Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

OPASNA POLITIČKA IGRA S PUKOM      (22.08.2011.)

Hrvati već više od deset godina na izborima biraju one ličnosti koje su majstori irealnih obećanja

Ponašanje kratkovidnih birača ima za posljedicu gubljenje dostojanstva naroda i države te sve završava u parazitskom ponašanju snalažljivih skorojevića. Vodeće stranke u državi rijetko su bile u stanju pravodobno prepoznati prave probleme i svjetska politička i gospodarska kretanja. U Hrvatskoj je bilo puno novinara, publicista i ekonomista, koji su godinama, još u doba Ive Sanadera, upozoravali na opasnosti koje prijete iz politike gubljenja gospodarske i političke suverenosti Republike Hrvatske, ali njih nitko nije imao vremena slušati. Loše gospodarsko i političko stanje u Hrvatskoj u međuvremenu je evidentirano i u svijetu.

Tako prognoze Europske banke za obnovu i razvoj nisu ružičaste, dok ista banka u susjednim tranzicijskim državama vidi napredak. Ekonomski stručnjaci koji analiziraju gospodarsku situaciju u Hrvatskoj skeptični su hoće li Hrvati na predstojećem referendumu dati svoj glas za pristup Republike Hrvatske u Europsku uniju. I oni vide da distanca između građana i političara raste i da oko 50 % birača koji bi danas dali zeleno svijetlo za Europsku uniju nije jamstvo da će oni i na dan referenduma biti spremni tako glasovati.

Egzotična zemlja

Način na koji sadašnja vodeća koalicija na čelu s Hrvatskom demokratskom zajednicom promiče prednosti pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji kod mnogih građana izaziva depresiju, a ne euforiju. Ljudi na ulici nisu sigurni da će im plaće biti više nego danas. Na Jarunu EU nazivaju "veličanstvenom europskom postajom". To sve u trenutcima kada svaki drugi mladi Španjolac nema zaposlenja, u trenutcima kada je Atena u plamenu zbog prijetećeg bankrota zemlje i duga od 367 milijardi eura, u trenutcima kad je svima poznavateljima unutarnje situacije EU jasno da ta Unija gotovo nijednoj državi ne daje jamstvo za socijalnu sigurnost građana. U trenutcima kada analitičari po cijeloj Europi zaključuju da se ona nalazi u teškoj krizi i da nema sile kojom bi se moglo naći sigurno rješenje za probleme dugova u Grčkoj, Portugalu, Irskoj, Španjolskoj i u drugim državama članicama EU. Političari EU već godinama probleme dugova rješavaju na način kojim eurozonu pretvaraju u globalnu krizu. Europa - kažu zabrinti znalci - već dugo nije pojam koji ljude ohrabruje, već teret koji izd dana u dan biva sve teži i nepodnošljiviji. Nije daleko granica na kojoj uznemogli Europljani mogu stati i kazati da više ne mogu nositi teret koji su na im natovarili političari i bankari.

No, naša premijerka tu i takvu EU naziva "veličanstvenom europskom postajom". Tako su komunisti širili iluzije u opstanak Jugoslavije, sve do zadnjeg trenutka raspada, a ovi naši "demokratski" Hrvati vedro šire besmislice. Hrvatska je zaslužila da uđe u EU i ona će vjerojatno u nju ući, ali ako bi ona išla u nju s takvom retorikom hrvatskih političara, onda Hrvatska u toj Uniji može biti zanimljiva samo kao egzotična zemlja. Onda su otvoreni svi putovi da Hrvatska izgubi svoj politički identitet. Kako znamo, dr. Franjo Tuđman u svim je svojim knjigama širio viziju europske Hrvatske, ali to je bila drukčija retorika nego današnja.

Neki dan pisalo je u novinama da neki jadranski otoci stoje na raspolaganju za prodaju. Ove retke pišem u Šibeniku i čitam što je bilo s Dalmacijom i Šibenikom 1409. kada je kralj Ladislav Napuljski prodao Dalmaciju Veneciji. Šibenčani nisu prihvatili tu prodaju i tri su godine odolijevali Mlečanima, koji su ipak na kraju bili jači i 1412. zauzeli grad. Danas ne mogu kupiti cijelu Dalmaciju, ali otok po otok mogu. Već su kupili ili preuzeli najvažnija poduzeća, pa među najveće zadatke budućih hrvatskih političara mora spadati plan da se Hrvatska u procesu pristupa Europskoj uniji digne iz ponora u kojem se sada nalazi.

Hrvatski smjer

Prije 20 godina izgledalo je da počinje nova epoha za Hrvatsku, da počinje demokracija koja će dokrajčiti izrabljivanje hrvatskoga naroda. Hrvatski puk razvedrio se 1990. kada je Hrvatski državni sabor nagovijestio uspostavu vlastite države. Hrvatska se međunarodnim i diplomatskim priznanjem uskoro od objekta pretvorila u subjekt povijesti. Daljnju veliku radost hrvatski je puk doživio u kolovozu 1995. kada je u Kninu zaviorila hrvatska zastava. Na tom hrvatskom kraljevskom mjestu četnici su naumili uništiti hrvatski narod. No, pilati su branitelje koji su oslobodili Knin i sve hrvatske krajeve predali međunarodnim i domaćim sudovima da oni ocijene je li riječ o hrvatskim herojima ili zločincima. Stavili su ih na stup srama - na zadovoljstvo i radost svih protivnika hrvatske državne neovisnosti.

Andrija Hebrang obično je u pravu, pa i onda kad malko laže. U povodu smrti svog prijatelja Đure Brodarca napisao je da Hrvatska ide u pogrješnom smjeru. Tu istinu davno smo primijetili, ali uzalud. Andrija Hebrang trebao ju je izgovoriti najkasnije prilikom kampanje za predsjedničke izbore prije dvije godine. Njegov otac izgubio je bitku s lažnim komunistima i prevrtljivim velikosrbima u doba socijalističkog bezvlađa, a sudbina, čini se, hoće, da će i njegov sin Andrija hebrang također izgubiti bitku, ne u komunističkom sustavu, nego u anarhiji hrvatske demokracije, u kojoj se ne zna tko pije - tko plaća.
U Hrvatsku se ovih dana iz Salzburga vraća veliki mistifikator, uznik Ivo Sanader. "Njegovi" ga se p'laše kao što su ga se plašili dok im je bio šef. Vjerojatno će i ovaj put igrati na nacionalnu kartu kao kad je prezuzimao vlast u HDZ-u i u vladi. Država će mu suditi. Pčrevrtljivci se znaju dobro braniti i tako prisvajati one u narodu, koji tvrde da je politika kurva i da se politikom moraju stoga baviti samo takvi ljudi koji vladaju pravilima podzemlja. Za poštene i pristojne ljude nije politika.

Povika na državu

Uz bivšeg premijera država zatvara generale, poduzetnike, bivše premijerove rizničarke i rizničare, mafijaše i kradljivce državnog i narodnog blaga. Dnevni tisak jedva stiže bilježiti sve te državne i privatne afere. Čini se da se država počela braniti od podzemlja, koje je nad njom vladalo. Ako je to tako, onda će građani Republike Hrvatske morati opet stjecati povjerenje u vlastitu državu, o kojoj već godinama imaju najlošije mišljenje. Gdje se god krećemo, sjedimo li u kavani, na jadranskoj obali, u krugu prijatelja i znanaca, u krugugu Hrevata iz inozemstva i rodbine, svuda ista priča: vika na državu. Svi psuju tu našu državu. Njezina legitimnost je ugrožena u očima sve većeg broja ljudi. U novinama ljudi pišu o propasti države, pa neupućeni mogu misliti da neovisna Hrvatska doista ide svom kraju, kao što je u sličnoj situaciji Jugoslavija propala zbog svojih nacionalnih, političkih i gospodarskih protuslovlja. Morat ćemo postaviti pitanje koliko su građani sami krivi da država do sada nije funkcionirala kako je trebala. Svjesna neangažiranosti građana u političkom životu nije dobra svjedodžba hrvatskih ljudi. Jadikovanje nije političko angažiranje. Oni koji iz osjećaja nemoći psuju državu gube duhovnu ravnotežu i nerijetko koriste onim snagama koje tu državu žele uništiti u korist obnove propale i zloglasne Jugoslavije.

Infantilizacija političkog života

Zbog toga i stotinu drugih razloga krajnje je vrijeme da se na političkoj pozornici počinju javljti ljudi novoga vremena. Njihov osnovni zadatak trebao abi biti da Hrvatsku izvuku iz sadašnje infantilizacije političkog života i da se, poučeni svim krvavim katastrofama od 1918. do danas, a i zadivljujućim uspjesima, okrenu budućnosti, izgradnji moderne države uz angažiranje svih slojeva stanovništva i svih vjerskih zajednica. Vrijeme je da poduzetnici i radnici, "desni" i "lijevi", "crni" i "crveni" političari i njihovi birači, poljoprivredni proizvođači, profesori i njihovi đaci i studenti, vjernici i nevjernici, svi za rad sposobni "domovinski" i iseljeni Hrvati zajedno prionu u novu izgradnju zemlje. Krajnje je vrijeme da se ponovno stvori u učvrsti solidarnost cijeloga naroda - takozvanog "lijevog" i "desnog". Ako se to ne učini, jao si ga ovome narodu.

Današnji neoliberalni i "demokratski" demagozi koji imaju u rukama masovne medije u velikom broju država zaposjeli su središnju vlast, koja nije daleko od totalitarističkih vladavina 20. stoljeća. Hrvatskim demagozima mora se stati na kraj. Car Franjo Josip !. jednom je prilikom rekao: "Ja sam posljednji monarh stare škole. Moja je zadaća da svoje narode štitim od njohovih plolitičara". Hrvati danas nemaju takvog cara ili kkralja, koji bi ih štitio. Narod se danas mora sam zaštititi. On mora dopustiti da se iznjedre novi političari, koji se ne će olako poigravati njegovom sudbinom.

Stjepan Šulek

Hrvatsko slovo 22.07.2011.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch