Mutež nejasnih zakonskih odredbi potiÄu politikanti
svih politiÄkih boja koji ne žele jasno, kroz javnu
raspravu, i nakon toga precizno zakonski, definirati
problematiku Å¡to su i koji su zabranjeni simboli koje
su zlorabili totalitarni režimi.
Tako maglovita situacija najviše
odgovara orjunaÅ¡ko-komunistiÄkim križancima, jer pod
krinkom antifašizma nesmetano rabe simbole
komunizma. Poduprti su generacijama, nažalost
indoktriniranih novinara, odgajanih na fakultetima
pod nelustriranim, komunistiÄkim, filojugoslavenskim
profesorskim kadrom. Bremenitost situacije vrlo
zorno ilustrira i npr. Barometrovo izbjegavanje
postavljanja teme o kontroverznoj proslavi u Srbu
kao i teme o blaženom kardinalu Stepincu.
Uzalud nama europska deklaracija o osudi svih totalitarnih
režima. Jasno je osuÄ‘en i komunistiÄki režim, no zakonodavac, policija i DORH za
sada amnestiraju uporabu komunistiÄkih simbola. Javna rasprava koju politikanti
izbjegavaju, kao i jasno zakonsko riješenje otvorilo bi niz pitanja:
Kakvi su to komunistiÄki antifaÅ¡isti koji su mirno provodili
nacistiÄko-komunistiÄku okupaciju Poljske, popola, sporazumom
Ribbentrop-Molotov? Kakvi su komunistiÄki antifaÅ¡isti koji po
nacistiÄko-komunistiÄkoj okupaciji Poljske vrÅ¡e dijaboliÄnu, genocidnu
egzekuciju 24'000 poljskih istaknutih pojedinaca u Katynskoj Å¡umi? Kakvi su to
komunistiÄki antifaÅ¡isti koji 23.7.1941. potpisuju ugovor s talijanskim
faÅ¡istima kako bi 27.7.1941. u Srbu zajedno s ÄetniÄkim faÅ¡istima vrÅ¡ili
pokolje?
Kronologija ustanka u Srbu 1941.
neodoljivo podsjeća na ÄetniÄki, velikosrpski
ustanak u Hrvatskoj 1990.
- 23. srpnja 1941. sastali se u
Benkovcu predstavnici okupatorske faÅ¡istiÄke
prefekture iz Zadra s liÄkim ÄetniÄkim voÄ‘ama po
imenu MomÄilo Äujić, Stevo RaÄ‘enović, Pajo OmÄikus,
Vlado Novaković i Ilija ZeÄević, sve istaknuti liÄki
Äetnici i dogovorili podizanje ustanka 27. srpnja u
Srbu. I Å¡to se dogodilo u Srbu upravo taj dan 27.
srpnja 1941. godine? Hrvati katolici iz Drvara i
Petrovca bili su dan prije, 26. srpnja, na blagdan
svete Ane, na hodoÄašću u Kninu. Sljedeći dan, 27.
srpnja, na povratku iz Knina, doÄeli su vlak Äetnici
iz Srba i pobili sve hodoÄasnike Hrvate katolike,
njih oko 300, među njima i žene i djecu i njihovog
pratioca svećenika Jurja Gospodnetića.
ZloÄini su nastavljeni i sljedećih
dana pa su već 28. srpnja u obližnjem selu Brotinju, između 44 stanovnika sela,
ubili njih 37. Sljedeća dva dana u selima Rudopolju i Mazin zaklali su 24
mještanina, među njima 7 žena i nekoliko djece. U Krnjeuši su 9. i 10. kolovoza
ubili 219 mještana Hrvata, među njima gotovo pedesetero djece do 12 godina.
-u Srbu su od srpnja 1941. do ožujka 1942. postojale dvije vojne "komande"
(zapovjedniÅ¡tva), ÄetniÄka i faÅ¡istiÄka talijanska, koje su odliÄno suraÄ‘ivale.
U to je vrijeme u Srbu osnovan ÄetniÄki "Srpski puk". Osnivanju puka su bili
nazoÄni u ime faÅ¡istiÄke vojske sam komandant 44. bataljuna i njegov aÄ‘utant,
koji je bio i prevoditelj. Budući da je u Srba obiÄaj kumstvo, komandant
faÅ¡istiÄkog bataljuna je bio kum novoosnovanom puku i dao mu ime "Kralj Petar".
Nakon toga su osnovana joÅ¡ dva ÄetniÄka puka "Petar Mrkonjić" i "Vožd
Karađorđe".
- 27. srpnja 1971. Savka DapÄević
KuÄar se sjeća: "Tu nije bilo bitno pokazati tko su
Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i
dokazati da je tu srpska Hrvatska. Naime, razni
visoki vojni funkcionari i drugi politiÄari na
službi u Beogradu, povezani s navedenom skupinom,
organizirali su proslavu u Srbu kao svesrpsku
proslavu.
- 25. srpnja 1990., veliki miting
pobunjenih Srba, ne sluÄajno na dan kad je zakazana
sjednica Hrvatskog sabora koji će usvojiti amandmane
na još uvijek važeći Ustav iz 1974. godine. Cilj
ustavnih promjena bio je ukidanje socijalistiÄkih i
komunistiÄkih simbola i donoÅ¡enje odluke o poÄetku
pripreme novog Ustava. Saborski zastupnici Srpske
demokratske stranke Jovana Raškovića nisu željeli u
Zagreb, nego su bili najaktivniji tvorci
"Deklaracije o suverenosti i autonomiji srpskog
naroda u Hrvatskoj" koja je prihvaćena aklamacijom
na tom mitingu, koji je sam sebe proglasio prvim
općim Srpskim saborom. Deklaracija je u pobunjeniÄki
program unijela dva glavna cilja: dvojni suverenitet
i poseban teritorij. Na mitingu je bilo oko 150.000
Srba sa svih strana, među njima i Vojislav Šešelj, a
neke od parola bile su: "Živio Milošević", "Ovo je
Srbija", "Ne bojmo se ustaša", "Zaklat ćemo
Tuđmana".
- 2009. Slobodan Uzelac, Sanaderov
podpredsjednik vlade, 2009. odobrava 1.600.000,oo
kuna za obnovu spomenika u Srbu. Vlast plaćena
bezobzirnim udarom na hrvatsku suverenost, povijesne
Äinjenice, zdrav razum i žrtve ÄetniÄkih pokolja
- 2010. Jadranka Kosor, orjunašica u
redovima HDZ-a, Älanica IFIMES instituta, suradnica
Bude LonÄara i Stipe Mesića, kao predsjednica vlade,
odobrava još 2.163.000,oo kuna da bi kamen za obnovu
spomenika specijalno dopremili iz Srbije.
Velikosrpski kamen na velikosrpskom spomeniku uz
obilatu pomoć orjunaških komunista.
- 2010. Luka Bebić, zahvaljujući
ideji pomirbe politiÄar i predsjednik Sabora,
koristi položaj i orjunaški pristaje biti
pokrovitelj ove velikosrpske proslave.
Do danas su ovu povijesnu nakaradu
posjetili Ivo Josipović, Luka Bebić, Stipe Mesić,
Zoran Milanović, Vesna Pusić, Damir Kajin.
Opravdano je stoga pitati tko
dopuÅ¡ta proslave zloÄina koje su Äetnici i
talijanski faÅ¡isti poÄinili nad nedužnim
stanovništvom hrvatskih naselja 27.7. 1941.
Rašomon zar ne?
Pod udarom Å¡eprtljavih tumaÄenja
zakonskih propisa za sada je iskljuÄivo simbolika
koju policija i sudstvo povezuju s ustaštvom, te
zbog proizvoljnih tumaÄenja ionako nejasnih odredbi,
društvo redovito upada u situacije bez razumnog
izlaza. Jasan primjer je zastava HOS-a koja je
uredno registrirana s pozdravom "Za dom - spremni",
pri uredu državne uprave. Kao takova je priznata i u
svjetskoj veteranskoj organizaciji. Pri registraciji
u WWO su mišljenje davali i tkzv. antifašisti i nisu
postavili niti jedan prigovor.
RjeÅ¡enje raÅ¡omona je Å¡iroka, struÄna
i otvorena javna rasprava te nakon nje precizan
zakon o zabrani uporabe totalitarne simbolike, koji
će definirati što to jest i koji su simboli
zabranjeni. Sve ostalo je zlobno, zlurado pa i
dijaboliÄno politikantstvo.
Željko
Maršić -Zenga
|