Milorad Pupovac, poznat i kao etnobiznismen među
političarima, ovih se dana izjadao medijima i
svekolikoj javnosti kako "postoje ozbiljne indicije da
je riječ o organiziranoj pljački SDSS-ova mandata i da
bi to institucije trebale istražiti". Dakako, riječ je
o tome da je Mirko Rašković, izabran s liste SDSS-a,
zbog pritiska unutar te stranke da se dade potpora
koaliciji Hrvatska raste i Milanoviću, napustio SDSS.
Zapravo ništa neočekivano. Pupovca su i do sada mnogi
ugledni hrvatski Srbi optuživali da strankom vlada
nedemokratski i da mu je ona poligon za osobne
interese, tako da Raškovićev potez nikoga nije previše
iznenadio.
Iznenađujuće je jedino to što
Pupovac, koji ima dugogodišnje saborsko iskustvo pa
se očekuje da poznaje zakone, sada plače i kuka kako
taj mandat pripada njemu odnosno SDSS-u?! Tri
saborska mandata u dvanaestoj izbornoj jedinici
pripadaju srpskoj manjini u Hrvatskoj, precizno
ljudima s imenom i prezimenom koji su izabrani s te
liste. Zato je smiješno što Pupovac uporno tvrdi da
je to njegov mandat koji mora pod svaku cijenu
zaštititi i priziva hrvatske institucije da na silu
oduzmu mandat Raškoviću jer da će se svaka "uporaba
tog mandata smatrati ilegalnom".
Mogu razumjeti Pupovca. Nije izgubio samo treći mandat. Ostao je
bez kluba zastupnika, posebnog ureda, tajnice u Saboru, a i bez dijela novčanih
sredstava namijenjenih strankama koje ovise o broju zastupnika. Ali, zbilja je
pretjerano zbog toga optuživati kako je u pitanju krađa mandata?! Rašković je
izabran i njegovo je pravo odlučiti hoće li i dalje biti član stranke. Uostalom,
posljednjih godina nagledali smo se zastupnika koji su napustili stranke s čije
su liste izabrani. Možda to i nije najmoralnije, ali dok se zakon ne promijeni
ne može se govoriti o krađi mandata.
Puno važnije pitanje u svemu, a koje
Pupovac ne postavlja, jest to je li u redu da
manjinski zastupnici izabrani s posebne liste moraju
biti oni koji će presuđivati koja i kakva će biti
buduća vlada. Doduše bilo je toga i prije ali
posljednja zbivanja pokazuju da se uloga manjinaca
sve više svela na trgovačku. Što ne služi nikome na
čast.
Prije koji tjedan jedan istaknuti
zastupnik manjine kazao je kako će dati glas onima
koji im osiguraju veća prava. Bilo bi i to
razumljivo da je riječ o državi u kojoj su manjine
obespravljene. No, u Hrvatskoj manjine imaju, ako ne
najveću razinu prava, a onda su sasvim sigurno u
vrhu ne samo među državama EU već i cijelog svijeta,
pa je gotovo neumjesno trgovati i na takav način
uvjetovati neka nova "prava". Ili, kako bi se to
lijepo u narodu kazalo - tražiti kruha vrh pogače.
To je, uostalom, vrlo štetna rabota i za manjine i
za većinski narod, jer se stvaraju animoziteti i
potencira nezadovoljstvo.
A kad se uzme u obzir da je riječ o vrlo malom broju pripadnika
nacionalnih manjina (riječ je o 37.000) koji su glasovali na posebnoj manjinskoj
listi i dobili zakonom jamčenih osam mandata, jasno je da njihovi mandati ne
mogu i ne smiju biti oni kojima će se ucjenjivati lijeva ili desna politička
opcija. Posebno je to vidljivo kad je u pitanju srpska nacionalna manjina.
Realno valja pretpostaviti da je većina pripadnika te nacionalne manjine
koristila mogućnost i glasovala na općim listama umjesto na manjinskoj. Dokazuje
to postotak od niti 15 posto birača srpske nacionalne manjine koja je ovaj put
poduprla manjinsku srpsku listu što je u prvom redu poruka Pupovcu,
Stanimiroviću i sličnima.
Nema bolje potvrde od te da mnogi od njih ili nisu zadovoljni
politikom koju svih ovih godina provode spomenuti manjinski zastupnici il
načinom kako ih zastupaju. Drugi povod nezadovoljstvu jest taj što se žele jače
integrirati, odnosno da ne žele biti taoci podjela i sukoba s većinskim
stanovništvom s kojima ih dio manjinskih vođa uporno svađa ili potencira
podjele.
Iako je teško dirati u stečena
manjinska prava, odnosno to se u razvijenim
demokratskim državama smatra korakom unatrag, nije
nemoguće da će i ovakav izborni zakon glede izbora
manjinskih zastupnika dugoročno doći na reviziju. Ne
zato što će na tome inzistirati većina. Naprotiv,
vrlo je realno da će na treviziji inzistirati same
manjine kojima će dosaditi da budu taoci političkih
interesa raznoraznih etnobiznismena.
Silvana
Oruč Ivoš / Hrvatsko slovo / www.hkz-kkv.ch |
