Ne mogu komentirati, dakle, ono što nisam vidio, ali
mogu komentirati ono što su mediji prenijeli i što smo
svi vidjeli na petminutnom videu s predavanja.
Iz medija smo mogli doznati samo da je ona
"pseudoznanstvenica", "lažna znanstvenica",
"klerofašistica", "homofob", da "negira holokaust". To
su sve etikete, to je name calling tipičan za nacističku
i komunističku propagandu. One imaju pravilo da se
nikada ne napada protivnikov stav, nego isključivo njega
osobno, pokušavajući ga prikazati što degutantnijim
bijednikom. Akademska pak razina diskusije podrazumijeva
da se diskutira isključivo o izrečenom, i da se izrečeno
argumentima i logikom dokazuje ili pobija, a ne
dovođenjem u pitanje nečijih znansvenih referenci ili
napadom ad hominem. Reisman je "lažna znanstvenica"? To
je upravo onoliko argument koliko i "ti si obična
glupača". Je li ona negdje tvrdila da je znanstvenica?
Jesmo li došli raspravljati o tome što je ona ili što
ona govori? I tko određuje tko su pravi, a tko lažni
znanstvenici? Politbiro Jutarnjeg? Nose li lažni
znanstvenici lažne kute i lažne epruvete, jesu li
doktorirali na lažnim sveučilištima? Po čemu je
Štulhofer pravi znanstvenik i kao takav kvalificiran za
izradu programa o zdravstvenom odgoju? Na čemu je
doktorirao?
Očito je da se ovdje izbjegava diskusiju i dijalog i
sve pokušava svesti isključivo na osobno diskreditiranje
sugovornika. Ukoliko je legitimno dr. Reisman sustavno
nazivati "skandaloznom", "lažnom znanstvenicom", ukoliko
je legitiman naslov iz Jutarnjeg u stilu "Komsomolskaje
Pravde" iz vremena Brežnjeva: "POTPUNI FIJASKO - Propala
projekcija filma o Kinseyu! Čak su i mikrofoni otkazali
poslušnost skandaloznoj Reisman", onda je posve
legitimno spomenutu oponenticu dr. Reisman nazvati
"debelom kravom" ili jednostavno "masturbatoricom".
Možda primitivno, ali kojeg smisla ima razgovarati
argumentirano s onima koji svaku diskusiju svode na
osobno vrijeđanje i ušutkivanje oponenta?
Na predavanju je rečena studentica kao argument
navela to da ona svaki dan gleda pornografiju. Što je
otprilike kao da u raspravi o tjelesnom odgoju u
osnovnoj školi, na pitanje jesu li neke vježbe
primjerene djeci u trećem osnovne, kažete da vi svaki
dan gledate nogometnu ligu prvaka na televiziji. Pa onda
iz toga zaključite da nema nikakvog problema da djeca
odrade svaki dan trening predviđen za profesionalce. To
je razina diskusije daleko ispod akademske, jedva
osnovnoškolska. Ukoliko su njene osobne sklonosti
meritorne za diskusiju, ukoliko dakle prihvatimo dotičnu
studenticu kao takvu za znanstveni mertitum, onda, da
bismo došli do nekakve konkluzije, moramo proučiti nju -
ne njene stavove nego upravo nju kao osobu - te iz
analize njenog izgleda i ponašanja zaključiti je li
pornografija štetna ili korisna. Jer, ako su mediji sve
sveli na diskreditiranje Judith Reisman kao osobe a da
nam o onom što ona govori nije preneseno baš ništa , a
oponiranje tome o čemu ne znamo ništa se svodi na osobni
seksualni život jedne studentice, onda što preostaje?
Krenimo dakle ad hominem, u vulgarnom difamacijskom
stilu kakav inače koristi Jutarnji list, čisto da bismo
ilustrirali kako to zapravo izgleda kad tako postavite
stvari. Ona je odlučila temu s onog o čem je predavala
gospođa Reisman prebaciti na sebe osobno. U redu,
razgovarajmo onda o njoj osobno.
Dotična studentica je, kao prvo, evidentno ružna i
debela, što je inače karakteristično za militantne
feministice. Znam da ovakve izjave izlaze iz okvira
kulturne komunikacije, ali i doći na nečije predavanje
samo da biste rekli tom nekom da vas je sram što je
uopće pozvan kod vas izlazi iz tih okvira, kao i javno
hvalisanje vlastitim seksualnim životom. A zašto je to
bitno za raspravu? Pa bitno je upravo koliko i to da je
Reisman "lažna znanstvenica" ("mockscientist", dopada mi
se termin, kao Carollova "mockturtle" - a da, i on je
bio pedofil). Ili koliko i to da svaki dan gleda
porniće. Ili koliko i to da se seksa na ovaj ili onaj
način. To su čisto privatne stvari koje se nikog ne
tiču. Ako netko svoje posve osobne stvari nameće kao
temu javne rasprave, onda mora biti spreman i na kritiku
posve osobne prirode.
Ako oko homoseksualnosti i postoje dileme je li
kongenitalna ili stečena osobina, kod debljine je
prilično sigurno da je posljedica nedostatka discipline
i samokontrole. Karakteristična je za niže
socioekonomske slojeve društva, gdje se niska razina
opće kulture manifestira i kroz kulturu prehrane. Oni
naime često žderu pizze i fast food jer su lijeni
pripremiti si pošten obrok. Nadalje, nemar i šlamperaj
kao karakterne osobine su vidljivi i na izrastu od 5 cm
na kosi te potpunom odsustvu bilo kakvog make upa - u
redu, recimo da studentice nemaju uvijek para za
frizera, ali kosa se može ofarbati i doma - i na odjeći
primjerenijoj muvanju po stanu nego odlasku na
predavanje. Neki u tome vide opuštenost, no ja u tome
vidim bahatost i prezir spram okoline, lijenost za
urediti se i ignorantski stav "nije me briga što drugi
misle i nije me briga kako izgledam". Izgledati
prezentabilno i staviti make up prije izlaska iz kuće je
čisto stvar kulture i građanskog odgoja, koji je ovdje
očito izostao. Svi moduli.
Njena pitanja upućena dr Reisman su bila o
katoličkom kleru, što uopće nije bila tema predavanja,
dakle se radilo o nečem što bi se, da se diskusija
vodila na internetu, zvalo "off topic" i "troll" - a to
je nešto za što se takve "sugovornike" obično ukloni da
ne ometaju diskusiju. Očito je da ona nije došla slušati
predavanje, već je došla s predrasudama, s unaprijed
formiranim stavom o svemu, i s unaprijed pripremljenim
pitanjima koja nemaju veze s temom predavanja. Također,
agresivni aktivizam je obično karakteristika pojedinaca
slabe volje koji si dopuštaju biti indoktrinirani, koji
zbog socijalizacije nekritički upadaju u klopku
radikalizacije stavova unutar grupe, dakle onih koji
nemaju snage izboriti se za svoje pravo na svoj vlastiti
stav, različit od okoline. Toliko o njoj.
Na njene izjave se dr. Reisman međutim nije upustila
u analizu osobnosti poput moje, već je dala posve
kulturan odgovor da ona nema nikakvih znanstvenih
podataka o tome što dotična radi u slobodno vrijeme, i
da je su njene izjave o njenom vlastitom seksualnom
životu posve irelevantne za znanost. Kinsey se tu
zacijelo ne bi složio - jedna od najvažnijih kritika na
račun dotičnog "znanstvenika", koji za "zdrave snage
društva" (dekan, studentica, Radman, Jutarnji list itd.)
nije niti pseudo niti lažan - je da su njegovi uzorci
bili posve nereprezantativni, a često i sumnjive
vjerodostojnosti. Ili, kako je rekao jedan od njegovih
kritičara (ne Reisman) - "više vrijedi slučajni uzorak
od 3 čovjeka nego 300 koje je Kinsey odbrao da bi
dokazao svoje tvrdnje".
Problem je međutim nastao kad je
dotična mlada akademska građanka rekla dr. Reisman da
se stidi što ju je njen fakultet uopće pozvao,
pokupivši za tu bezobraštinu i aplauz dijela
okupljenih. U zatvorenim radikalnim grupama takvo
ponašanje je prihvatljivo i dobrodošlo, u
civiliziranom svijetu neprihvatljivo.
Ako ste došli na nečije predavanje, valjda vas to
zanima. Niste došali predavača vrijeđati, skretati
diskusiju s teme mantranjem o kleru koji siluje
dječicu, i ometati ga. Ako vas ne zanima, ne morate
doći. Ljevičarski aktivizam ne spada u dvorane za
predavanja. A stanovito neodgojeno derište si uzima za
pravo govoriti da se srami što su gospođu uopće
pozvali? Civiliziranost, spremnost na argumentiranu
raspravu, kultura dijaloga, ništa od toga.
Neprijatelju ni zrna žita, ni sekunde mikrofona. I
mnoge od nas je sram - ali zato jer na sveučilištima
za naš novac studiraju osobe kojima u akademskoj
zajednici očito nije mjesto.
Dr. Reisman je to naljutilo, pa je odgovorila kako
zna prepoznati indoktrinaciju kad je vidi, obzirom da
je odrasla u komunističkoj obitelji. I to je greška
kojom je otvorila medijima širok prostor da je optuže
da je Hrvate nazvala indoktriniranim komunistima. Čudi
me pomalo da se jedna žena koja je diplomirala
komunikologiju dala tako isprovocirati.
Dekan je, međutim, trebao spriječiti da do toga
dođe. Kućni je red, i na sveučilištu i inače, ako
nekog pozovete u goste da se pobrinete da ga svi u
vašoj kući kao gosta i tretiraju i da ga ne vrijeđaju.
A što je on uradio?
Dekan je kao pravi gospodin, ljudina, stao u obranu
jadnih, malih studenata, njih stotinjak, od ove
zločeste gospođe od 77 godina, visoke negdje metar i
pol, koja je govorila nešto što se njima nije sviđalo,
kao što je u demokraciji i akademskoj zajednici
praksa.
Zakošeka je, kao bivšeg člana partije i UJDI-ja -
udruženja koje se protivilo neovisnosti Hrvatske i
koje je kasnije postalo Građanski savez Srbije -
posebno razljutilo to što je Reisman nanjušila
komunističku indoktrinaciju. "Vi ste puni predrasuda
jer Vi mislite da su ova djeca odgojena u komunizmu",
pjenio se Zakošek. "Ako ih je netko indoktrinirao,
indoktrinirala ih je Crkva". O da. Crkva je
indoktrinirala nekog da se hvali okolo kako svaki dan
drka uz porniće. Radilo se o tipičnom podmetanju: ona
nigdje nije rekla da su oni odgojeni u komunizmu - to
je posve proizvoljno tumačenje na kom je on na brzinu
izgradio cijelu konstrukciju o tome kako ona uopće ne
zna gdje je došla. Potom ju je prozvao da nije
odgovorila na neka pitanja o katoličkoj crkvi i da je
ona odlučila ne odgovoriti na njih, na što ga je ona
ispravila "it is not my choice...", na što se on
zaderao na nju da ga ne prekida, i nastavio tiradu u
stilu pravog balkanskog primitivca.
Dekan bi trebao znati da predavanje nije policijsko
saslušanje. Predavač nije dužan odgovoriti na svako
pitanje koje mu se postavlja. Ljudi postavljaju i vrlo
glupa pitanja, ili ona koja i nisu pitanja već
vrijeđanje pod krinkom pitanja, ili pitanja koja
nemaju veze s temom, i preosobna pitanja. Sva takva
pitanja oduzimaju vrijeme onima koji imaju ozbiljna
pitanja, a pitanje o katoličkom kleru sigurno nije
ozbiljno. Predavač je stoga taj koji odlučuje koja su
pitanja vrijedna odgovaranja, a koja ne. To je njegovo
autonomno pravo. I čudno je da to jedan dekan ne zna.
A ako su djeca i rođena nakon devedesete, Zakošek
nije. Gospodin koji je doktorirao na temi
investicijske politike u samoupravnoj jugoslavenskoj
ekonomiji i koji se očito stidi svoje komunističke
prošlosti bi isto tako trebao znati da to što su ta
djeca rođena nakon devedesete ne znači da nisu
indoktrinirana - uostalom i Reisman se osvrnula na to
da je bila indoktrinirana komunizmom jer su joj
roditelji bili komunisti, iako su živjeli u Americi, a
svoj hate issue s Crkvom bi, kao i dio njegovih
studenata, trebao rješavati unutar za to predviđenih
terapijskih zajednica, a ne na predavanjima. Studenti
su, naime, ispali dobrim dijelom notorni hejteri, bar
po onom što se moglo vidjeti.
No tek nešto kasnije, u intervjuu na radiju, je
dekan stvarno podivljao. "Popeli su mi se na glavu
desni fašistoidi, ja sam otvoreni čovjek i fućka mi se
živo i za državne, nacionalne i vjerske ideale, ne
znam što uopće tu i radim", derao se te nastavio:
"Trebamo se napokon odrediti kakvu državu i zajednicu
želimo, želimo li otvoreno ili zatvoreno društvo,
demokracija ne znači da smije svatko govoriti što
hoće, mi na ovu stranu vi na onu, ako je tako ja sam
izabrao stranu otvorenog i slobodnog društva". Dakle,
fašizam je tamo gje svatko priča što hoće, a otvoreno
je društvo ono u kojem Zakošek određuje tko smije
pričati a tko ne.
Upravo ta rečenica, "Demokracija ne znači da svatko
smije govoriti što hoće" - nešto slično je, sjećate
se, rekao i čuveni demokrat i liberal Drug Tito - je
ono o čemu pišem, upravo je gušenje slobode govora,
smjena Krišto koja je i dovela do dolaska Reisman u
Hrvatsku, bitna stvar u svemu, a ne to je li Kinsey
pedofil i kako će izgledati modul 4 zdravstvenog
odgoja. Od samog dolaska protiv Reisman se vodi čista
medijsko-političko-lobistička haranga. Obračun u
maniri totalitarnog društva. Moralni je imperativ
stati uz pravo slobode govora neovisno smatra li se
netko vjernikom, agnostikom ili ateistom. Dolazak
gospođe Reisman možda nije velik korak za znanost ali
jest za demokraciju. Ogolila je cijelu boljševičku
strukturu i način djelovanja. Stvar je došla do
stupnja na kom izaziva samo gađenje svakog normalog.
Dakle, došla je navodna kvaziintelektualka i
pseudoznanstvenica koji ruši doktrinu Kinseya, navodno
pedofila, koja se pak uzima kao temelj modula 4
zdravstvenog odgoja u RH. Došla je na poziv HDZ-a i
jedne vjerske udruge. Na raspravu je pozivaju
Medicinski i Filozofski fakultet. Zašto, ukoliko je
ona obična neznalica i prevarantica?
Na prvoj raspravi se organizira "sačekuša"u svrhu
diskreditacije. Po nekima uspješno, po drugima
sramotno. Navečer se sabotira prikazivanje filma.
Jadno. Drugi dan se organizira sučeljavanje
pseudoznanstvenice Reisman s pravim znanstvenikom
Štulhoferom. Dakle, neka tamo luda homofobna baba
protiv svjetski čuvenog znanstvenika. Modreator je
nepristrani Tvrtko Jakovina. HDZ-a niti udruga koje su
je dovale nema u blizini. Sve budno prati i objektivno
izvješćuje Tomislav Klauški.
Na Medicinskom fakultetu, gdje se obrazuju budući
znanstvenici, predavanje protiče bez incidenta i uz
pljesak. Na Fakultetu političkih znanosti, na kojem se
obrazuje budući inventar na burzi rada te partijski i
stranački glasnogovornici, dovode se u pitanje njene
znanstvene reference, i to od strane dekana uz čije se
malobrojne i beznačajne znanstvene radove vuku priče o
plagijatima.
Zapanjujuća je briga netolerantne Hrvatske da
zaustavi navodnu pseudoznanstvenicu. Kad je ovakva
frka oko žene koja je navodno obična stara baba koja
priča gluposti, što bi tek bilo da su se morali
sučeliti s pravom znanstvenicom? Umjesto da ih boli
džon za neku babu koju je doveo lopovski HDZ i neka
tamo po njima klerofašistička udruga, oni se sapliću o
kablove, pjene, proglašavaju maltene ratno stanje zbog
jedne starice, za koju kažu da je u stvari nitko i
ništa. A još fascinantnija je njihova nesposobnost.
Pet dana unaprijed se zna da dolazi homofobna Sotona
Judith iz Amerike, cijela medijska mašinerija sprema
egzorcističku seansu, a što se na kraju stvarno
desilo? Jedna studentica je odmeketala da svaki dan
gleda porniće, i za to dobila mlak pljesak okupljenih.
Autor: M.
Holjevac
Izvor: www.fizzit.net |