Evo, već više od godinu dana imamo prilike na našim ekranima gledati turski serijal Sulejman Veličanstveni

Ne možemo osporiti da je to na ekranima nešto posve novo, dosad neviđeno, dramaturški počesto vrlo uspjelo, kostimografski vrlo zanimljivo, pa čak više se puta pojavljuju i duboke duhovne meditacije, što nigdje nije tipično tv serijalima, pa i rijetkim filmovima. Pravo zapravo mogli bismo Turcima čestitati na ovome jedinstvenom serijalu koji je pokupio simpatije na svim paralelama i meridijanima. Ali.! Svaka stvar ima svoj ali..!

Tako i ovaj serijal na površinu je nedvojbeno iznio osmanlijski politički i duhovni moral. Ali, moral je uvijek dvojbena kategorija, što je jednima moralno drugima je nemoralno. Ali zanimljivo je da se u brojnim dijalozima taj moral povezuje s Bogom. Počesto uz izreku - Amin, koju susrećemo i u kršćanstvu, a u osnovi znači - neka tako bude.

Prateći serijal, posebno sam pratio i odgoj djece Sulejmana i njegovih priležnica. Niti jednog momenta nisam naišao da su u svome odgoju poučavani čovjekoljublju, dobroti, ne čini drugome ono što ne želiš da drugi tebi učini. Učilo ih se samo kako ubijati, spaljivati tuđe gradove, otimati i sl. I to uvijek uz zazivanje Boga, i potvrdom starijeg neka tako bude - Amin. Neka ti sablja (osvajačka) bude oštra - Amin!

S druge strane roditelji osmanlijske djece u serijaalu strepe i nad najmanjim činom nasilja nad njihovom djecom, a to što često idu u vojničke pohode i razaraju i pale tuđe domove, te odvode njihovu djecu u janjičare za takve ljude i njihove nesreće nemaju niti najmanje osjećaja i ljudskosti.

U serijalu se više puta pojavljuje za nekog riječ Hrvat, ali se u pravilu radi o negativnim karakterima i ulogama koji su u serijal utkani. U serijalu se u više navrata spominje i Bosna.

Prema istraživanju povjesničara fra Andrije Zidruma Osmanlije su u Bosni porušili 464 katoličke crkve i 48 samostana, kad su prije 550 godina provalili u visoko dominantno, gotovo 100 % katoličku Bosnu. Protjerali dio stanovništva, mnoge i pobili, brojne odveli u roblje, djecu u janjičare i proveli nasilno islamiziranje katolika.

"Sve je to bilo dobro smišljeno. Da se Bosansko Kraljevstvo nikad više ne bi obnovilo, ubili su bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića, pobili sve visoko bosansko plemstvo, a njihovu djecu odveli u Carigrad i obratili na islam. Zameli su trag Bosni sve do novijih vremena. Nije to bio slučaj samo u Bosni, nego u svim krajevima koje su osvojili Osmanlije, koji su svojedobno pokrivali oko 40 suvremenih država." (Fra Andrija Zidrum)

Kralj Stjepan Tomašević je na sugestiju europskog zapada vrlo naivno prihvatio njihov zahtjev da odbije plaćati daljnji danak, a ako ga Osmanlije napadnu da će mu odmah vojno priteći u pomoć. Osmanlije su ga napale, i zbog toga je izgubio glavu, izgubio obitelj i cijelu Bosnu, a od pomoći zapada niti traga. Nikada im se nije smjelo vjerovati, pa ni dan danas.

"Kad se govori o provalama Osmanlija preko Drine u Bosnu, tu se ne radi ni o Turcima niti o Azijatima, nego su to najčešće islamizirani Bugari, Srbi i Albanci. Njih su bosanski velmože u početku uspijevali istjerati. A kad je Bosna osvojena, naziv Osmanlije blizu tri stoljeća preuzet će islamizirani Bošnjaci te organizirati provale, pljačke i zauzimanja prema sjeverozapadu. " (fra Andrija Zidrum)

Evo, i to je dio osmanlijskog morala kakvog gotovo svakodnevno gledamo u serijalu Sulejman Veličanstveni.

Piše: Mile Prpa