Naime ako se u programskoj politici baš ništa nije promijenilo, jer između ostalog svjedočili smo nedavno izljevima nedopustivog bezobrazluka prema hrvatskim braniteljima frustrirane Trbovićke (sjećate se, to je ona koja je izjavila kako bi odmah predala Gotovinu, a na spomen hrvatskih branitelja jednostavno “povileni“), ako i dalje mi kao pretplatnici i uzdržavatelji HRT plaćamo enormne iznose odvjetničkim društvima za utjerivanje dugova (bilo bi dobro napraviti analizu troškova odvjetnika i korisnosti naplate dugovanja HRT), ako se i dalje financiraju i otkupljuju projekti po deseterostruko većim iznosima od stvarnih, ne vidim neki veliki pomak te se pitam zašto je morao zapravo, i kome je ispunjavana želja odlaskom Siniše Kovačića.
On definitivno nije pobrao pohvale dvojca Pupovac-Stazić, a zahvaljujući gospodinu Kovačiću sa malih ekrana HRT-a nakratko je nestao govor mržnje prema nama hrvatskim braniteljima, prešućivanje važnih obljetnica vojno-redarstvenih akcija, zaustavljeno izjednačavanje žrtve i agresora, vratio je protjerane nepodobne novinare Hrvate, otvorio zatvorena Hrvatskih dopisništva koja je Radman zatvorio, uveo nekoliko emisija o braniteljima i u vjerskom programu, za djecu......uvažavao branitelje i rješavao probleme, financirao rad dvije braniteljske udruge HRT-a, a probudila se u nama hrvatskim braniteljima i vjera kako je pred nama vrijeme objektivnog medija lišenog jednoumlja kojima smo do tada bili izloženi kroz sadržaje radmanovskog HRT-a.
Vjerujte nad izborom svakog onog kojeg dvojac Pupovac-Stazić podupre trebalo bi se dobro zamisliti. No što je prvo učinio novopečeni v.d. ravnatelja g. Markota? Razrješuje Dražena Miočića i imenuje Radmanova prijatelja, osvajača jack pota zvanog „aneks 16/6“ kojeg se zajedno sa suprugom nakon što su krenuli medijski napisi ipak morao odreći. Kako plemenito… no plemenito nije bilo potrošiti 15 milijuna kuna proračunskog novca za server Republika.
Katoličke blagdane mnogi su koristili kako bi iza kulisa vatrometa, domjenaka i blještavih proslava odradili delikatne stvari poput recimo razrješenja ili narodski rečeno smjena. Tako niti ovaj katolički Božić nije u tom smislu odstupao od nametnutih pravila (zanimljivo čijih). I tako i ovaj Božić dobismo sječu glava koja prođe nezapaženo. Doduše „padoše“ i neke Radmanove glave, ali ne na dno nego na bolje plaćene pozicije, jer za ove na kojima bijahu nisu zadovoljavale osnovne kriterije stručnosti. Ostaje samo zapitati se gdje je onaj R. Zec koji je zaposlio svoju suprugu, a koji je prijetio hrvatskim braniteljicama, samohranim majkama tako slikovitom i „saftnom“ rečenicom („krvi ću ti se napiti“). Je li se to taktički povukao dok ne „izmobiginzira“ do otkaza ili ne daj Bože nečeg goreg, već viđenog na HRT-u.
Na sreću poštenih ljudi koji ne žive komunistički ideologiju bivši ravnatelj Radman otišao je u prošlost. U vrijeme svoje vladavine mnoge je ušutkao nekim lažnim obećanjima ili pojedince nagradio sa visokim bodovima i pozicijama za koje nisu imali potrebnu stručnu spremu, dok je kompetentne i obrazovane doslovce držao u podrumima i skučenim „sobičcima“. Zar su neki od njih danas podlegli stockholmskom sindromu ili su u pitanju mnogo ozbiljnije stvari. U svakom slučaju ovo ne možemo prepustiti nečijoj savjesti pogotovu ako je pod nadzorom Loleka i Boleka koji s užitkom uništavaju sve s predznakom hrvatski.
Ja ne želim ponovno Radmanoviziju i ne želim umjesto HRT ponovno se vraćati u vrijeme zloglasnog JRT, ne mislite li i vi tako?
Zorica Gregurić
Zagreb, 28. prosinca 2016.god.
|