Mutež nejasnih zakonskih odredbi potiču politikanti
svih političkih boja koji ne žele jasno, kroz javnu
raspravu, i nakon toga precizno zakonski, definirati
problematiku što su i koji su zabranjeni simboli koje
su zlorabili totalitarni režimi.
Tako maglovita situacija najviše
odgovara orjunaško-komunističkim križancima, jer pod
krinkom antifašizma nesmetano rabe simbole
komunizma. Poduprti su generacijama, nažalost
indoktriniranih novinara, odgajanih na fakultetima
pod nelustriranim, komunističkim, filojugoslavenskim
profesorskim kadrom. Bremenitost situacije vrlo
zorno ilustrira i npr. Barometrovo izbjegavanje
postavljanja teme o kontroverznoj proslavi u Srbu
kao i teme o blaženom kardinalu Stepincu.
Uzalud nama europska deklaracija o osudi svih totalitarnih
režima. Jasno je osuđen i komunistički režim, no zakonodavac, policija i DORH za
sada amnestiraju uporabu komunističkih simbola. Javna rasprava koju politikanti
izbjegavaju, kao i jasno zakonsko riješenje otvorilo bi niz pitanja:
Kakvi su to komunistički antifašisti koji su mirno provodili
nacističko-komunističku okupaciju Poljske, popola, sporazumom
Ribbentrop-Molotov? Kakvi su komunistički antifašisti koji po
nacističko-komunističkoj okupaciji Poljske vrše dijaboličnu, genocidnu
egzekuciju 24'000 poljskih istaknutih pojedinaca u Katynskoj šumi? Kakvi su to
komunistički antifašisti koji 23.7.1941. potpisuju ugovor s talijanskim
fašistima kako bi 27.7.1941. u Srbu zajedno s četničkim fašistima vršili
pokolje?
Kronologija ustanka u Srbu 1941.
neodoljivo podsjeća na četnički, velikosrpski
ustanak u Hrvatskoj 1990.
- 23. srpnja 1941. sastali se u
Benkovcu predstavnici okupatorske fašističke
prefekture iz Zadra s ličkim četničkim vođama po
imenu Momčilo Đujić, Stevo Rađenović, Pajo Omčikus,
Vlado Novaković i Ilija Zečević, sve istaknuti lički
četnici i dogovorili podizanje ustanka 27. srpnja u
Srbu. I što se dogodilo u Srbu upravo taj dan 27.
srpnja 1941. godine? Hrvati katolici iz Drvara i
Petrovca bili su dan prije, 26. srpnja, na blagdan
svete Ane, na hodočašću u Kninu. Sljedeći dan, 27.
srpnja, na povratku iz Knina, dočeli su vlak četnici
iz Srba i pobili sve hodočasnike Hrvate katolike,
njih oko 300, među njima i žene i djecu i njihovog
pratioca svećenika Jurja Gospodnetića.
Zločini su nastavljeni i sljedećih
dana pa su već 28. srpnja u obližnjem selu Brotinju, između 44 stanovnika sela,
ubili njih 37. Sljedeća dva dana u selima Rudopolju i Mazin zaklali su 24
mještanina, među njima 7 žena i nekoliko djece. U Krnjeuši su 9. i 10. kolovoza
ubili 219 mještana Hrvata, među njima gotovo pedesetero djece do 12 godina.
-u Srbu su od srpnja 1941. do ožujka 1942. postojale dvije vojne "komande"
(zapovjedništva), četnička i fašistička talijanska, koje su odlično surađivale.
U to je vrijeme u Srbu osnovan četnički "Srpski puk". Osnivanju puka su bili
nazočni u ime fašističke vojske sam komandant 44. bataljuna i njegov ađutant,
koji je bio i prevoditelj. Budući da je u Srba običaj kumstvo, komandant
fašističkog bataljuna je bio kum novoosnovanom puku i dao mu ime "Kralj Petar".
Nakon toga su osnovana još dva četnička puka "Petar Mrkonjić" i "Vožd
Karađorđe".
- 27. srpnja 1971. Savka Dapčević
Kučar se sjeća: "Tu nije bilo bitno pokazati tko su
Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i
dokazati da je tu srpska Hrvatska. Naime, razni
visoki vojni funkcionari i drugi političari na
službi u Beogradu, povezani s navedenom skupinom,
organizirali su proslavu u Srbu kao svesrpsku
proslavu.
- 25. srpnja 1990., veliki miting
pobunjenih Srba, ne slučajno na dan kad je zakazana
sjednica Hrvatskog sabora koji će usvojiti amandmane
na još uvijek važeći Ustav iz 1974. godine. Cilj
ustavnih promjena bio je ukidanje socijalističkih i
komunističkih simbola i donošenje odluke o početku
pripreme novog Ustava. Saborski zastupnici Srpske
demokratske stranke Jovana Raškovića nisu željeli u
Zagreb, nego su bili najaktivniji tvorci
"Deklaracije o suverenosti i autonomiji srpskog
naroda u Hrvatskoj" koja je prihvaćena aklamacijom
na tom mitingu, koji je sam sebe proglasio prvim
općim Srpskim saborom. Deklaracija je u pobunjenički
program unijela dva glavna cilja: dvojni suverenitet
i poseban teritorij. Na mitingu je bilo oko 150.000
Srba sa svih strana, među njima i Vojislav Šešelj, a
neke od parola bile su: "Živio Milošević", "Ovo je
Srbija", "Ne bojmo se ustaša", "Zaklat ćemo
Tuđmana".
- 2009. Slobodan Uzelac, Sanaderov
podpredsjednik vlade, 2009. odobrava 1.600.000,oo
kuna za obnovu spomenika u Srbu. Vlast plaćena
bezobzirnim udarom na hrvatsku suverenost, povijesne
činjenice, zdrav razum i žrtve četničkih pokolja
- 2010. Jadranka Kosor, orjunašica u
redovima HDZ-a, članica IFIMES instituta, suradnica
Bude Lončara i Stipe Mesića, kao predsjednica vlade,
odobrava još 2.163.000,oo kuna da bi kamen za obnovu
spomenika specijalno dopremili iz Srbije.
Velikosrpski kamen na velikosrpskom spomeniku uz
obilatu pomoć orjunaških komunista.
- 2010. Luka Bebić, zahvaljujući
ideji pomirbe političar i predsjednik Sabora,
koristi položaj i orjunaški pristaje biti
pokrovitelj ove velikosrpske proslave.
Do danas su ovu povijesnu nakaradu
posjetili Ivo Josipović, Luka Bebić, Stipe Mesić,
Zoran Milanović, Vesna Pusić, Damir Kajin.
Opravdano je stoga pitati tko
dopušta proslave zločina koje su četnici i
talijanski fašisti počinili nad nedužnim
stanovništvom hrvatskih naselja 27.7. 1941.
Rašomon zar ne?
Pod udarom šeprtljavih tumačenja
zakonskih propisa za sada je isključivo simbolika
koju policija i sudstvo povezuju s ustaštvom, te
zbog proizvoljnih tumačenja ionako nejasnih odredbi,
društvo redovito upada u situacije bez razumnog
izlaza. Jasan primjer je zastava HOS-a koja je
uredno registrirana s pozdravom "Za dom - spremni",
pri uredu državne uprave. Kao takova je priznata i u
svjetskoj veteranskoj organizaciji. Pri registraciji
u WWO su mišljenje davali i tkzv. antifašisti i nisu
postavili niti jedan prigovor.
Rješenje rašomona je široka, stručna
i otvorena javna rasprava te nakon nje precizan
zakon o zabrani uporabe totalitarne simbolike, koji
će definirati što to jest i koji su simboli
zabranjeni. Sve ostalo je zlobno, zlurado pa i
dijabolično politikantstvo.
Željko
Maršić -Zenga
|