Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj predstavlja i
potiće pomoć pri kupnji novih orgulja u franjevačkoj
crkvi Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru.
Vašom uplatom na konto Hrvatske
kulturne zajednice postajete donator novih orgulja.
Donatorstvo je
moguće ostvariti darivanjem određenog novčanog iznosa
ili direktnoj "kupnji" orguljskih svirala (cijevi)
koje, ovisno o veličini i materijalu, imadu isto tako
i svoju cijenu. Na grafikonu možete vidjeti odnos
veličine orguljskih svirala kao i cijene u CHF.
Darovatelji će biti upisani na listu donatora koja će
biti izložena u crkvi.
Postojanje
orgulja u samostanskoj crkvi Vukovara u 18. st. nije
moguće dokazati na temelju pisanih zapisa, ali one su
sigurno postojale, jer se među samostanskom braćom
spominju i orguljaši. Nećemo ustvrditi da su one u
samostanskoj crkvi već 1732., kada se spominje kao
vukovarski orguljaš poznati otac Filip Kapušvarac,
koji je kod prve svečane Mise 15.11.1732. pjevao na
koru s orguljama (cum organo), jer taj organum nisu
orgulje u današnjem značenju riječi, nego tkz.
monokord, koji se prenosio kao harmonij.
Ali, da su one u samostanskoj crkvi
barem od 1749. ili 1755. dokaz bi mogao biti taj, što
se od tog vremena u Vukovaru u rasporedu osoblja
redovito spominju orguljaši, kao na primjer 1749. fra
Bruno Kilhoffer, Kazimir Schultier, Nepomuk Kling, fra
Inocet Vogti, fra Fulgencije Gartner, te učitelji
klerika u pjevanju i orguljanju Lovro Zunckner, fra
Antun Schmid, otac Alojzije Redlić i fra Alojzije
Huslein, što je dovoljan dokaz da u samostanskoj crkvi
postoje orgulje, a o tome govori i crkveni inventar iz
1810. godine.
Početkom listopada 1821. grade se
nove, druge vukovarske orgulje. Od 1820. orguljaš, a
od 1821. i učitelj orguljanja u Vukovaru bio je otac
Marijan Jajić, što je sigurno pokrenulo pitanje novih,
većih orgulja, a znameniti otac Grga Čevapović, koji
je 1821. izabran za provincijala, dao je zeleno
svjetlo toj zamisli. Provincija je imala svoga
graditelja orgulja, brata Simona Sangla, koji je uz to
i popravljao mnoge orgulje po provinciji. On je dobio
zadatak da za vukovarsku samostansku crkvu napravi
nove orgulje. Za pomoćnika mu je dodjeljen brat
Ignacije Lehner i još jedan stolarski pomoćnik iz
Vukovara. Orgulje su napravljene u godini dana, imale
su 20 registara, a 20. listopada 1822. prvi su puta
svirale.
Godine 1939.
nabavljene su nove, pneumatske orgulje sa tri manuala
i pedal, te mjehom na električni pogon. Smještene su u
stari, veliki ormar s djelom prospekta na ogradi i
sviraonikom ispred ormara. U prvom manualu bilo je 13
registara, u drugom 8, u trećem 6 i pedal 6 registara.
U svemu 33 registra - odličan sastav. Orgulje su imale
sve moguće tehničke kopule. Izradio ih je Franc Jenko
iz St. Vida pri Ljubljani, a platila ih je gospođa M.
Najpar. Da su te orgulje uništene, kao i cijeli
Vukovar, ne moramo posebno naglašavati. O tome jasno
svjedoći i slika razrušene crkve.
|