Ovdje ne namjeravam napisati ništa o stavovima dr. Reisman, Kinseyu, niti o onom što je ona govorila na svom predavanju na Fakultetu političkih znanosti. Niti sam bio tamo, niti su mediji u Hrvatskoj išta o tome prenijeli. Od cijele priče o seksualnom odgoju u školama, mogli smo, ukoliko nismo osobno bili tamo nazočni, saznati jedino to da stanovita studentica - pretpostavimo da je studentica, jer se nije predstavila, kako je inače običaj na predavanjima kad postavite pitanje - svakodnevno gleda porniće i da je jako ponosna na tu činjenicu, onako liberalna i slobodoumna.

Prema tumačenju dotične buduće akademske građanke i vjerojatno novinarke Radmanovizije ili Indexa, to što ona svaki dan sveudilj drka uz porniće, a ne imitira to što vidi kad se seksa je krunski znanstveni dokaz koji argumentirano pobija tezu dr. Reisman da pornografija nije zdrava i da klinci imitiraju ono što vide u pornićima.

Ne mogu komentirati, dakle, ono što nisam vidio, ali mogu komentirati ono što su mediji prenijeli i što smo svi vidjeli na petminutnom videu s predavanja.

Iz medija smo mogli doznati samo da je ona "pseudoznanstvenica", "lažna znanstvenica", "klerofašistica", "homofob", da "negira holokaust". To su sve etikete, to je name calling tipičan za nacističku i komunističku propagandu. One imaju pravilo da se nikada ne napada protivnikov stav, nego isključivo njega osobno, pokušavajući ga prikazati što degutantnijim bijednikom. Akademska pak razina diskusije podrazumijeva da se diskutira isključivo o izrečenom, i da se izrečeno argumentima i logikom dokazuje ili pobija, a ne dovođenjem u pitanje nečijih znansvenih referenci ili napadom ad hominem. Reisman je "lažna znanstvenica"? To je upravo onoliko argument koliko i "ti si obična glupača". Je li ona negdje tvrdila da je znanstvenica? Jesmo li došli raspravljati o tome što je ona ili što ona govori? I tko određuje tko su pravi, a tko lažni znanstvenici? Politbiro Jutarnjeg? Nose li lažni znanstvenici lažne kute i lažne epruvete, jesu li doktorirali na lažnim sveučilištima? Po čemu je Štulhofer pravi znanstvenik i kao takav kvalificiran za izradu programa o zdravstvenom odgoju? Na čemu je doktorirao?

Očito je da se ovdje izbjegava diskusiju i dijalog i sve pokušava svesti isključivo na osobno diskreditiranje sugovornika. Ukoliko je legitimno dr. Reisman sustavno nazivati "skandaloznom", "lažnom znanstvenicom", ukoliko je legitiman naslov iz Jutarnjeg u stilu "Komsomolskaje Pravde" iz vremena Brežnjeva: "POTPUNI FIJASKO - Propala projekcija filma o Kinseyu! Čak su i mikrofoni otkazali poslušnost skandaloznoj Reisman", onda je posve legitimno spomenutu oponenticu dr. Reisman nazvati "debelom kravom" ili jednostavno "masturbatoricom". Možda primitivno, ali kojeg smisla ima razgovarati argumentirano s onima koji svaku diskusiju svode na osobno vrijeđanje i ušutkivanje oponenta?

Na predavanju je rečena studentica kao argument navela to da ona svaki dan gleda pornografiju. Što je otprilike kao da u raspravi o tjelesnom odgoju u osnovnoj školi, na pitanje jesu li neke vježbe primjerene djeci u trećem osnovne, kažete da vi svaki dan gledate nogometnu ligu prvaka na televiziji. Pa onda iz toga zaključite da nema nikakvog problema da djeca odrade svaki dan trening predviđen za profesionalce. To je razina diskusije daleko ispod akademske, jedva osnovnoškolska. Ukoliko su njene osobne sklonosti meritorne za diskusiju, ukoliko dakle prihvatimo dotičnu studenticu kao takvu za znanstveni mertitum, onda, da bismo došli do nekakve konkluzije, moramo proučiti nju - ne njene stavove nego upravo nju kao osobu - te iz analize njenog izgleda i ponašanja zaključiti je li pornografija štetna ili korisna. Jer, ako su mediji sve sveli na diskreditiranje Judith Reisman kao osobe a da nam o onom što ona govori nije preneseno baš ništa , a oponiranje tome o čemu ne znamo ništa se svodi na osobni seksualni život jedne studentice, onda što preostaje?

Krenimo dakle ad hominem, u vulgarnom difamacijskom stilu kakav inače koristi Jutarnji list, čisto da bismo ilustrirali kako to zapravo izgleda kad tako postavite stvari. Ona je odlučila temu s onog o čem je predavala gospođa Reisman prebaciti na sebe osobno. U redu, razgovarajmo onda o njoj osobno.

Dotična studentica je, kao prvo, evidentno ružna i debela, što je inače karakteristično za militantne feministice. Znam da ovakve izjave izlaze iz okvira kulturne komunikacije, ali i doći na nečije predavanje samo da biste rekli tom nekom da vas je sram što je uopće pozvan kod vas izlazi iz tih okvira, kao i javno hvalisanje vlastitim seksualnim životom. A zašto je to bitno za raspravu? Pa bitno je upravo koliko i to da je Reisman "lažna znanstvenica" ("mockscientist", dopada mi se termin, kao Carollova "mockturtle" - a da, i on je bio pedofil). Ili koliko i to da svaki dan gleda porniće. Ili koliko i to da se seksa na ovaj ili onaj način. To su čisto privatne stvari koje se nikog ne tiču. Ako netko svoje posve osobne stvari nameće kao temu javne rasprave, onda mora biti spreman i na kritiku posve osobne prirode.

Ako oko homoseksualnosti i postoje dileme je li kongenitalna ili stečena osobina, kod debljine je prilično sigurno da je posljedica nedostatka discipline i samokontrole. Karakteristična je za niže socioekonomske slojeve društva, gdje se niska razina opće kulture manifestira i kroz kulturu prehrane. Oni naime često žderu pizze i fast food jer su lijeni pripremiti si pošten obrok. Nadalje, nemar i šlamperaj kao karakterne osobine su vidljivi i na izrastu od 5 cm na kosi te potpunom odsustvu bilo kakvog make upa - u redu, recimo da studentice nemaju uvijek para za frizera, ali kosa se može ofarbati i doma - i na odjeći primjerenijoj muvanju po stanu nego odlasku na predavanje. Neki u tome vide opuštenost, no ja u tome vidim bahatost i prezir spram okoline, lijenost za urediti se i ignorantski stav "nije me briga što drugi misle i nije me briga kako izgledam". Izgledati prezentabilno i staviti make up prije izlaska iz kuće je čisto stvar kulture i građanskog odgoja, koji je ovdje očito izostao. Svi moduli.

Njena pitanja upućena dr Reisman su bila o katoličkom kleru, što uopće nije bila tema predavanja, dakle se radilo o nečem što bi se, da se diskusija vodila na internetu, zvalo "off topic" i "troll" - a to je nešto za što se takve "sugovornike" obično ukloni da ne ometaju diskusiju. Očito je da ona nije došla slušati predavanje, već je došla s predrasudama, s unaprijed formiranim stavom o svemu, i s unaprijed pripremljenim pitanjima koja nemaju veze s temom predavanja. Također, agresivni aktivizam je obično karakteristika pojedinaca slabe volje koji si dopuštaju biti indoktrinirani, koji zbog socijalizacije nekritički upadaju u klopku radikalizacije stavova unutar grupe, dakle onih koji nemaju snage izboriti se za svoje pravo na svoj vlastiti stav, različit od okoline. Toliko o njoj.

Na njene izjave se dr. Reisman međutim nije upustila u analizu osobnosti poput moje, već je dala posve kulturan odgovor da ona nema nikakvih znanstvenih podataka o tome što dotična radi u slobodno vrijeme, i da je su njene izjave o njenom vlastitom seksualnom životu posve irelevantne za znanost. Kinsey se tu zacijelo ne bi složio - jedna od najvažnijih kritika na račun dotičnog "znanstvenika", koji za "zdrave snage društva" (dekan, studentica, Radman, Jutarnji list itd.) nije niti pseudo niti lažan - je da su njegovi uzorci bili posve nereprezantativni, a često i sumnjive vjerodostojnosti. Ili, kako je rekao jedan od njegovih kritičara (ne Reisman) - "više vrijedi slučajni uzorak od 3 čovjeka nego 300 koje je Kinsey odbrao da bi dokazao svoje tvrdnje".

Problem je međutim nastao kad je dotična mlada akademska građanka rekla dr. Reisman da se stidi što ju je njen fakultet uopće pozvao, pokupivši za tu bezobraštinu i aplauz dijela okupljenih. U zatvorenim radikalnim grupama takvo ponašanje je prihvatljivo i dobrodošlo, u civiliziranom svijetu neprihvatljivo.

Ako ste došli na nečije predavanje, valjda vas to zanima. Niste došali predavača vrijeđati, skretati diskusiju s teme mantranjem o kleru koji siluje dječicu, i ometati ga. Ako vas ne zanima, ne morate doći. Ljevičarski aktivizam ne spada u dvorane za predavanja. A stanovito neodgojeno derište si uzima za pravo govoriti da se srami što su gospođu uopće pozvali? Civiliziranost, spremnost na argumentiranu raspravu, kultura dijaloga, ništa od toga. Neprijatelju ni zrna žita, ni sekunde mikrofona. I mnoge od nas je sram - ali zato jer na sveučilištima za naš novac studiraju osobe kojima u akademskoj zajednici očito nije mjesto.

Dr. Reisman je to naljutilo, pa je odgovorila kako zna prepoznati indoktrinaciju kad je vidi, obzirom da je odrasla u komunističkoj obitelji. I to je greška kojom je otvorila medijima širok prostor da je optuže da je Hrvate nazvala indoktriniranim komunistima. Čudi me pomalo da se jedna žena koja je diplomirala komunikologiju dala tako isprovocirati.

Dekan je, međutim, trebao spriječiti da do toga dođe. Kućni je red, i na sveučilištu i inače, ako nekog pozovete u goste da se pobrinete da ga svi u vašoj kući kao gosta i tretiraju i da ga ne vrijeđaju. A što je on uradio?

Dekan je kao pravi gospodin, ljudina, stao u obranu jadnih, malih studenata, njih stotinjak, od ove zločeste gospođe od 77 godina, visoke negdje metar i pol, koja je govorila nešto što se njima nije sviđalo, kao što je u demokraciji i akademskoj zajednici praksa.

Zakošeka je, kao bivšeg člana partije i UJDI-ja - udruženja koje se protivilo neovisnosti Hrvatske i koje je kasnije postalo Građanski savez Srbije - posebno razljutilo to što je Reisman nanjušila komunističku indoktrinaciju. "Vi ste puni predrasuda jer Vi mislite da su ova djeca odgojena u komunizmu", pjenio se Zakošek. "Ako ih je netko indoktrinirao, indoktrinirala ih je Crkva". O da. Crkva je indoktrinirala nekog da se hvali okolo kako svaki dan drka uz porniće. Radilo se o tipičnom podmetanju: ona nigdje nije rekla da su oni odgojeni u komunizmu - to je posve proizvoljno tumačenje na kom je on na brzinu izgradio cijelu konstrukciju o tome kako ona uopće ne zna gdje je došla. Potom ju je prozvao da nije odgovorila na neka pitanja o katoličkoj crkvi i da je ona odlučila ne odgovoriti na njih, na što ga je ona ispravila "it is not my choice...", na što se on zaderao na nju da ga ne prekida, i nastavio tiradu u stilu pravog balkanskog primitivca.

Dekan bi trebao znati da predavanje nije policijsko saslušanje. Predavač nije dužan odgovoriti na svako pitanje koje mu se postavlja. Ljudi postavljaju i vrlo glupa pitanja, ili ona koja i nisu pitanja već vrijeđanje pod krinkom pitanja, ili pitanja koja nemaju veze s temom, i preosobna pitanja. Sva takva pitanja oduzimaju vrijeme onima koji imaju ozbiljna pitanja, a pitanje o katoličkom kleru sigurno nije ozbiljno. Predavač je stoga taj koji odlučuje koja su pitanja vrijedna odgovaranja, a koja ne. To je njegovo autonomno pravo. I čudno je da to jedan dekan ne zna.

A ako su djeca i rođena nakon devedesete, Zakošek nije. Gospodin koji je doktorirao na temi investicijske politike u samoupravnoj jugoslavenskoj ekonomiji i koji se očito stidi svoje komunističke prošlosti bi isto tako trebao znati da to što su ta djeca rođena nakon devedesete ne znači da nisu indoktrinirana - uostalom i Reisman se osvrnula na to da je bila indoktrinirana komunizmom jer su joj roditelji bili komunisti, iako su živjeli u Americi, a svoj hate issue s Crkvom bi, kao i dio njegovih studenata, trebao rješavati unutar za to predviđenih terapijskih zajednica, a ne na predavanjima. Studenti su, naime, ispali dobrim dijelom notorni hejteri, bar po onom što se moglo vidjeti.

No tek nešto kasnije, u intervjuu na radiju, je dekan stvarno podivljao. "Popeli su mi se na glavu desni fašistoidi, ja sam otvoreni čovjek i fućka mi se živo i za državne, nacionalne i vjerske ideale, ne znam što uopće tu i radim", derao se te nastavio: "Trebamo se napokon odrediti kakvu državu i zajednicu želimo, želimo li otvoreno ili zatvoreno društvo, demokracija ne znači da smije svatko govoriti što hoće, mi na ovu stranu vi na onu, ako je tako ja sam izabrao stranu otvorenog i slobodnog društva". Dakle, fašizam je tamo gje svatko priča što hoće, a otvoreno je društvo ono u kojem Zakošek određuje tko smije pričati a tko ne.

Upravo ta rečenica, "Demokracija ne znači da svatko smije govoriti što hoće" - nešto slično je, sjećate se, rekao i čuveni demokrat i liberal Drug Tito - je ono o čemu pišem, upravo je gušenje slobode govora, smjena Krišto koja je i dovela do dolaska Reisman u Hrvatsku, bitna stvar u svemu, a ne to je li Kinsey pedofil i kako će izgledati modul 4 zdravstvenog odgoja. Od samog dolaska protiv Reisman se vodi čista medijsko-političko-lobistička haranga. Obračun u maniri totalitarnog društva. Moralni je imperativ stati uz pravo slobode govora neovisno smatra li se netko vjernikom, agnostikom ili ateistom. Dolazak gospođe Reisman možda nije velik korak za znanost ali jest za demokraciju. Ogolila je cijelu boljševičku strukturu i način djelovanja. Stvar je došla do stupnja na kom izaziva samo gađenje svakog normalog.

Dakle, došla je navodna kvaziintelektualka i pseudoznanstvenica koji ruši doktrinu Kinseya, navodno pedofila, koja se pak uzima kao temelj modula 4 zdravstvenog odgoja u RH. Došla je na poziv HDZ-a i jedne vjerske udruge. Na raspravu je pozivaju Medicinski i Filozofski fakultet. Zašto, ukoliko je ona obična neznalica i prevarantica?

Na prvoj raspravi se organizira "sačekuša"u svrhu diskreditacije. Po nekima uspješno, po drugima sramotno. Navečer se sabotira prikazivanje filma. Jadno. Drugi dan se organizira sučeljavanje pseudoznanstvenice Reisman s pravim znanstvenikom Štulhoferom. Dakle, neka tamo luda homofobna baba protiv svjetski čuvenog znanstvenika. Modreator je nepristrani Tvrtko Jakovina. HDZ-a niti udruga koje su je dovale nema u blizini. Sve budno prati i objektivno izvješćuje Tomislav Klauški.

Na Medicinskom fakultetu, gdje se obrazuju budući znanstvenici, predavanje protiče bez incidenta i uz pljesak. Na Fakultetu političkih znanosti, na kojem se obrazuje budući inventar na burzi rada te partijski i stranački glasnogovornici, dovode se u pitanje njene znanstvene reference, i to od strane dekana uz čije se malobrojne i beznačajne znanstvene radove vuku priče o plagijatima.

Zapanjujuća je briga netolerantne Hrvatske da zaustavi navodnu pseudoznanstvenicu. Kad je ovakva frka oko žene koja je navodno obična stara baba koja priča gluposti, što bi tek bilo da su se morali sučeliti s pravom znanstvenicom? Umjesto da ih boli džon za neku babu koju je doveo lopovski HDZ i neka tamo po njima klerofašistička udruga, oni se sapliću o kablove, pjene, proglašavaju maltene ratno stanje zbog jedne starice, za koju kažu da je u stvari nitko i ništa. A još fascinantnija je njihova nesposobnost. Pet dana unaprijed se zna da dolazi homofobna Sotona Judith iz Amerike, cijela medijska mašinerija sprema egzorcističku seansu, a što se na kraju stvarno desilo? Jedna studentica je odmeketala da svaki dan gleda porniće, i za to dobila mlak pljesak okupljenih.

Autor: M. Holjevac

Izvor: www.fizzit.net