Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

POČETAK NOVE EPOHE HRVATSKE POVIJESTI - OLUJA - KOLOVOZ 1995.     (04.08. 2005.)

tje1.jpg

Ranoga jutra 4. kolovoza 1995. započela je veličanstvena akcija hrvatskih oružanih snaga, a prve vijesti toga dana glasile su:

- Jutros točno u 5 sati započela je vojno-redarstvena akcija hrvatskih oružanih snaga pod nazivom "Oluja 95" na okupirana područja Republike Hrvatske.

- Srpske pobunjeničke crte probijene su na 30 taktičkih smjerova u pojasevima odgovornosti zbornih područja HV Bjelovara, Zagreba, Karlovca, Gospića i Splita. Hrvatsko zrakoplovstvo unistilo radiorelejno čvoriste Ćelavac, te zapovjedno mjesto četničkog korpusa i jedne brigade, javljaju izvori Hrvatske vojske.

- "Pozivam sve pripadnike srpskih paravojnih postrojbi, koji su svojevoljno ili prisilno mobilizirani u paravojne srpske postrojbe, da predaju oružje hrvatskim vlastima, uz jamstvo da će im biti udijeljena amnestija prema važećim hrvatskim zakonima. Pozivam sve građane srpske nacionalnosti da ostanu u svojim kućama i bez bozajni dočekaju hrvatsku vlast",

stoji u poruci predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana hrvatskim građanima srpske nacionalnosti u povodu početka akcije Hrvatske vojske i policije "Oluja". Ova Predsjednikova poruka neprestano se ponavlja svakih pola sata na svim hrvatskim radio i TV postajama.


Hrvati su u nepuna tri dana iz temelja izmijenili sveukupnu političku scenu na području nekadašnje Jugoslavije. Hrvatska se pokazala kao vojna sila koju treba respektirati, a velikima koji vladaju svijetom, ništa ne imponira više od dobre, operativno spremne i munjevite vojske. Usprkos njihovog "antimilitarizma" i "miroljubivosti"!

Poznata je izreka čuvenog pruskog vojnog stratega Clausewitz-a "Rat je nastavak politike drugim sredstvima". On je, međutim, postavio i tezu da vojskovođa (ili državnik) mora spoznati kada je u nekom razvoju dostignuta "točka kulminacije", te kada se pojavljuje najpovoljniji trenutak za akciju. Bizmarck, pruski i njemački kancelar, rekao je to isto ovim riječima: "Državnik mora osjetiti ili čuti kada prohuji plašt Božji, da onda u pravi čas posegne i uhvati se Bogu za plašt, da ga ponese prema cilju". Posegne li prekasno, promašena je prilika koja se možda više nikada neće vratiti!

Kao vrsnom povjesničaru i vojskovođi, predsjedniku Tuđmanu su teze i izreke velikana povijesti Clausewitza i Bizmarcka sigurno bile poznate. Samo, trebalo je osjetiti lahor plašta Božjega i pravovremeno se za njega uhvatiti. Dr. Franji Tuđmanu je to uspjelo! Zahvaljujući njemu, njegovim strateškim sposobnostima i njegovim osjetilima raspoznati pravi trenutak, ostvario se višestoljetni san Hrvata o slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj.

Oluja je srušila mit o nepobjedivoj JNA i neustrašivim Srbima. Srbija i Crna Gora, izgubile su monopolistički položaj kao jedina vodeća sila u regiji. To je doduše izazvalo gnjev Britanaca, Francuza i Rusa, jer su ugroženi njihovi planovi za Balkan, ali oni ionako nikada nisu bili naši prijatelji, pa nas to ne čudi. Za vrijeme i nakon Oluje britanski BBC je izvještavao o Hrvatskoj i oslobođenju okupiranih područja. Pokazivali su slike srpskih izbjeglica uz komentar da to bježi 250.000 Srba i da je to najveće kretanje izbjeglica od početka rata na tlu bivše Jugoslavije, te da su Hrvati ovim dosegli najnižu razinu etničkog čišćenja.

Nije teško dokazati da su to izmišljotine razljućenih Srba i njihovih prijatelja. Prvo, u vrijeme početka Oluje na području Krajine živjelo je samo 120.000 ljudi (90.000 civila i 30.000 naoružanih osoba). Drugo, 1992. pred srpskom je agresijom izbjeglo 430.000 Hrvata, pa je onda to bilo stvarno največe kretanje izbjeglica. Treče, treba se upitati tko je počeo s protjerivanjem ljudi? Četvrto, protjerani Hrvati, da bi izvukli živu glavu, odlazili su praznih ruku ili s jednom plastičnom vrečicom osobnih stvari. Srbi su odlazili na traktorima, i onih s prikolicama, prepuni stvari (možda i protjeranih Hrvata), osobnim automobilima, ali i autobusima. Odlazili su dakle organizirano i dobrovoljno, u pratnji veleposlanika SAD, a hrvatski vojnici su im dijelili sokove i vodu da lakše podnesu vručinu!

No, i oni za koje smo mislili da su nam prijatelji, nisu se tih dana iskazali kao takvi. Primjerice, austrijski kancelar Franz Vranizky napao nas je kao da smo mi izmislili etničko čišćenje, a omalovažavajuće se okosnuo o hrvatske "maštovite uniforme". Valjda bi još uvijek morali nositi austro-ugarske uniforme! Sačuvaj me, Bože, od prijatelja, jer s neprijateljima obračunam i sam! - glasi jedna izreka. Cinično, ali istinito.

Znamo tko nam je prijatelj, a tko nije. Znamo i tko su nam susjedi - i kakvi su. Srbe ništa neće omesti u njihovom velikosrpskom ludilu. Dokaz za to je primjerice najnovija izjava srpskog ministra vanjiskih poslova Vuka Draškovića i njegove stranke SPO (Srpski pokret obnove) u kojoj operacije Bljesak i Oluja naziva "zločinom etničkog čišćenja".

Najvažnija zadaća hrvatske politike mora biti briga kako se zaštititi od podvala i agresivne "srpske narodne duše", jer oštre protestne note ne ostavljaju utisak na naše susjede. Spoznavši da Srbi nisu neranjivi, Hrvati su u ratnim godinama razvili novu samosvijest, a koju nam kontinuirano pokušavaju uništiti optužbama protiv naših generala i oslobodilačke akcije Oluja. Treba se toga prisjetiti, jer pitanje je hoće li se i kada Srbi otrijezniti i postati sposobni živjeti u miru s drugim narodima, a veliki će i nadalje gledati samo svoje interese.

Proslava Oluje najbolji je način da osvježimo sječanje na ponos, sreču i zanos koji su nas ispunjavali prije 10 godina, a kraljevski grad Knin najprikladnije mjesto. Palima za slobodnu Hrvatsku, vječna slava i hvala.

Piše Dunja Gaupp

004-2005

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch