- "Pozivam sve pripadnike srpskih paravojnih postrojbi,
koji su svojevoljno ili prisilno mobilizirani u
paravojne srpske postrojbe, da predaju oružje hrvatskim
vlastima, uz jamstvo da će im biti udijeljena amnestija
prema važećim hrvatskim zakonima. Pozivam sve građane
srpske nacionalnosti da ostanu u svojim kućama i bez
bozajni dočekaju hrvatsku vlast",
stoji u
poruci predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje
Tuđmana hrvatskim građanima srpske nacionalnosti u
povodu početka akcije Hrvatske vojske i policije
"Oluja". Ova Predsjednikova poruka neprestano se
ponavlja svakih pola sata na svim hrvatskim radio i TV
postajama.
Hrvati su u nepuna tri dana iz temelja izmijenili
sveukupnu političku scenu na području nekadašnje
Jugoslavije. Hrvatska se pokazala kao vojna sila koju
treba respektirati, a velikima koji vladaju svijetom,
ništa ne imponira više od dobre, operativno spremne i
munjevite vojske. Usprkos njihovog "antimilitarizma" i
"miroljubivosti"!
Poznata je izreka čuvenog pruskog
vojnog stratega Clausewitz-a "Rat je nastavak
politike drugim sredstvima". On je, međutim,
postavio i tezu da vojskovođa (ili državnik) mora
spoznati kada je u nekom razvoju dostignuta "točka
kulminacije", te kada se pojavljuje najpovoljniji
trenutak za akciju. Bizmarck, pruski i njemački
kancelar, rekao je to isto ovim riječima:
"Državnik mora osjetiti ili čuti kada prohuji plašt
Božji, da onda u pravi čas posegne i uhvati se Bogu za
plašt, da ga ponese prema cilju". Posegne li
prekasno, promašena je prilika koja se možda više
nikada neće vratiti!
Kao vrsnom povjesničaru i vojskovođi,
predsjedniku Tuđmanu su teze i izreke velikana
povijesti Clausewitza i Bizmarcka sigurno bile
poznate. Samo, trebalo je osjetiti lahor plašta
Božjega i pravovremeno se za njega uhvatiti. Dr.
Franji Tuđmanu je to uspjelo! Zahvaljujući njemu,
njegovim strateškim sposobnostima i njegovim
osjetilima raspoznati pravi trenutak, ostvario se
višestoljetni san Hrvata o slobodnoj i samostalnoj
Hrvatskoj.
Oluja je srušila mit o nepobjedivoj
JNA i neustrašivim Srbima. Srbija i Crna Gora,
izgubile su monopolistički položaj kao jedina vodeća
sila u regiji. To je doduše izazvalo gnjev Britanaca,
Francuza i Rusa, jer su ugroženi njihovi planovi za
Balkan, ali oni ionako nikada nisu bili naši
prijatelji, pa nas to ne čudi. Za vrijeme i nakon
Oluje britanski BBC je izvještavao o Hrvatskoj i
oslobođenju okupiranih područja. Pokazivali su slike
srpskih izbjeglica uz komentar da to bježi 250.000
Srba i da je to najveće kretanje izbjeglica od početka
rata na tlu bivše Jugoslavije, te da su Hrvati ovim
dosegli najnižu razinu etničkog čišćenja.
Nije teško dokazati da su to
izmišljotine razljućenih Srba i njihovih prijatelja.
Prvo, u vrijeme početka Oluje na području Krajine
živjelo je samo 120.000 ljudi (90.000 civila i 30.000
naoružanih osoba). Drugo, 1992. pred srpskom je
agresijom izbjeglo 430.000 Hrvata, pa je onda to bilo
stvarno največe kretanje izbjeglica. Treče, treba se
upitati tko je počeo s protjerivanjem ljudi? Četvrto,
protjerani Hrvati, da bi izvukli živu glavu, odlazili
su praznih ruku ili s jednom plastičnom vrečicom
osobnih stvari. Srbi su odlazili na traktorima, i onih
s prikolicama, prepuni stvari (možda i protjeranih
Hrvata), osobnim automobilima, ali i autobusima.
Odlazili su dakle organizirano i dobrovoljno, u
pratnji veleposlanika SAD, a hrvatski vojnici su im
dijelili sokove i vodu da lakše podnesu vručinu!
No, i oni za koje smo mislili da su
nam prijatelji, nisu se tih dana iskazali kao takvi.
Primjerice, austrijski kancelar Franz Vranizky napao
nas je kao da smo mi izmislili etničko čišćenje, a
omalovažavajuće se okosnuo o hrvatske "maštovite
uniforme". Valjda bi još uvijek morali nositi
austro-ugarske uniforme! Sačuvaj me, Bože, od
prijatelja, jer s neprijateljima obračunam i sam!
- glasi jedna izreka. Cinično, ali istinito.
Znamo tko nam je prijatelj, a tko
nije. Znamo i tko su nam susjedi - i kakvi su. Srbe
ništa neće omesti u njihovom velikosrpskom ludilu.
Dokaz za to je primjerice najnovija izjava srpskog
ministra vanjiskih poslova Vuka Draškovića i njegove
stranke SPO (Srpski pokret obnove) u kojoj operacije
Bljesak i Oluja naziva "zločinom etničkog čišćenja".
Najvažnija zadaća hrvatske politike
mora biti briga kako se zaštititi od podvala i
agresivne "srpske narodne duše", jer oštre protestne
note ne ostavljaju utisak na naše susjede. Spoznavši
da Srbi nisu neranjivi, Hrvati su u ratnim godinama
razvili novu samosvijest, a koju nam kontinuirano
pokušavaju uništiti optužbama protiv naših generala i
oslobodilačke akcije Oluja. Treba se toga prisjetiti,
jer pitanje je hoće li se i kada Srbi otrijezniti i
postati sposobni živjeti u miru s drugim narodima, a
veliki će i nadalje gledati samo svoje interese.
Proslava Oluje najbolji je
način da osvježimo sječanje na ponos, sreču i zanos
koji su nas ispunjavali prije 10 godina, a kraljevski
grad Knin najprikladnije mjesto. Palima za slobodnu
Hrvatsku, vječna slava i hvala.
Piše Dunja Gaupp
|
