Obuhvaćen je veliki dio povijesti zagrebačkog
ljekarništva od prvih pisanih dokumenata do proizvodnje
u farmaceutskoj industriji.
Izloženi su bili uporabni predmeti, fotografije i crteži
prvih ljekarni, nacrti i tlocrti zgrada građenih posebno
u tu svrhu, te stručna literatura. Izložen je bio i
primjerak knjige "Flos medicine" - "Cvit likarije"
1768., koju je preveo franjevac Emerik (Mirko) Pavić, a
to je bio i prvi prijevod medicinske knjige na hrvatski
jezik.
Od antičkih vremena "medicus" je bio osoba koja
diagnostira bolest, propisuje ljekove, sama ih pripravlja i liječi ljude.
Antički medicus bio je dakle i liječnik i ljekarnik. Te dvije djelatnosti nisu
bile odijeljene ni stručno ni službeno sve do kasnog srednjeg vijeka.
Grčka i Rim svoje su liječništvo (medicinu) i ljekarništvo temeljili na
Hipokratovim djelima. Preko šezdesetak djela ovog najpoznatijeg liječnika
antičke Grčke prepuna su saznanja o dijagnostici i tehnologiji pripreme lijekova
koja će evoluirati, te s utjecajima koji su stizali s Orijenta, postati i osnova
znanja za razvoj medicine i ljekarništva zapadnog svijeta. Uz primjenu
medikamenata, ovaj je proslavljeni liječnik preporučao odmor, dijetu,
gimnastiku, te kao naprikladniji lijek - rad.
Uz sva praktična znanja, neizostavna su bila i vjerovanja u zaštitnike
liječništva i ljekarništva. I medicusi i bolesni uzdali su se u Asklepija
(Esculapa) i kćeri mu Hygiju i Panaceu. Asklepije je bio Apolonov i Coronin sin,
polubog, iskusni liječnik u antičkoj grčkoj mitologiji. Njegov štap simbolizira
liječničko umijeće spajajući zmiju, koja svlačenjem svoje kože predstavlja
simbol ponovnog rođenja i plodnosti, sa štapom, simbolom autoriteta pripisanom
bogu medicine. Njegov je kult bio raširen po antičkoj Grčkoj, a naknadno je
stekao status božanstva. Spominje se i u "Ilijadi" i to ne kao božanstvo nego
kao liječnik koji čini čuda, pa neki izvori navode da je možda riječ i o
povijesnoj osobi.
Ljekarnici, uz kirurge, ranarnike, brijače i apotekare smatrani su još od
srednjega vijeka pa sve do 19. stoljeća obrtnicima, te se njihova imena kao i
imena ostalih obrtnika (kovača, zlatara, zvonara, lončara...) vrlo rano nalaze u
spisima slobodnoga i kraljevskoga Gradeca. Dobivali su razne povlastice i
povelje, te iz tih dokumenata i zapisnika izviru mnoga osobna imena, događaji i
opisi njihovih sudbina.
Ljekarne su bile i okupljališta, služeći ne samo za prodavanje lijekova ili
ordiniranje liječnika već i za sklapanje različitih poslova. U njima su se
isprva prodavale uz lijekove i dvije najvažnije civilizacijske tekovine: papir i
tinta. U njih su zalazili oboljeli, ali i liječnici i političari, umjetnici,
obrtnici i literati.
Podaci o prvim ljekarnama na području Hrvatske sežu u 13. i 14. stoljeće.
Prema sačuvanim dokumentima ljekarna sv. Marije, utemeljena na zagrebačkom
Kaptolu, druga je po starosti na području grada. Premda postoje pretpostavke o
njezinu starijem postanku, najstariji sačuvani podaci potjeću tek s kraja 16.
stoljeća. U povodu 400. Obljetnice dokumenta kojim je Prvostolnom kaptolu
podijeljeno pravo otvaranja ljekarne (1566.), prezentirana je njezina
kronologija od osnutka do polovine 20. stoljeća. Predočene su lokacije na kojima
je ljekarna sv. Marije bila smještena (Opatovina, Trg bana Jelača, Dolac), kao i
slijed njezinih vlasnika.
Izložbeni predmeti vlasništvo su Zbirke predmeta svakodnevice MGZ, te Gradske
ljekarne Zagreb, HAZU, Muzeja za umjetnost i obrt, Hrvatskog povijesnog muzeja,
Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, Arheološkog muzeja i drugih
vlasnika iz područja ljekarništva.
I tu počinje naša priča o najstarijoj ljekarni u Zagrebu, koju možete
pročitati u sutrašnjem nastavku.
ŠTO SU TO "ŠTACUNI"
Štacuni su bili trgovački dućani. Maleni i
mračni, vrata su bila dvokrilna i lukovita.
Desno krilo vrata se otvaralo kako bi se moglo
ući u štacun, dok je lijevo krilo bilo uglavnom
do polovine učvršćeno, a gornji je dio služio
kao "auslag" (izlog) za izlaganje robe.
Po tim malim dućanima i trgovce su nazivali
"štacunarima". Srednjovjekovni štacuni sačuvani
su na Griču i pod Kamenitim vratima "pod
boltom", tik uz kapelicu Majke božje, a ima ih i
s kaptolske strane. |
Priredila:
D. Gaupp
Izvor:
Društvene obavijesti broj 111
|
