Zašto Duka i njegovi pajdaši ne stanu javno i glasno u
obranu slobode govora novinara?... Zašto se dopušta
progon novinarke Karolin Vidović Krišto?... Zašto Duka i
njegovi pajdaši, koji su privatizirali Hrvatsko
Novinarsko Društvo, ne pitaju svoje političke mentore
(SDP) da li je to kršenje Ustava, član 38?
Netko je pitao kada će legalizirati prostituciju u
Hrvatskoj, a čovjek zdrave pameti i čista srca će
dodati, zar prostitucija nije odavno legalizirana u
Hrvatskoj?
Da bi
shvatili o čemu pišem dovoljno je slušati zborno
pjevanje HND po notama vladajuće političke elite, -
šutnja je ponekad gromoglasnija od najjačeg barbarskog
krika -; dovoljno je zaviriti u članke mnogih
"novinara pisaca-kolumnista" jutarnjeg lista; dovoljno
je pogledati (ako imaš živaca) dnevnike podobnih
"novinara'' HTV; dovoljno je zaviriti u oči (iako oni
skrivaju pogled kao zmija noge) političara. Da to
obrazložim filozofski i duhovno, ako se prostitucijom
smatra prodaja vlastita tijela, e onda je još gora
vrsta prostitucije i prodaja vlastite duše, mišljenja,
savijesti i karaktera, zar ne?
"UDRUGA branitelja, invalida i udovica Domovinskog
rata Podravke ogorčena je viješću o tome kako je
hrvatsko pravosuđe iza rešetaka strpalo teško bolesnu
staricu, koja nikome nije napravila nikakvo zlo, već
samo zbog neimaštine nije mogla platiti komunalni
račun, dok istovremeno pravi kriminalci (organizatori
"Pretvorbe" i prijašnji i sadašnji kreatori pljačke
hrvatske države) slobodno šeću državom."
Da ovo nije objavljeno na facebook i nezavisnim
portalima prošlo bi nezapaženo, jer izgleda to ne
zanima i ne dira za srca "novinara pisaca" jutarnjeg
lista, državne HRT, jer oni eto imaju svoje gospodare,
raznorazni pavići, kao pravi svodnici, dovode im
mušterije na mala vrata. Užasno je saznanje da
nacionalna HRT uvijek ima na čelnom mjestu podoban, a
ne stručan kadar, tako dolazimo do paklene jednadžbe,
podoban ravnatelj bira podobne urednike koji pjevaju
po notama vladajuće političke elite, zbog toga javna
TV ne služi interesima javnosti već političara.
Čovjek koji se glasa - znači da postoji, onaj koji
šuti - ne postoji. Šutnja je samo druga riječ za
predaju, gubljenje dostojanstva. Šutljive i
proračunate, život će uvijek zatvarati u besmislenu
ljusku, okovati ih nezamijetnošću i besmislenošću
vlastita postojanja. Ne želim izigravati svijetlo na
kraju tunela, samo mi je slušati srce i zdrav razum,
koji mi govori da je dužnost svakog slobodoumnog
čovjeka glasati se protiv nepravde.
Sloboda se ne može krojiti kao neko otmjeno
poltronsko odijelo, ona je potpuna onoliko koliko je
sam čovjek cijeni i poštuje... Zašto HND, kao krovna
organizacija novinara, šuti na očiti progon
slobodoumnih novinara?... Zašto je šutke prešla preko
ukidanja najgledanije i najslobodnije političke
emisije "Puls Hrvatske", to pitanja postavljam vama i
vašim kolegama u HND. Kakav je to novinar koji šutke
gleda giljotiranje slobodoumlja?...
Savijest uvijek progoni šutnju cestom
mraka, i ona mala svijeća na kraju tunela tinja upravo
zahvaljujući toj savijesti. Savijest, kao i Sloboda ne
priznaju riječi nego dijela, časna dijela, a ne
nedijela. Gledati gladnu djecu, uplakane majke i
očeve, i na sve to biti nijem i slijep, zar to nije
ravno krivdi?... Što je dužnost novinara, ja ne želim
i ne mogu propovjedati, ali mogu izreći što osijeća
moje srce, a to je da svaki novinar, koji drži do
svojeg dostojanstva, ima pravo ukazivati na korupciju,
nepotizam i kršenje slobode. Da bi pobijedili zlo
dobri ljudi moraju djelovati, glasi stara poslovica,
zar ne?...
Korupcija,
nepotizam, bezosijećajnost, pohlepa, nevjera jesu
opake značajka zla. Ti zli ljudi stvaraju izopačeni
sustav u kojem tiha većina malodušno šapuće da se tu
ništa ne može promijeniti, jer bezosijećajni vladaju
sustavom, a provizije ubijaju vizije.
Stoga nije čudno da jedan Jovanović drsko vrijeđa
osjećaje vjernika, krši ustav, članak 63, da jedan
ravnatelj drsko krši članak 38, da premijer javno
govori kako je eto kadroviranje njegovih ljudi od
"povjerenja" na čelna mjesta nacionalnih kompanija
sasvim normalno, a cijeli svijet zna da je to
nepotizam. Kreativni, časni i slobodoumni ljudi
završavaju na burzi dok njihova mjesta zauzima podoban
kadar, to je nepisano pravilo u nacionalnim
kompanijama, ministarstvima... To je razlog zbog kojeg
ova malena divna zemlja tone u strašnu recesiju. Imati
azurno more, tisuću otoka, plodne ravnice, divne šume,
divnu klimu, vodu... i pokraj svega toga toliko
siromaštva, tjera ljude da se zapitaju: Zašto?
Zašto provizije ubijaju vizije?.. Jer su ti pohlepni
i nesposbni ljudi spremni, bez da trepnu okom, prodati
za sitniš nacionalne kompanije od strateške ekonomske
važnosti za zemlju, otoke, auto ceste, vodu... Da li
je tome razlog debela provizija na bankama ili nešto
treće, odgovor znaju samo oni na koje se i odnosi ovo
pitanje. Njima bih poručio da je ipak vrijeme
nepotkupljivi sudac kakvoće ljudskog življenja.
Odgovornost svakog mislećeg čovjeka je neupitna,
šutnja novinara, svakog mislećeg čovjeka, je teški
križ nad onom šačicom glasnih, kao što su časni
novinari "Puls Hrvatske", Karolina Vidović Krišto i
drugih heroja slobode riječi.
Oni koji se glasaju iz srca za srca stvaraju
vrijednosti, i njihove riječi proći će kroz najsitnije
sito istine. Nema tog političara koji ti može oduzeti
glas ako posjeduješ dostojanstvo!
Piše: Walter William Safar
|
