Oni se sada, doduše, ograđuju od nasilnika koji nije bio
dovoljno lukav da umakne policiji, štoviše pokušavaju
preko svojih medija proturiti vijest da je riječ o
''prolazniku'' iako je prvotno javljeno da je riječ o
sudioniku protukatoličkog skupa na Cvjetnom trgu. Jer,
pošteno je skup nazvati protukatoličkim ako se već
gospođu Ćavar napadno naziva ''katoličkom
aktivisticom''.
Incident na Cvjetnom po svojoj biti i
nije incident nego je već postao svojevrsno pravilo.
Orjunaši već dugo posežu za nasiljem protiv
neistomišljenika. Lani su napadali i palili štandove
inicijative ''U ime obitelji'', a valja se prisjetiti
i miniranja pruge u Podsusedu, komandira Šamila,
razbijene glave branitelja Pejčića, nedavnog oskvrnuća
spomenika hosovcima u Splitu i brojnih drugih
provokacija. Definitivno, orjunaši opet jašu. I
batinaju.
Za sada starice i aktivistice
konzervativnih udruga, no ne stane li im se na put,
ohrabrit će se i za ozbiljnije napade. A smiješne
ograde huškačkih udruga kako batinaši s njima nemaju
veze, možemo uzeti u koliko-toliko ozbiljno
razmatranje tek kada oni sami priznaju da statisti u
ustaškim odorama na Thompsonovim koncertima nemaju
nikakve veze s Thompsonom. Ako oni ne odgovaraju za
stotinjak okupljenih na svojim skupovima, kako bi
Thompson mogao odgovarati za stotinjak tisuća ljudi na
svojim koncertima!?
Neku večer gledam egzaltiranu Tomićevu
družinu u HTV-ovu dokumentarcu o Miloradu Bibiću
Mosoru. Pjevaju raspojasani ''utorkaši'' partizanske
pjesme u nekom otužnom birtijskom okružju. Naspram
kojega su i ''minhenske pivnice'' pristojna mjesta.
Godine su ih, vidi se, načele, ali ne daju se stari
mladići, još je živ u njima duh Mosora i zloduh
''mosorske pojate'', i pjevaju li, pjevaju, o tome
kako će ''život, mladost itd.'' dati za tekovine
''bolje prošlosti''. Iskreno, gledajući ih, čovjeku je
odmah jasno da nemaju što dati, ako su nešto i imali,
to je davno potrošeno. A pjesma im toliko lijepo zvuči
koliko i Tomićeva ''kruna'' lijepo miriše.
Ipak, zlo nikada ne treba
podcjenjivati. Dadne li mu neočekivani splet okolnosti
priliku, ono se razmaše. Sjetimo se 1918., 1941.,
1945., 1991.! Jer: čovjek koji je spreman nokautirati
77-godišnju staricu, spreman i na još štošta. Ako mu
se pruži prilika. I, da se razumijemo, ništa bolji od
njega nije onaj pijanac koji je u Dubrovniku namlatio
devetnaestogodišnju djevojku pitajući je gdje je bila
'91. Riječ o komplementarnim aberacijama hrvatske
tranzicijske zbilje.
A što se tiče zahtjeva za raskidom ugovora Republike Hrvatske s
Vatikanom, prvi sam zato da Katoličku crkvu poreznim doprinosom financira onaj
tko to želi, ali isto pravilo onda neka vrijedi i za ostale crkve i građanske
udruge. Pa tko želi neka njegov porez ide Crkvi ili kojoj drugoj organizaciji po
izboru, a ne ovako da razni ''Bauci'' i razne ''Zlatarke'' odlučuju gdje će ići
naš novac. Ta nekoliko godina u Hrvatskoj bi se stvari razbistrile, a Cvjetni
trg bi opet postao mjesto ugodno za šetnju ili kavicu s društvom. Bez da čovjeka
živciraju raznorazni kreštavci, udarači po loncima, performeri i drugi nezasitni
aspiranti na državne i gradske novce. Naime, Crkva bi opstala, dok za raznorazne
udruge, bojim se, ne bi. U svakom slučaju, ne bi im padalo na um da traže neku
NGO-ovsku žnjoru kako bi slali kćeri na rekreacijsko jahanje u Mongoliju ili
koju drugu egzotičnu destinaciju.
Naime, vrijedi se prisjetiti da je
Vesna Mihoković Puhovski, predsjednica udruge
''Protagora'', jedne od udruga koje su organizirale
prosvjed na Cvjetnom, svojedobno razaslala svojoj
''udrugaškoj'' bratiji e-mail sljedećeg sadržaja:
''Ima li netko ikakvu NGO-ovsku vezu u Mongoliji? Moja
kći Tamara, nakon volontiranja u Bocvani i lanjske
biciklijade po Islandu, sad bi malo volontirala i
jahala po Mongoliji.'' Ne znam gdje Tamara trenutno
jaše, no ORJUNA, kako rekoh, opet jaše.
Piše: Damir
Pešorda, Hrvatski tjednik
25.09.2014. |
