Nakon prvotnog odustajanja od pregovora s Mostom,
Milanović je napravio potpuni luping. Najprije se
olako odrekao premijerskog mjesta servirajući ga na
pladnju Boži Petrovu iako je samo koji dan ranije
tvrdio da to mjesto pripada isključivo njemu. Gotovo
bez razmišljanja u jednoj od faza pregovora pristao je
na to da Most dobije čak sedam ministarstava. Raniju
retoriku kojom je omalovažavao zastupnike Mosta,
posebice Roberta Podolnjaka nazivajući ga čovjekom
koji je promijenio pet stranaka i dva prezimena, preko
noći zamijenio je klanjanjem mostovcima.
Ni novi izbori Milanoviću nisu bili
najpovoljnija opcija, odnosno tu je mogućnost
tretirao tek kao nekakvo nužno izlazno rješenje.
Cilj je bio odmah konstituirati Sabor, a potom
sastaviti Vladu u kojoj će SDP i bez premijerskog
mjesta biti dominantan čimbenik. Milanovićeva
računica je jednostavna. Mislio je da ne će biti
tako teško u zakulisnim političkim igrama
manipulirati relativno neiskusnim Petrovom i ostalim
zastupnicima i članovima Mosta. No, pravi razlog te
grčevite borbe za ostanak na vlasti, pa čak i u bilo
kakvom obliku, mogao bi biti i nešto ozbiljniji.
Upućeni u zbivanja boje se da se iza te Milanovićeve
želje - da na bilo koji način njegova stranka i
koalicija uđu u vladu - krije strah da bi
sastavljanje vlade bez SDP-a bio okidač za otvaranje
priče o kriminalu i korupciji u Milanovićevoj vladi
i ministarstvima.
Evo prije koji dan Državna je
revizija utvrdila brojne nepravilnosti Državnog
ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUD1) koju
vodi SDP-u i Milanoviću blizak Mladen Pejnović. Među
brojnim nepravilnostima najviše oči bode ta da se ne
zna gdje je nestalo šesnaest milijarda kuna?! Ali
ima toga još, od kaotičnog stanja u vođenju
evidencija o državnoj imovini, neprovođenja javne
nabave, pretplaćenih intelektualnih usluga, do toga
da ni jedan posao nije kvalitetno obavljen Što je
razlog da Državna revizija DUUDI-ju nije dala
pozitivno mišljenje odnosno Pejnovićevu vođenju te
važne agencije. Svuda na svijetu, nakon ovakve
objave i otkrića, u takvu bi agenciju "ušli"
policija, inspektori i uskoci, te državna
odvjetništva. Ne i u Hrvatskoj. Nakon objave o
nepravilnostima nitko od mjerodavnih nije reagirao.
Očekivanja da će i Državno odvjetništvo i Uskok
reagirati i ispitati što se događa u DUUDI-ju, gdje
su u pitanju milijunski iznosi kao i tko će i kako
odgovarati zbog učinjenog, pokazali su se tek kao
vjerovanje naivnih.
Sličnih primjera sumnje na
kriminalne i koruptivne radnje ima i po
ministarstvima. Još nisu zaboravljene brojne afere
bivšeg SDP-ova ministra zaštite okoliša Zmajlovića,
ali ni angažiranje skupih stranih konzultanata
(također je riječ o milijunskim ciframa) koji su nas
trebali savjetovati kako monetizirati autoceste,
koji su nam kazali kako napraviti masterplan
bolnica, koji su radili strategiju o tome kako
istraživati ugljikovodike u Jadranu. Treba li
posebno naglašavati da su spomenuti "projekti", kao
i desetci drugih strategija i planova, završili u
ladicama, odnosno da su ti "projekti" - propali?!
Kada svemu dodamo priče, a i mediji i politička
javnost sve češće o tome govore, o mogućnosti i
sumnjama daje i brat bivšeg premijera Milanovića
umiješan u neke nezakonite radnje, malo tko vjeruje
da se iza svega nije krilo nešto drugo, odnosno da
nije bilo kakvih nezakonitih rabota kojima bi se
trebale pozabaviti mjerodavne državne institucije.
No, ni jedna se nije oglasila.
Promjena vlasti, odnosno vlada
Domoljubne koalicije i Mosta, a što se i očekuje,
sasvim bi sigurno bila jamac da se potencijalne
kriminalne radnje ne bi mogle gurnuti pod tepih. I
upravo iz te činjenice dade se iščitati nervoza
Zorana Milanovića i njegove ekipe koji su
posljednjih dana učinili sve da spase što se spasiti
dade kako bi zataškali istinu. Upravo je to razlog
što su krenuli na rušenje Mosta, što su u zadnji čas
pokušavali vrbovati pojedine zastupnike da se ipak
"predomisle" i u konačnici podupru Milanovića za
mandatara nove hrvatske vlade. Zato je odluka Mosta
da prekine pregovore s koalicijom Hrvatska raste i
krene s HDZ-om i Domoljubnom koalicijom jedini
ispravni potez. Konačno, upravo je za to dvije
trećine birača dalo glas.
Silvana Oruč Ivoš, Hrvatsko slovo /
www.hkz-kkv.ch |
