O nedavno otkrivenom rukopisu ode, posvećene Josipu Ruđeru Boškoviću

Na početku smo nove 2011. godine, posvećene 300-toj obljetnici rođenja Josipa Ruđera Boškovića, jednom od najvećih hrvatskih znanstvenika svojeg doba, a može se reći i svevremeno. Bošković je rođen 18. svibnja 1711. g. u Dubrovniku. U rodnom je gradu primio prvu i osnovnu naobrazbu, a onda je kao isusovac školovan u Dubrovačkom isusovačkom kolegiju i zatim u Rimu. Svestrani znanstvenik, filozof, diplomat i pjesnik putovao je i djelovao u brojnim zemljama diljem Europe. Shrvan bolešću umire u 76. godini života, 13. veljače 1787.g. u Rimu.

Javnosti su poznate rasprave, studije i knjige, posvećene prikazima i analizi Boškovićeva života i rada, potaknute bilježavanjem 200-te obljetnice njegova rođenja 1911. g.. U novije vrijeme, približavanjem 300-te obljetnice Boškovićeva rođenja slijedilo je niz zapaženih djela, koja se odlikuju opsegom, temeljitošću i bogatstvom novih spoznaja i podataka iz Boškovićeva života. Sad, kada se nalazimo u godini organiziranih proslava te značajne obljetnice, objavljuju se mnogi članci, prikazi i rasprave radi upoznavanja što šire javnosti o osobi R. Boškovića.

(slika: Josip Ruđer Bošković (Dubrovnik 1711. - Milano 1783.), Ulje - platno, Celestin Medović (Kuna, Pelješac 1857.- Sarajevo 1920.). Nalazi se u Narodnom muzeju u Beogradu.)

Iznenađenje je izazvalo nedavno otkriće rukopisa spomen pjesme isusovca p. Petra Perice, posvećene svom starijem preslavnom bratu isusovcu Ruđeru, napisanom povodom 200-te obljetnice rođenja. P. Perica, rođen 1881. kraj Makarske bio je poznat i obljubljeni duhovnik svih generacija u cijeloj župi Dubrovačkoj, a istakao se i kao pjesnik i pisac drama. Podnio je mučeničku smrt u listopadu 1944.g. zajedno s više desetaka uglednih Dubrovčana i svećenika, ubijenih na otočiću Daksa kraj Dubrovnika, od nadošlih partizana.

U svibnju 1911. g., kad je spjevao odu Boškoviću, p. Perica je imao tek 30 godina. Dijelom zbog složenosti društvenih prilika, a i zbog samozatajnosti padra Perice, taj njegov doprinos je ostao u rukopisu i nepoznat, gotovo skriven od javnosti. Na svjetlo dana ga je iznio prof. dr. Hrvoje Kačić*, pripremajući građu za svoju knjigu "Dubrovačke žrtve". Pjesmu, napisanu kao oda, otkrio je pregledavajući rukopisne i druge dokumente Dubrovačkog arhiva. Nakon transkripcije rukopisa, jedan dio ode je objavio 2009. g. u spomenutoj knjizi, a u dopunjenom drugom izdanju 2010. g. tu spomen-pjesmu je objavio u cijelosti.

Padre Petar Perica, (Kotišina , kraj Makarske1881. - Daksa, kraj Dubrovnika 1944.).

Spomen-pjesma p. Perice nosi naslov "u slavu Ruđera Boškovića D. I. za dvjestotu godišnjicu njegova rođenja", ima 48 redaka i pisana je u obliku ode, donosimo je u cjelosti:

Oda u slavu Ruđera Boškovića D. I. za dvjestotu godišnjicu njegova rođenja

Po Dubravi svibanj koracao bajni
Promatrao zvježđem ovjenčanu noć,
Zanesen divotom nebeskijeh tajni,
Veličao Višnjeg nedohitnu moć.

Kad zanosa svetog podvijao krila,
zablista mu nove nebesnice trak,
U vjencu što Svemoć oko nas ga svila,
da razgori mrtvi po svemirju mrak.

Kad nebo zaruđe, od bora do bora,
Šaputao lahor raspršujuć san:
Osamnaesta svibnju osvanula zora,
Osvanuo prvi za Ruđera Dan.

Od Orjena sunce pohitjelo majsko,
Cjelivati prvom svoj odvjetak drag,
A čedu na čelu - ko biserče rajsko,
Zaostade blistav za cjelovom trag.

Kad sunčevu zlatu ponarasla krila,
Pa planulo željom obasjati svijet,
Uvede ga bjela iz Dubrave vila,
Uvede ga mlada u Lojole klijet.

Iz mračnoga gnijezda poletiće soko,
U kljunu mu plamti plamenice plam,
Nad vječnim se gradom naziru stijene,
A pred njim se Petrov zazidao hram.

Strijelovitim krilom po stijenju reže
Zagušive tmuše nepromucav zvuk,
Ispred njega sove u nepovrat bježe,
Iza njega zviježđem obasu se put.

I mnogo se oko zanese iz niza,
Da sokola motri i zublje mu sijev;
Iz Beča, Milana, Londona, Pariza,
Odjeknu mu slave i veličja pjev.

Ovjenčane glave sagibaju čelo,
I mašu mu žezlom da sustavi lijet,
Da čuju ga, gdje bi života mu vrelo,
Proistječe bistro u Božiji svijet.

Odgovara soko: < U naručju zore,
Gdje cjeliva Jadran nepomičnu hrid,
Gdje junačka srca ko i sunce gore;
Evropi se diže neprobitan zid.

U ovom je zidu, Evrope braniku,
Djedova mu gnijezdo i premili rod,
Što grezne u krvi za krstovu diku,
Dok slavite ovdje u bezbrizi god.

To rekao im - Ruđer - odletje visoko,
Plamenicom znanja da rasvijetli svijet,
A premnogo za njim okrenu se oko,
Ko za suncem mladi na uranku cvijet.

Pjesma odaje pjesnikovo dobro poznavanje svjetskog značaja Ruđera Boškovića, radost i poštovanje prema ugledu koji je Ruđer stekao, kao i ljubav prema subratu i čovjeku. Čitanjem redaka Peričine ode postajemo snažno zahvaćeni dubinom osjećaja, koji su autora naveli da stvori ovu prekrasnu pjesmu.

*U knjizi "Dubrovačke žrtve", prof. H. Kačić piše: ". Padre Perica je bio slabog zdravlja zbog dugogodišnjih tegoba sa plućima, na kojima je morao biti i operiran. Radi ograničene mogućnosti kretanja nije od 1939. odlazio izvan Dubrovnika. Kad su talijanske vlasti saznale da je p. Perica bio na čelu katoličkog društva Križari, donose odluku o lišavanju njegove slobode i 13. svibnja 1941. grupa karabinjera ga odvodi iz isusovačkog samostana u zatvor pod kontrolom talijanske vojske. Na intervenciju uglednog talijanskog isusovca Valentinija iz Rima, bio je pušten iz zatvora radi slabog zdravlja. Ubrzo nakon ulaza partizanskih jedinica 18. listopada 1944. u Grad, nevjerojatna je činjenica da su 22. listopada 1944. i partizani "osloboditelji" od nedavna zvani "antifašistima", uhitili p. Pericu i odveli ga u zatvor, i 26. listopada 1944. streljali ga na otočiću Daksa sa još 44 nevina svećenika i uglednih Dubrovačkih građana. Broj žrtava pogubljenih na Daksi se još istražuje... "

Padre Perica je svoj pjesnički talenat pokazao već u ranoj mladosti oko 1900. i 1904. Kao gimnazijalac, na travničkom sjemeništu, spjevao je pjesmu "Do nebesa nek se ori" i "Zdravo djevo svih milosti puna". Obje pjesme je uglazbio tadašnji gimnazijski profesor u Travniku, Milan Smolka, Poljak po narodnosti (prema Stojan Miloš, 2001) i obje su stekle toliku popularnost da vjernici, a naročito mlade generacije, te pjesme s oduševljenjem pjevaju već cijelo stoljeće, često i ne znajući za ime pravog autora riječi, vjerujući da se radi narodnim svetim pjesmama.

Na prvi dan nove školske godine na Filozofskog fakulteta Družbe Isusove 6. studenog 2010. g. u dvorani Fakulteta je superor p. M. Steiner, otvarajući fakultetsku svečanost i najavljujući uglazbljeno svečano prvo izvođenje Peričine ode, ovako odu znalački opisao:

" ...da je p. Perica bio darovit pjesnik, otkriva se i u njegovoj odi Boškoviću. U strogo oblikovanoj pjesničkoj formi, koja nalikuje na epsku pjesmu, pjesnik je u 12 strofa oslikao Boškovićevu veličinu. Pritom koristi naizmjence stihove u dvanaestercu i jedanaestercu, trodijelni metar (tribrah), naizmjeničnu rimu i monumentalni izričaj .... ".

U premjernoj glazbenoj izvedbi Peričine ode, koju je komponirao mladi glazbenik Domagoj Košćak, nastupila j sopranistica Nikolina Pinko, studentica Filozofskog fakulteta DI i Muzičke akademije, uz glasovirsku pratnju skladatelja. Nastupna izvedba je od prisutnih dupkom pune dvorane bila oduševljeno pozdravljena i bez sumje se može uzeti kao izvanredno uspješna.

Nastojanjem autorice ovog teksta odu p. Petra Perice je prevela prof. Iskra Pavlović na engleski jezik da bi mogla biti uvrštena u njen članak (u kaoutorstvu) na engleskom pod naslovom: "Approaching the 300th anniverary of the birth of J.R.Bošković", objavljeno u znanstvenom časopisu GEOFIZIKA, Vol. 27. br. 1.

Da je kojom prilikom osnivač Instituta Ruđer Bošković, akademik Supek, a zatim akademik Marković, i uz njega drugi ugledni autori knjiga o R. Boškoviću, da su znali za odu padra Perice, posvećenu Ruđeru Boškoviću, sigurno je da ne bi na nju ostali indiferentni, nego bi tu spomen-pjesmu prihvatili s izrazom poštovanja prema spoznaji nadarenog, tada mladog redovnika, poznavanjem svestranog značaja Boškovićeve uloge u međunarodnoj znanosti. To bi još više proširilo reputaciju ovog istaknutog i osobitog svećenika, isusovca-mučenika, izvanrednog intelekta, morala, etike, vjere i umjetničke darovitosti, kao i popularnost velikana komu je namijenjena.

Pripremila dr. sc. Inga Lisac

U Zagrebu 20. siječnja 2011. g.