Konačno je i to završilo. Hrvatska je nakon velikih muka i problema konačno postala punopravna članica Europske unije. Tim činom, može se reći velikim događajem u povijesti hrvatskog naroda, bez obzira na sve proturječnosti završava jedno herojsko razdoblje u povijesti hrvatskog naroda, iako mnogi povijesni procesi nisu završeni, iako ulaskom Hrvatske u Europsku uniju nije do kraja riješeno hrvatsko nacionalno pitanje.

Čak bi se moglo reći da nisu otklonjene neke povijesne opasnosti i ugroze koje mogu dovesti u pitanje ne samo budućnost nego i opstojnost hrvatskog naroda u narednih stotinu godina. Dakle, iako je jedno burno razdoblje je završeno nije vrijeme za slavlje jer mnogi otvoreni problemi sudbinskog značenja za hrvatski narod nisu riješeni.

I zadnji dani pred ulazak Hrvatske u Europsku uniju protekli su u mučnim političkim borbama i ideološkim sukobima i podjelama unutar hrvatskog naroda, a usudim se reći i katastrofalnim pogreškama hrvatskog državnog vodstva.

Bespotrebno je vladajuća ekipa ponovno uoči ulaska u Europsku uniju pokazala da se ne odriče komunističkog naslijeđa te da ne prihvaća potrebu raščišćavanja sa komunističkim zločinima i komunističkim mentalnim sklopom koji ugrožava demokratske procese i koji je neprimjeren procesima u Europskoj uniji. Već sam pisao u svojim kolumnama o tim procesima i velikim pogreškama. Zadnjih dana sukobi su eskalirali i strateške pogreške još su više ugrozile budućnost Hrvatske i hrvatskog naroda.

U šumi Brezovica na proslavi Dana antifašističke borbe s taktovima pjesme Po šumama i gorama ponovno je Hrvatska vraćena tridesetak godina u prošlost, ponovno se bez ikakve potrebe zaoštrio ideološki sukob iz II. Svjetskog rata. U isto vrijeme istoga dana kod Jazovke u kojoj su komunisti pobili svoje protivnike s druge strane ja zaoštren ideološki sukob, jer je s pravom zatraženo da ova vlast prestane braniti komunističke zločine i zločince te da oda pijetet svim žrtvama, jer pomirenje je moguće samo na istini, a ne na preuveličavanju jednih zločina i negiranju drugih zločina.

Predsjednik Vlade Zoran Milanović ponovno je izgubio živce i iz dana u dan svojim neodmjerenim izjavama, može se reći čak govorom mržnje, i forsiranjem svojih neprovedivih zamisli zaratio je sa oporbom, sa katoličkom crkvom, sa Njemačkom, sa Europskom unijom, može se reći čak i sa zdravim razumom. Prijeti novim sudskim procesima, optužuje Crkvu i HDZ da su dvadeset godina skrivali političke zločine te da će on sada otvoriti nove procese u kojima će oni doći na optuženičku klupu. Situacija je dramatična. Umjesto slavlja i mirnog ulaska u Europsku uniju Hrvatska ulazi s mnogim problemima, nestabilna, sukobljena i slaba.

Kada se tome doda da su nakon osuđujuće presude Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, Herceg Bosni i Hrvatskoj a oslobađajuće presude glavnim Miloševićevim organizatorima i zločincima u Hrvatskoj ponovno ojačale snage koje žele prihvatiti optužujuću presudu protiv Hrvatske i Herceg Bosne i protiv držanog i vojnog vodstva Hrvatske na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, može se sagledati sva složenost situacije u kojoj se nalazi Hrvatska.

Milanovićeva izjava da su katolička crkva i HDZ dvadeset godina skrivali zločine i čekali da zastare, na liniji je one politike čiji glasnogovornici nakon prvostupanjske osuđujuće presude Hrvatske zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu sada traže da se prizna krivnja, da se Hrvatska ispriča i da raščisti s grijesima prošlosti. To su oni koji traže, danas već javno, s obzirom da je Tuđman mrtav pa ga se ne može uhapsiti, da se uhapse njegovi spomenici odnosno da se sruše.

To su oni koji danas traže ponovno da se Hrvatska odrekne Deklaracije o Domovinskom ratu, da prizna da je bila agresor i da u skladu s tim priznanjem radikalno mijenja svoj odnos prema prošlosti. Milanovićeva izjava da su Crkva i HDZ, dakle ne pojedinci nego institucije štitile zločine i čekali da oni zastare, znači da on ne samo prihvaća da je Hrvatska utemeljena na zločinu nego da treba otvoriti nove procese i nova suđenja, podizati nove optužnice i protiv onih iz HDZ i Crkve koji su štitili te zločine.

Dakle, da bi obranio komunističke zločine on izmišlja zločine u Domovinskom ratu i priključuje se Vesni Pusić i drugima koji su cijelo vrijeme tvrdili da je Hrvatska agresor, da je Hrvatska utemeljena na zločinu i da se Hrvatska mora obračunati do kraja sa Tuđmanom kao vođom zločinačkog projekta i zločinačke politike. Ide Milanović i dalje pa kaže da nitko s njihove strane neće biti čak ni svjedok, ali da će biti ne samo svjedoci nego i optuženi i suđeni s druge strane (HDZ i Crkva).

Cijelo vrijeme borbe za istinu i obranu digniteta Domovinskog rata i za obranu opstojnosti i slobode hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini moćne snage međunarodne zajednice koje su vladale Haaškim sudom uz podršku britanske i ruske politike tražili su od Hrvatske da se odrekne istine i da se odrekne do kraja Tuđmanove politike.

Išlo se tako daleko da se čak od hrvatskih optuženika pred Haaškim sudom tražilo kako bi im se ublažila kazna ili kako bi ih se oslobodilo, da se odreknu Tuđmanove politike i prebace krivnju na Franju Tuđmana. To je energično i junački odbio Dario Kordić zato je i drastično suđen i još uvijek robija ni kriv ni dužan. I general Praljak kao i drugi optuženi na takve ponude energično je odgovorio: "Ne odričem se Tuđmanove politike, jer ona je stvorila Republiku Hrvatsku i omogućila opstanak Bosne i Hercegovine. Možda je i zato general Praljak prvostupanjsko drastično kažnjen sa dvadeset godina robije.

Osuđujućom presudom Herceg Bosni i Hrvatskoj na sreću samo prvostupanjskom ponovno su u Hrvatskoj i na Balkanu dobili novu snagu oni koji ne vole Hrvatsku, koji cijelo vrijeme izmišljaju da je ova Hrvatska ustaška, nacistička i homofobna država. Da se ne radi samo o starim ljudima nego i o mladim snagama pokazuje i izjava predsjednika mladeži SDP-a s Korčule koji je rekao: "Konačno mogu otvoreno s ponosom reći da ja ovu državu (Hrvatsku) ne volim i gotovo. Crkni fašistička homofobna tvorevino ako ne možeš bolje i drugačije." To je dobar učenik svojih starijih drugova koji stalno izmišljaju ustaštvo hrvatski nacionalizam i koji stalno optužuju vlastitu državu.

Moglo bi se navesti još mnogo toga što pokazuje da nažalost nije jasno kakva to Hrvatska ulazi u Europsku uniju i kakvu će politiku voditi Hrvatska u Europskoj uniji, tko su strateški partneri Hrvatske odnosno tko su istinski strateški partneri a tko nisu i tko ne smije biti. Otvorena je ponovno borba za istinu, ponovno se otvara borba za našu prošlost, ponovno su na djelu krivotvorine, podvale i nasilno mijenjanje prošlosti.

U takvoj situaciji kao melem za dušu ovih dana je izašla knjiga Milana Jajčinovića Od Jugoslavije do Euroslavije sa znakovitim podnaslovom Krivotvorine koje slove kao istine i istine koje slove kao krivotvorine koja pokazuje na kojim sve krivotvorinama i neistinama su stvarani lažni mitovi koji i danas daju potpuno iskrivljenu sliku o našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Jajčinović nizom primjera razobličava mnoge mitove i neistine. Upravo njegov analitički pristup omogućuje čitatelju da shvati zašto su mnogi Hrvati Europsku uniju doživjeli kao Euroslaviju. Čitanjem ove knjige mogu se dobiti i odgovori na pitanje zbog čega se sve događa u Hrvatskoj ovo što se događa zadnjih dana. Jajčinović pišući o prošlosti piše i o sadašnjosti i budućnosti, jer polazi od ispravnog stajališta da narod koji zaboravi svoju povijest, koji dozvoli da mu se presijeku korijeni, da mu se krivotvori povijest i nametnu hereze i programirane neistine, gubi svoju budućnost, gubi svoj identitet.

Milan Jajčinović cijeli svoj život kao novinar i publicist i društveni radnik je posvetio borbi za istinu, za otkrivanje istine i za razotkrivanje krivotvorina i laži i pod cijenu da ima velike teškoće u svom osobnom životu. Dakle, Milan Jajčinović se cijeli život bori za istinu i na štetu osobnih interesa, jer Milan Jajčinović istinu shvaća kao opće dobro. On se suprotstavlja onima koji relativiziraju istinu a pogotovo onima koji trguju istinom i koji su spremni laži i krivotvorenu prihvatiti kao istinu radi osobne koristi i karijere. I ova nova knjiga Milana Jajčinovića veliki je prinos promicanju dobra i borbi za istinu. Posebno želim istaći da Milan Jajčinović pišući o krivotvorenju hrvatske povijesti u posljednjih stotinu godina i borbama za istinu kao i o sukobu različitih ideologija i nacionalizama cijelo vrijeme pokušava pokazati i dokazati kako sve te ideje krivotvorine, hereze i danas dalje žive kako i danas na novi način ali s istim pogubnim ciljevima ugrožavaju identitet, slobodu i prosperitet hrvatskog naroda.

Potrazi za istinom u novijoj povijesti hrvatskog naroda u razdoblju u posljednjih stotinu godina Jajčinović je dao ne slučajno znakovit naslov "Od Jugoslavije do Euroslavije" kako bi pokazao i dokazao da mnoge ideje jugoslavenstva i dalje žive u svijesti mentalnih Jugoslavena i komunista i da zbog toga oni prihvaćaju Europsku uniju kao novu Euroslaviju kao zamjenu za Jugoslaviju jer su bili i danas su protivnici samostalne hrvatske države kao nacionalne države hrvatskog naroda. Dakle, i danas u Hrvatskoj žive mnogi koji nisu željeli samostalnu Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, koji se nisu veselili i koji se ne vesele Hrvatskoj nego i dalje tuguju za Jugoslavijom odnosno mnogi od njih su zagovornici Europske unije kao nove Euroslavije koja će ukinuti Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda i u budućnosti ponovno omogućiti kada se priključe Europskoj uniji i ostali narodi s Balkana da se obnavlja bratstvo i jedinstvo.

Nastupili su ljetni praznici. Možda je to i dobro da se ohlade u Hrvatskoj usijane glave, te da se shvati da je nužno da Hrvatska na jesen definira svoju poziciju i u regiji i u odnosu na Bosnu i Hercegovinu i u odnosu na Europsku uniju, i da se umjesto sukoba i otvaranja novih ideoloških ratova pokuša u novim uvjetima definirati nova nacionalna politika i ispraviti velike pogreške koje su napravljene.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Zavjet za Hrvatsku / www.zzh.hr