će one
sa suzom u oku konstatirati kako je njihov kandidat
koji je zatvoren zbog krađe njima "ipak jako puno dao"
ne razumijevajući da im je dao mrvice od kruha kojeg
je ukrao iz njihove vlastite trpeze, a kojeg su čuvale
za svoju djecu.
Mojoj djeci neće više nitko krasti.
Želim znati gdje je završila svaka od 70,5 kn koje sam
od zarađenih 100 uplatio državi.
www.hkz-kkv.ch
|