No, nisu ovaj put u tom smišljenom scenariju odvraćanja
pozornosti od životnih pitanja sudjelovali samo mediji,
nego i scenaristi iz državnih tijela i iz sjene koji su
odredili da se megaafera zakotrlja baš toga petka.
Istraga protiv bivšega predsjednika
vlade nije apsolutno ništa novo u suvremenom
demokratskom svijetu te bivši predsjenik vlade nije ni
prvi ni posljednji političar kojega čeka istraga i
suđenje. Intrigantno jest što se tako nešto prvi put
događa u Republici Hrvatskoj u kojoj vrlo vjerojatno
ima još puno političara i moćnika koji bi također
trebali proći proceduru istrage i suđenja i za daleko
teža nedjela, među kojima bi vrlo vjerojatno bilo još
daleko gorih zloporaba države, moći i zločina
veleizdaje. Bilo bi sjajno kad bi istraga protiv
bivišga predsjednika vlade bila prva u nizu istraga
koje bi rasvijetlile smrtne grijehe protiv općeg dobra
hrvatskoga naroda i države Hrvatske.
Budući da je
malo vjerojatno da će doći na red za istragu i oni
koji su se u Hrvatskoj vjerojatno još teže i gore
ogriješili o legalno i legitimno opće dobro hrvatskoga
naroda, pokretanje službene istrage tempirano je u
pomno izabrani trenutak - na dan u koji je pala 11.
obljetnica smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr.
Franje Tuđmana, a koji je mnogima u Hrvatskoj i dalje
kriv što je uspio, usprkos brojnim protivljenjima,
ostvariti i obraniti samostalnu Hrvatsku. Procesu tzv.
detuđmanizaciie, koja ujedno znači i slabljenje, čak i
razaranje hrvatske državnosti, smišljenim odvraćanjem
pozornosti od njegova djela dodan je još jedan prilog.
Medijska eksplozija oko pokretanja istrage protiv bivšega predsjednika vlade
odvratila je pozornost hrvatske javnosti od nove sramotne presude Haškoga suda,
koji je još jednom pokazao svoj cinizam i bešćutnost prema vukovarskim žrtvama.
Ta je presuda zaslužila javne prosvjede na svim razinama, maksimalnu
diplomatsku akciju u diplomatskim okvirima, jer predstavlja izrugivanje pravdi,
tim više što pravi nalogodavci toga zločina nisu od toga suda ni traženi niti će
ikada biti procesuirani. Što je to sve tako, neizbježno dio odgovornosti leži na
hrvatskim političarima koji nisu učinili sve što su trebali, a ni oni za to
nedjelo prema svome narodu vjerojatno nikada neće odgovarati, a trebali bi.
Dok se javnost bavila bivšim predsjednikom vlade, priveden je na
istragu teško bolesni branitelj, ratni pomoćnik ministra unutarnjih poslova,
koji je uskoro i završio u bolnici, a za kojega ratni ministar unutarnjih
poslova - kako prenose mediji - doslovno tvrdi: "Kao njegov zapovjednik dobro
znam gdje su on i njegovi dečki bili, koje su poslove obavili, pa nek' me
napokon zovu iz odvjetništva da im to kažem". Bivši ratni ministar također s
ogorčenjem uz ostalo dodaje: "O sudbini ljudi odlčuju oni koji nisu ratovali i
koji bi bili na istoj funkciji da smo izgubili rat i da smo svi pobijeni". Ne
može se, niti se smije ignorirati ikoji zločin, no ozbiljan je problem kad se u
mnoštvu zločina koji su se nažalost dogodili u smišljenoj agresiji i u
neprimjernoj obrani selektivno pristupa tom pitanju, bez dovoljnoga uzimanja u
obzir okolnosti. Ima li u današnjoj Hrvatskoj političke volje da se baš svi
zločini procesuiraju u svom povijesnom kontekstu ili je i dalje važnije
kompromitirati hrvatske branitelje, zapravo hrvatski narod?
Javnost u Hrvatskoj uskraćena je radi
medijskog angažmana oko bivšeg predsjednika vlade i za
medijsko predstavljanje novoga političkog pokreta pod
imenom Hrvatski rast - HRAST, a koji okuplja velik
broj udruga, stranaka i osoba, te - kako je objavljeno
na tiskovnoj konferenciji baš toga petka 10. prosinca
- donosi veoma važan demokratski iskorak, jer oslobađa
od partitokracije, političke podobnosti i ponižavajuće
podložnosti kojekakvim političkim moćnicima. Pojava
toga novog političkoga pokreta - koji zaslužuje
pozornost opće javnosti, osobito onoga dijela
biračkoga tijela koji je dosad bojkotirao izbore, jer
je smatgrao da od ponuđenih lista nema kome dati glas
- ne odgovara ni vladajućoj ni oporbenoj koaliciji, a
i većini medija, pa su im događanja oko bivšeg
predsjednika vlade upravo dobro došla.
Sličnu
sudbinu glede pozornosti medija i javnosti doživjela
je peticija Hrvatskoj vladi i Hrvatskom saboru
Komisije "lustitia et pax", koja je objavljena toga
petka, jer je 10. prosinca i Međunarodni dan ljudskih
prava, a koja poziva vlast da popis stanovništva 2011.
godine bude prepoznat kao "posljednja prilika da se
prvi put popišu i ustanove prešućene , zatajene i
prezrene, silno brojne žrtve komunističkog
totalitarizma".
Kad se toliko toga važnoga dogodilo, što po sebi zavređuje eminentnu pozornost
i medija i javnosti, a da je gotovo sva pozornost usredotočena na još jednu u
nizu afera, onda samo naivni mogu misliti da je to slučajno. To događanje vrlo
rječito nameće pitanje: Zašto su još jendom marginalizirani bitni i legalni i
legitimni interesi hrvatskoga naroda?
Ivan Miklenić
Glas koncila br. 51, 19.12.2010.
19.12.2010. |