S jedne strane čelnici HDZ-a u svojim nastupima šalju
poruke u kojima ne dijele već okupljaju i nude
rješenja, Milanović u svojim javnim nastupima
podcrtava podjelu na mi ili oni. Štoviše, to ide do te
mjere da predsjednik Vlade u odlasku hrvatske birače
dijeli na dobre i loše, odnosno na svjetlo i tamu.
"Tko nas hoće pratiti naš je, a to
je većina ljudi u Hrvatskoj", poručio je Milanović s
nedavnog skupa svoje stranke u Varaždinu iz čega se
da zaključiti kako u skupinu svjetla i dobrih
spadaju svi oni koji će glasovati za SDP-ovu
koaliciju dok su svi ostali - na mračnoj strani?!
Politika podjela koju je na takav
grub način inaugurirao Milanović u ove izbore,
zadnje je što ljudima treba. Država je u dubokoj
gospodarskoj, financijskoj, socijalnoj ali i
duhovnoj krizi, što svi i te kako jako osjećamo.
Krivac za takvo stanje je, u najvećoj mjeri,
Milanovićeva Vlada koja je tijekom svojeg mandata
lošom politikom te politikom podjela i konflikata
urušila sve što se dalo urušiti. Milanović se veći
dio mandata svađao s kim je god stigao umjesto da je
radio ono za što je dobio potporu birača, a to je da
Hrvatsku ojača gospodarski. Umjesto toga njegova
politika nečinjenja i neznanja golem je broj ljudi
dovela do ruba neimaštine, urušila na tisuće i
tisuće srednjih i malih tvrtka, farma i obiteljskih
gospodarstava i najmanje stotinu tisuća ljudi
doslovno prisilila na iseljavanje iz države, odnosno
trbuhom za kruhom.
Kada se sada analizira Milanovićev
četverogodišnji mandat, jedino što je konstanta jest
- svađa. Svađa s kim je god stigao. Sa svima onima
koji nisu mislili kao on ili koji su se, ne daj
Bože, javno, usudili reći što misle o njemu i
njegovoj politici. Evo posljednji je primjer odnos
prema Predsjednici države s kojom se javno svađa,
vrijeđa je i na osobnoj razini ili se, doslovno,
izruguje nekim njenim potezima. Dakako, takav odnos
ponajprije govori o tome da su premijeru na odlasku
potpune nepoznanice osnovna politička korektnost,
ali i kućni odgoj.
Posvađao se Milanović i sa
susjedima. Omiljeni su mu srpski premijer Vučić kao
i madžarski Orban postali meta čim su svojim
potezima dali do znanja da nema vjerodostojnih
planova A, B, C. Pri tome je, bezuspješno, pokušao
iskonstruirati kako su Vučić i Orban u dealu s
HDZ-om na što nitko relevantan nije nasjeo.
Ne zaboravimo niti zaoštravanje s
Njemačkom i Angelom Merkel nakon što je odbio
postupiti u skladu sa zakonom i sukladno Europskom
uhidbenom nalogu izručiti bivše dužnosnike
jugoslavenskih tajnih služba Perkovića i Mustača za
kojima je Njemačka raspisala tjeralicu zbog, kako ih
sumnjiče, upletenosti u ubojstvo emigranta Stjepana
Đurekovića. Milanović je tada, izvan svih zakonskih
norma, saborskom većinom i preglasavanjem uveo
ograničenje na primjenu europskog uhidbenog naloga
(lex Perković).
Ne treba reći da je famozni lex
Perković pao, ali tu dolazimo do Milanovićeva
konflikta s Ustavnim sudom. Naime, to što je njegova
saborska većina usvajala zakone koji nisu u skladu s
Ustavom i drugim zakonima, te ih je Ustavni sud
poništio, Milanović je shvaćao osobno. I zaratio s
Ustavnim sudom, što je nezapamćeno u domaćoj
politici.
Svađao se Milanović i sa svima
drugima. Sa sindikatima kojima je poručivao da puno
galame kao da je uloga sindikata da šuti, s
poslodavcima, učiteljima, liječnicima i medicinskim
sestrama, sudcima, Europskom komisijom. Izrugivao se
mještanima Špičkovine i Vukovine. O braniteljima ne
treba ni govoriti, a razina i način na koji je
komunicirao s njima, izvan je granica bilo kakva
dobrog ukusa i pristojnosti. Povremeno bi gazio i
"svoje" ako bi zakoračili s njegove zacrtane staze;
svi znamo kako su prošle Mirela Holy i Aleksandra
Kolarić koje je, također, znao vrijeđati i na
osobnoj razini. Ružu Tomašić nazvao je, pak,
elementarnom nepogodom.
Tijekom tih Milanovićevih obračuna
sa svim i svakim najviše su stradali građani. I za
njih Milanović ima prigodnu poruku: "Mi nismo
obećavali. Ljudi su svejedno imali velika očekivanja
od nas. To je ustvari kompliment jer imaš očekivanja
od onih za koje misliš da mogu napraviti puno. U
ovom slučaju čudo".
Piše: Silvana Oruč Ivoš
Hrvatsko slovo / www..hkz-kkv.ch |