Nastojanja dijela srbijanskih političkih krugova da se rehabilitira četničkog vođu Dražu Mihajlovića i četnički pokret u Srbiji, izaziva znatna uznemirenja u Hrvatskoj. Posebno se javnost 'naježila' nakon nedavne zagrebačke televizijske emisije u kojoj su gosti iz Beograda, jedan povjesničar i jedan stranački čelnik, govorili o četničkom pokretu kao antifašističkom, o tomu da je Vukovar srpski grad te da je hrvatski jezik ustvari srpski jezik. Tim povodom razgovarali smo sa znanstvenikom s Hrvatskog instituta za povijest dr. Zdravkom Dizdarom.

Što je ustvari četnčiki pokret - fašistička ili antifašistička činjenica?

Četnički pokret uistinu je zločinački i genocidni pokret jer u svome državno-političkom cilju ima stvaranje Velike Srbije, etnički čiste države u kojoj mogu živjeti isključivo Srbi. Zapovjednik četnika Draža Mihailović u svojoj Instrukciji, d 20. prosinca 1941., poslanoj četničkim zapovjednicima u Crnoj Gori, a koja je prenošena među četničkim zapovjednicima na području BiH i Hrvatske, kaže da je 'cilj borbe četničkog pokreta s kraljem Petrom stvoriti Veliku Srbiju, etnički čistu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, BiH, Srijema, Banata i Bačke'.

U tom dokumentu posebno je tražio čišćenje tog državnog teritorija 'od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata'. U tom cilju tražio je da se 'stvore neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke (Slovenije), čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a BiH od muslimanskog i katoličkog življa'.
Četnički zapovjednici Instrukciju su prenosili i obrazlagali, podsjećajući na primjer etničkog čišćenja Turaka u Srbiji nakon ustanka 1804. godine. Zapovjednik Ozrenskog četničkog korpusa za Hrvate navodi kako će "sve katolike koji su se ogrešili o naš narod u njegovim tragičnim danima, kao i sve intelektuaice i sve ekonomski jače, nemilosrdno uništiti. Seljački svet i isto tako sitan radni svet, poštediti i od njih napraviti prave Srbe koje ćemo milom ili silom prevesti na pravoslavlje". Taj postavljeni cilj ostvarivan je tijekom Drugoga svjetskog rata uz pomoć četničkih postrojba, među kojima su bile specijalne postrojbe, osnovane za likvidacije, od cčtničkih trojka, letećih ceta do brigada.

Dražine instrukcije

Gdje su djelovale četničke postrojbe?

Jedna od najvećih četničkih postrojba bila je Dinarska četnička divizija na području sjeverne Dalmacije, južne Like i sjeverozapadne Bosne, koja je imala od dvije do sedam tisuća pripadnika. Nakon osnivanja početkom 1942., štab i divizija istaknule su kao svoj glavni zadatak 'što jaču organizaciju srpskog naroda u svim krajevima radi uspostavljanja srpske vlasti u danom momentu, radi obračuna s Hrvatima i na koncu radi čišćenja Hrvata i Muslimana iz Like, severne Dalmacije, BiH i stvaranje jedne homogene i čisto pravoslavne srpske države, oslanjajući se na Srbiju i Crnu goru i o tome izvijestio četničkog vojvodu Iliju Trifunovića Birčanma koji se nalazio u Splitu. U toj 'srpskoj nacionalnoj državi', odnosno 'Velikoj Srbiji', koja bi imala granice koje je odredio Draža Mihailović, prema 'Elaboratu' Dinarske četničke divizije 'ima isključivo živeti pravoslavno stanovništvo'.

Jesu li četničke postrojbe surađivale s okupatorima?

O tome ima veliki broj pisanih svjedočanstava i fotografija na kojima su zajedno četničke vođe s fašističkim i nacističkim zapovjednicima. S talijanskom okupacijom Dalmacije, Like i jugozapadne Bosne, od travnja 1941., postoje veze i suradnja između talijanskih okupacijskih zapovjednika i velikosrepskih političara te četničkih vođa. Ta suradnja posebno je došla do izražaja nakon izbijanja "ustanka" na tromeđi Dalmacije, Like i Bosne i talijanskog zaposjedanja Druge (u rujnu) i Treće zone NDH (u listopadu 1941.). Tada dolazi do još masovnijeg osnivanja i djelovanja četničkih postrojbe koje Talijani pomažu politički, organizacijski i materijalno, kako bi ih suprostavili partizanskome pokretu, ali i kao protutežu NDH. Talijanske okupacijske snage omogućile su četnicima međusobno povezivanje na području svojih zona u NDH s četnicima u Srbiji i Crnoj Gori i tako omogućile njihovo stavljanje pod zapovjedništvo Draže Mihailovića.
U ustanku u Srbu bili četnici

Što se dogodilo u Srbu krajem srpnja 1941.?

Dokumenti pokazuju da su osim komunista u ustanku krajem srpnja i početkom kolovoza 1941. masovno sudjelovali i četnici. Tijekom rata i poraća u inozemstvu, četnici su slavili taj dan kao svoj dan ustanka - 27. srpnja 1941.

Kad je počelo osnivanje četničkih organizacija po Hrvatskoj?

Od 1919., kad se obnavlja četnički pokret u Jugoslaviji, započinje i osnivanje četničkih organizacija na području Hrvatske. Tada su osnovane prve organizacije, a od 1922. šire se i ulaze u njih svi koji prihvaćaju četnički program. Od 1925. djeluju dvije četničke organizacije - Udruženje četnika za kralja i otadžbinu te Udruženje srpskih četnika 'Petar Mrkonjić'. Do 1929. Bilo je 60-ak četničkih organizacija na području Hrvatske, a nakon ubojstva kralja Aleksandra, posebno se pojačava osnivanje četničkih organizacija. Za vrijeme diktature, četničkim organizacijama bio
je dopušten rad. Do 1941. na području današnje Hrvatske djelovalo je 300 četničkih organizacija. Na području Kraljevine Jugoslavije bilo je pak 1100 četničkih organizacija s 512.000 članova (1939.).

S kolikini su vojnim snagama raspolagali četnici?

Taj se broj iz godine u godinu mijenjao. Po njihovim dokumentima, tijekom rata 1941. - 1945. na području Hrvatske djelovala su četiri četnička korpusa, jedna divizija, 32 brigade, dvije pukovnije, a na području BiH 14 korpusa, 76 brigada i dvije pukovnije. Kroz njihove redove prošlo je oko 100.000 naoružanih četnika, od kojih su 98 posto bili Srbi. U tom broju je i 30.000 četnika iz Srbije, Sandžaka i iz Crne Gore koji su dolazili i djelovali na području Hrvatske i BiH.

Koje su dimenzije četničkih zločina?

Četnički zločini nakon 1945. uglavnom su prešućivani, a većina žrtava nije bila uopće evidentirana tako da se do danas ne zna točan broj njihovih žrtava. Prosudbe su različite. Do sada je, međutim, dokumentirano i istraženo te popisano više od 50.000 ubijenih i umrlih Hrvata i Muslimana, mahom civila, u razdoblju 1941. - 1945. Ali tome treba dodati nekoliko tisuća ubijenih Srba i pripadnika nacionalnih manjina. Poznati su mnogi četnički zločini u istočnoj BiH, zapadnoj Bosni, Dalmaciji i Lici. Po prosudbi V. Žerjavića četnici su sa područja Hrvatske prouzročili smrt 20 tisuća Hrvata (partizani i civili). U BiH su četnici usmrtili 33 tisuće muslimana i 12 tisuća Hrvata.

Oderali tri svečenika

Gdje su se dogodili najmasovniji zločini?

Poznati su zločini četnika 1941. na području Bosanskog Grahova, Drvara, Krnjeuše, Borićevca, Kulen Vakufa itd., gdje su četnici kao dio ustanika ubili nekoliko tisuća Hrvata i Muslimana, a pred njima je izbjeglo 50.000 ljudi. Taj je prostor potpuno očišćen od manjinskih Muslimana i Hrvata. U istočnoj Bosni - Foča, Goražde, Srebrenica, Rogatica i Višegrad, do veljače 1942. pobijeno je više tisuća Muslimana i oko tisuću Hrvata, a izbjeglo oko 100.000 ljudi. Ti se zločini ponavljaju u kolovozu 1942. pa je, primjerice, u Foči, po njihovim izvorima, ubijeno oko 2.200 Muslimana. Istodobno se ponavljaju zločini u istočnoj Hercegovini. U Prozoru, u sklopu talijanske operacije protiv partizana, četnici su, kako navode, ubili više od 2000 Šokaca i Muslimana.

U sklopu talijanske vojne operacije "Albia" protiv partizana na Biokovu od 29. kolovoza do 4. rujna 1942., uz masovnu pljačku i palez, četnici su ubili, kako oni navode '1000 ustaša'. Izvješćuju Dražu Mihailovića da su na putu od Ljubuškog do Vrgorca 'oderali tri živa katolička sveštenika', ubijali sve muškarce 'od 15 godina na više' te '17 sela potpuno spalili', nakon čega su južno od Makarske s pjesmom i srpskom zastavom 'došli na obalu našeg Jadrana gdje su na obali pobili našu zastavu'. Istodobno su na području sjeverne i srednje Dalmacije četnici Mane Rokvića i vojvode Momčila Dujića ubili oko 250 Hrvata, a početkom 1943. ubili više od 100 Hrvata u Vrličkoj krajini - sve civile. U Otavicama četnici su Iliju Meštrovića (86), strica kipara Ivana Meštrovića, živa bacili u zapaljenu kuću. Okrutne zločine počinili su u Dugopolju, Gatima, Raščanima, Župi Biokovskoj, Biteliću itd. U istočnoj Bosni u Čajniću, Foči i Pljevljima ubili su oko 1200 Muslimana i do 8.000 žena, staraca i djece. Tada su potpuno očistili te prostore, opljačkali i zapalili ih. U Višegradu, u listopadu 1943., pod zapovjedništvom Draže Mihailovića pobili su od 2.500 do 3000 Muslimana, a s tog područja pred četnicima je tada izbjeglo 100.000 ljudi.

Jesu li četnici tijekom Drugog svjetskog rata imali koncentracijske logore?

Četnici tamo gdje imaju vlast tijekom 1942. uspostavljaju zatvore i logore. Za područje Borjanskoga vojnog četničkog odreda, u kolovozu 1942. bio je osnovan koncentracijski logor, smješten u Karačkoj školi, a upravitelj mu je bio Milan Brkić. Istodobno je osnovan i koncentracijski logor u Josavci gdje se nalazila i Komanda bosanskih četničkih odreda s Radom Radićem na čelu. Početkom 1943. za uhićene partizane i druge zarobljenike, koje su do tada predavali talijanskim vojnim vlastima, na području Dinarske četničke divizije osnovali su centralni zatvor - logor u Kosovu kod Knina, koji je zbog mučenja i terora nad logorašima narod nazivao 'drugim Jasenovcem'. Zapovjednik logora bio je Dušan Stevan Ilić iz Pađena, žandarmerijski narednik. Kroz taj logor prošlo je na tisuće nevinih ljudi, često djece i žena, a na stotine je odvedeno na stratišta u Grabama, u Markovcu i u Topolju. U tom logoru bila je posebna sprava za mučenje logoraša, izum popa Dujića, nazvana 'popovo bure', s čeličnim obručima i izvana nabijenim dugim čavlima tako da su oštrice čavala bile iznutra. Kod Višegrada u selu Dubočani i Šahdani četnici su osnovali posebne logore za nesrbe - Muslimane. Zatvori i logori služili su im za ostvarivanje političkih ciljeva, stvaranje Velike Srbije i obračun s političkim protivnicima.

Po čemu je, dakle, četnicki pokret antifašistički?

Masovni zločini i suradnja s talijanskim fašistima, njemačkim nacistima i s vlastima NDH, od početka do kraja Drugoga svjetskog rata, četnički pokret isključuju iz antifašističkog pokreta u Europi i svijetu. Planirani zločini koje čine od početka rata oduzimaju mu svaku atribuciju antifašizma. Ako netko ima u svome programu etničko čišćenje prostora od svih nesrpskih naroda i to provodi cijeli rat sa svojim organiziranim postrojbama, gdje god to može, opravdano se upitati - po čemu to može biti antifašizam?

Zašto u 21. stoljeću rehabilitiraju Dražu Mihailovića?

To vjerojatno znači da stanovite političke snage ustraju na politici stvaranja Velike Srbije, kako je to zastupao u svojim Instrukcijama Draža Mihailović.

I danas objavljuju zemljovide velike Srbije

Velika Srbija prisutna je više od dva stoljeća u raznim inačicama na zemljovidima. Tko ih je sve crtao?

U različitim oblicima zemljovidi Velike Srbije ili srpskih zemalja pojavljuju se sustavno od početka 19. stoljeća, ne samo u Srbiji nego u Beču, Moskvi, Parizu itd. Na njima granica Velike Srbije zahvaća područje od Trsta do Bojane te ušća Dunava u Crno more, od Budima do Soluna, kao maksimalistička, ili od Istre, Varaždina, do sjevernr Albanije i Soluna, kao minimalistička inačica. Taj zemljovid od 1892. uvrštava se po odobrenju Ministarstva prosvjete Kraljevine Srbije u obvezni nastavni priručnik koji se koristi u školama u Srbiji. Također je bio osnova za zahtjeve za granicu Velike Srbije tijekom Kraljevine SHS/Jugoslavije, uz mala pomicanja (Virovitica, Sisak, Ogulin, Karlobag) tijekom Drugoga svjetskog rata i 1990. Taj se zemljovid u novije vrijeme često objavljuje u listu Velika Srbija koji izlazi u Beogradu.

Velika Srbija bila je cilj Miloševića i JNA?

Paralelno s usponom Slobodana Miloševića, bivša je JNA, po konceptu zemljovida Velike Srbije, objavila zamisao vojno-teritorijalne podjele bivše SFRJ, čija je operacionalizacija počela 1987., što su ustvari bile pripreme za osvajanja do granice Virovitice, Karlovca, Karlobaga, odnosno stvaranja Velike Srbije. Ne treba zaboraviti da se paralelno s time u zemlji i inozemstvu radilo na političkoj pripremi za stvaranje Velike Srbije. Memorandum SANU tiskan je u Londonu (1986.) i distribuiran besplatno 'za potrebe srpskih boraca na terenu i nacionalne srpske štampe', koji je za tisak pripremio jerej Mihajlo V. Mikich. Istodobno u bivšoj državi javijaju se razni velikosrpski kartografski prijedlozi. Tako imamo Prijedlog autonomije i podjele Republike Hrvatske koji je izradio srpski Odbor za odbranu i slobodu mišljenja i izražavanja iz Beograda.

Na što upozoravaju pokušaji revizije srbijanske povijesti?

Iskustva iz Drugoga svjetskog rata i napose Domovinskog rata jasno upućuju da se pokušaji rehabilitacije četništva i njegova vođe Draže Mihailovića ne će zadržati samo u okvirima Srbije. Zbog toga što se mogu preliti u Hrvatsku i utjecati na njezinu destabilizaciju, hrvatska politika treba zauzeti jasan i odlučan stav. Ako se danas nakon strašnih zločina koje je počinila JNA i srpske paravojne postrojbe diljem Hrvatske, a napose u Vukovaru, za taj grad na HTV-u iz Srbije poručuje od tamošnjih povjesničara da je to srpski grad ili da je hrvatski jezik srpski jezik, što se može očekivati? Znači li to da će iz Srbije ponovno krenuti na Hrvatsku i Vukovar?

Jesu li u znanstvenoj i inoj literaturi obrađeni četnički zločini?

Objavljeno je više knjiga i knjiga dokumenata. Uz ino, Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941. - 1944. (Beograd, Arhivski pregled, 1976.), zatim Vladimir Dedijer i Antun Miletić objavili su Zbornik dokumenata i svjedočenja Genocid nad muslimamma 1941. -i 945. (Svjetlost, Sarajevo, 1990.), Smail Čekić objavio je knjigu dokumenata Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu (Sarajevo, 1996.), Branko Latas priredio je knjigu Saradnja četnika Draže Mihailovića sa okupatorima i ustašama 1941.-1945 .(Beograd, 1999.), a Mihaelom Soboloveskim objavio sam knjigu s nizom dokumenta Prešućeni četnićki zloćini u Hrvatskoj i BiH 1941.-1945. (Zagreb, 1999.) te samostalno knjigu Četnički zločini u BiH 1941. - 1945. (Zagreb, 2002.). U knjižarama nema ni jedne od tih dviju knjiga. Igor Graovac objavio je knjigu Stradali od četnika u Hrvatskoj 1941.-1945., Prilog istraživanju: Struktura stradalih (Zagreb, 2011.). Objavljeni dokumenti razvidno pokazuju da su četnički teror i zločini bili osmišljeni i dobro planirani te da su činili sastavni dio vojnih i političkih ciljeva četničkog pokreta. Četnički zločini imali su samo jedan cilj - stvaranje Velike Srbije

Piše: Marko Curać

HRVATSKI LIST, 29.03.2012.