Iz tog nagla zaokreta nije teško odčitati kako su i sami
mediji duboko umočeni u Sanaderovu korupcijsku kampanju,
a što potvrđuje i nedavna izjava "povjesničara" Slavka
Goldsteina, koji pred hrvatskom javnošću otvoreno tvrdi
kako je zbog Sanaderove izjave uoči pravoslavnoga Bozića
"Hristos se rodi" i sam podupirao njegovu politiku.
Teško bi Slavek bez izljeva "love" bilo koga podupro, a
ponajmanje šefa Tuđmanova HDZ-a?
Nu ta hobotnica, koju hrvatsko pravosuđe ne će
detektirati, amnestirat će pozamašni dio hrvatskih
medija, a ponajprije listove Europa press holdinga,
njegove kolumniste i komentatore koji su na sav glas
svojedobno širili Sanaderove ideje. Koliko su za to
bili plaćeni i je li novac poreznih obveznika
nekontrolirano sjedao na račune tih kolumnista, ostat
će vjerojatno za hrvatsku javnost i dalje tajnom.
Jednako tako tajnom će ostati je li možda bilo
korupcijskih pothvata u Sanaderovu prepuštanju tzv.
ZERP-a susjednim državama - Sloveniji i Italiji - koje
zahvaljujući Ivinu potpisu svake godine iz hrvatskoga
mora izvlače milijune eura.
U optužnom prijedlogu što ga podižu
Mladen Bajić i njegovo društvo ne postoji
inkriminacija za korupciju glede ZERP-a, kao ni
inkriminacija za preusmjeravanje novca vođama srpske
manjine Miloradu Pupovcu i sumnjićenom ratnom zločincu
Vojislavu Stanimiroviću, koje je zasad optužio
predsjednik SNV-a Nenad Vlahović, da su izvan
financijskoga sustava primili oko 2,1 milijun kuna.
Zagrebački pak humanistički
intelektualac Žarko Puhovski, koji je svojedobno
Sanadera branio na austrijskoj televiziji od optužaba
za korupciju, sad ističe kako je Ivo svoj bijeg
organizirao radi prenošenja dokumenata kojima bi mogao
kompromitirati bivšega predsjednika Republike Stjepana
Mesića i aktualnu premijerku Jadranku Kosor. Kad bi u
Hrvatskoj postojala pravna država, bivšega bi
predsjednika već odavno teretila radi predaje/prodaje
dokumenata britanskoj državnoj krugovalnoj postaji
BBC, a onda i njezinim dilerima, koji su tzv.
transkripte umnožavali i prodavali na sarajevskoj
tržnici.
Koliko je pak novaca od te prodaje
zaštićenih državnih dokumenta dobio tadašnji
predsjednik Stjepan Mesić možemo tek nagađati, a dva
milijuna kuna koje je navodno, nedavno od prijatelja
dobio za kupnju vile u prestižnom zagrebačkom kvartu,
mogući su trag, na koji svoje pse tragače Mladen
Bajić" nikad ne će poslati.
Nu uza sve nedaće koje ni uz najbolju
volju ne će rješavati hrvatsko sudstvo, vrlo je
intrigantan nadnevak Sanaderova progona i svekolika
medijska kampanja koja se preko vikenda protegnula sve
do sredine ovoga tjedna. Zahvaljujući tzv. Sanaderovu
bijegu i medijskom praćenju njegova kretanja potpuno
je izostao bijes i pravedna reakcija hrvatske javnosti
na presudu ordiniranu ratnom zločincu Veselinu
Šljivančaninu, koji je praktično amnestiran za zločine
što ih je naredio i nadzirao u području Ovčare, gdje
je smaknuto preko 200 ranjenika iz vukovarske bolnice.
Čak je i bivši suradnik Haaškoga suda Ivo Banac ostao
zatečen novom presudom, koju je komentirao tek kao
svojevrsnu trgovinu između srbijanskoga establišmenta
i upravljača Haaškoga suda. Tom je prigodom izjavio
kako je još u početcima rada Haaškoga suda prihvaćena
teza da će bez obzira na događaje na ratištu
Jugoslavenska narodna armija biti amnestirana od svih
zločina, koje je počinila.
Rezultat te
politike nije samo mrcvarenje hrvatskih generala u
Haagu, nego je tijekom višegodišnje prakse unutar
sustava hrvatskoga pravosuđa uveden haaški princip, po
kojem svaki Hrvata, sudionik Domovinskoga rata može
biti potencijalni ratni zločinac. U tu se svrhu, na
čelu s kčerkom oficira bivše JNA, Vesnom Terselić,
nastoje osnovati i privatni sudovi, kojima bi se poput
poposebničenih poduzeća, što su ih tijekom rata
prigrabili pohlepni pojedinci, samovoljno proizvodili
hrvatski ratni zločinci. Ako sadašnja Vlada, na čelu s
Jadrankom Kosor, doista želi riješiti pitanje
korupcije u Hrvalskoj, onda doista mora zasukati
rukave, a materijala, glede bivših članova Račanove
vlade, još uvijek ne nedostaje, mora žurno podignuti
optužnice i proti toj zločinačkoj udruzi. U protivnom,
razdoblje Kosoričine vlasti moglo bi se u povijesti
hrvatske države interpretirati tek kao svojevrsno
samoukinuće Hrvatske demokratske zajednice, odnosno
nastavkom procesa detuđmanizacije, što ga je još prije
desetak godina započeo mali Ivo, inače sin Slavka
Goldsteina, koji je zbog svoga jugoslavenstva spreman
narode bivše Jugoslavije još jednom gurnuti u sukob.
Sadašnja bi premijerka, umjesto zatvaranja i
procesuiranja hrvatskih branitelja, trebala prepoznati
naznačene tendencije i u skladu sa svojim značajem
poduzeti energičnne mjere protiv stvaranja preduvjeta
za obnovu neke nove Jugoslavije! U protivnom će Srbi,
koji su već zaposjeli znatan dio institucija hrvatske
vlasti, uz pomoć EU-a ubrzati proces hrvatskoga
slamanja i ulaska u novu balkansku uniju!
Mate
Kovačević
Hrvatsko slovo , 17. Prosinac 2010.
|
