Nije to ništa novo. Odmahuje Milanović i na druge
probleme u državi i pravi se kao da oni ne postoje.
Izvrtanje činjenica postala je Milanovićeva
specijalnost.
Sjećam se kada je Milanović napravio
nemoguće i izgubio, već za SDP dobivene, izbore 2007.
godine, a onda koji dan kasnije u javnim nastupima i
na konferenciji za novinare proglasio pobjedu?! Pozvao
se, pritom, na matematiku, pravo, brojeve, zakon
prirode i tko zna na što sve ne, ali to nije poništilo
činjenicu da je izgubio izbore. Slično je bilo i nakon
prvih izbora za Europski parlament i Milanović se
potiho vratio staroj navadi samostalnog preračunavanja
glasova pa je opet negdje usput promrmljao da je
zapravo SDP-ova koalicija dobila izbore. Uvjerava nas
Milanović, kao i njegovi ministri čarobnjaci, da je
zapravo sve dobro u državi, da živimo bolje samo to ne
vidimo, zamalo kao da nam cvjeta tisuću cvjetova.
I radi Milanović na PR-u. Zato njegov
ministar Grčić, po partijskom zadatku, barem jedanput
mjesečno izađe pred kamere i kaže da zadnje analize
pokazuju da iz krize izlazimo - već idući mjesec,
sljedeći kvartal, iduću godinu. I prošlo je već 38
mjeseci, situacija je sve gora i gora, no bit će
uskoro bolje, kaže vidoviti Grčić. Evo na primjer,
tijekom nedavnog saborskog aktualnog prijepodneva,
premijer je nonšalantno dobacivao da će deficit
iznositi samo 12 milijarda kuna. Doduše, isto je to
izjavio i ministar Lalovac u prosincu prošle godine, a
svi su to prezentirali kao veliki uspjeh velike vlade.
No, već je tada i pticama na grani bilo jasno da je
takvo što nemoguće.
Europska unija, pak, u međuvremenu jasno šalje znakove i poruke
i izražava nezadovoljstvo vladinom politikom i načinom upravljanja državnim
financijama. Unatoč kritikama koje su im upućivane, Milanović i njegova družina
pravili su se da se ništa ne događa, sve do prije nekoliko dana. Vjerojatno bi
još to činili da Državni zavod za statistiku u ponedjeljak nije objavio
poražavajuću činjenicu da imamo 18,8 milijardi kuna deficita, dok je dug opće
države dosegnuo čak 85 posto ukupnog BDP-a. Sasvim valjan i opravdan razlog da
premijer odmah podnese ostavku i da se ide na nove izbore. To više što se
nalazimo u izbornoj godini.
No, ne i za Milanovića. Jer ionako on
nije kriv za to. A kako bi i bio kada su krive sve
ranije HDZ-ove vlade, kriv je izračun i metodologija
Državnog statističkog zavoda, ma krivi su i svi zavodi
ovoga svijeta, krivi su oni koji su uopće izmislili
statistike, krivi su Karamarko i HDZ jer će pobijediti
na parlamentarnim izborima. Svi su krivi, samo ne
Milanović. Uostalom on je čak i zadovoljan, a to je
najvažnije. Evo, objavljeno je da hrvatska javna
poduzeća imaju veliki javni dug, te da su ukupno dužna
čak 66 milijarda kuna, ali to našeg samouvjerenog
premijera ne brine. Jer mi, nezahvalnici, ne shvaćamo
da je moglo biti i gore. Poskupjelo je gorivo, iako
nas je, još jedan iz ešalona sposobnih i odgovornih,
ministar Maras uvjeravao da se ne će dogoditi. Porasle
su trošarine, ali trebalo je tako biti. Do kraja
njihova mandata urušit će se sve što se može urušiti,
ali to ne znači da aktualnom premijeru ne moramo
pružiti još jednu priliku. Jer on zna najbolje.
To što su
korisnici pučkih kuhinja postala i djeca od šest
mjeseci, to što tisuće djece prvi dnevni obrok pojedu
u školi, to što je sve više gladnih, nije toliko
relevantno. Milanović, Lalovac, Grčić, a možda i
Maras, sve će to popraviti. Zato su i sazvali
izvanrednu konferenciju za novinare na kojoj su
predstavili mjere kojima će tobože smanjiti deficit, a
sve se tek svelo na to koliko će uštedjeti na uredskom
priboru, kupovini automobila i slično. Bez vizije, a
kamoli strategije. Uostalom, tko im je smetao što to i
do sada nisu napravili?!
Istina je,
međutim, da njih osim što ne znaju, nije ni briga.
Njihov cilj nije bolji standard, nisu im cilj reforme,
ne zanima ih ulaganje ili smanjenje broja
nezaposlenih. Cilj Milanovića i družine je isključivo
dobiti još jedan mandat.
Dakako, to se ne će dogoditi jer je
njihova popularnost davno nestala, a razočarali su i
one koji su s guštom 2011. glasovali za njih samo da
svrgnu omraženi HDZ. Jer i oni su, kao i brojni drugi,
danas bez posla, ili čekaju na vize za neke sretnije
krajeve. Da je pri kraju svoje političke karijere -
jer mu nakon sloma na parlamentarnim izborima slijedi
stranačka izborna konvencija na kojoj bi vrlo lako
mogao još gore proći - ne vidi samo Milanović koji je
unajmio skupi američki PR ne bi li ga nekako iščupao.
A oni ga, kao što vidimo, savjetuju da hoda po
Hrvatskoj i u svakoj prigodi govori kako s Karamarkom
i HDZ-om slijedi fašistoizacija, totalna tama, kako će
nas oni vratiti u mračnu prošlost i kako će
sastavljati popise s onima koji ne vole Hrvatsku.
Slično je govorio i Josipović pa svi znamo kako je
prošao.
Zato ću, s obzirom na to da sam i sama
struke kao i njegovi američki stručnjaci, dati
Milanoviću besplatni savjet: Premijeru, otiđite dok
još imate mrvicu dostojanstva. Uostalom, svaki dan bez
vas i vaše vlade za Hrvatsku je ušteda u milijunima
kuna!
Silvana
Oruč-Ivoš, Hrvatsko slovo
(107) |