U Vukovaru je na inicijativu i uz nazočnost brojnih
braniteljskih i stradalničkih udruga, HVIDR-a VUKOVAR,
HDLSKL VUKOVAR, HČU VUKOVAR, UUMUPVBDR VUKOVAR, Udruga
veterana 5. Gbr, UDPNHBDR , ZPH ŽVS, Vukovarske majke,
Branitelji postrojbe HOS-a iz Vukovara 91., Udruga
maloljetnih branitelja VUKOVAR, Udruga branitelja
Bogdanovaca, HUVBDR Vukovar 91, Udruga branitelja
Trpinjska cesta, UDVDR VUKOVAR, UHDDR VSŽ, HVIDR-a VSŽ,
brojnih dočasnika i časnika OSRH i MUP-a RH,
zapovjednika i dužnosnika u ratnim postrojbama OSRH u
vrijeme Domovinskog rata, osnovan Stožer za obranu
Hrvatskog Vukovara.
Ciljevi stožera "Za Hrvatski Vukovar"
su borba protiv uvođenja dvojezičnih natpisa u
Vukovaru svim legalnim sredstvima, uz potporu svih
braniteljskih i stradalničkih udruga RH, kao i
cjelokupnog građanstva RH.
"Odlučno
oduzimamo pravo bilo kome da potpiše odluku o uvođenju
srpskog jezika i pisma u Vukovaru. Ukoliko to netko
učini, mi branitelji Vukovara i Republike Hrvatske
smatrat ćemo ga izdajnikom Vukovara, izdajnikom
Domovinskog rata i izdajnikom Hrvatskog naroda"
kažu u udruzi.
PROGLAS HRVATSKOM NARODU, DRUŠTVENOJ I POLITIČKOJ JAVNOSTI, DUŽNOSNICIMA
ZAKONODAVNE I IZVRŠNE VLASTI U REPUBLICI HRVATSKOJ
Mi branitelji Vukovara, ratni vojni invalidi, zatočenici srpskih
koncentracijskih logora, djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelja,
dočasnici i časnici OSRH i MUP-a RH, zapovjednici u obrani Vukovara,
zapovjednici i dužnosnici u ratnim postrojbama OSRH u vrijeme Domovinskog rata,
a sada žitelji grada Vukovara, obraćamo se hrvatskom narodu, cjelokupnoj
društvenoj i političkoj javnosti a posebno članovima i dužnosnicima zakonodavne
i izvršne vlasti:
Gospodo izvješćujemo Vas da nemožemo i nećemo prihvatiti uvođenje srpskog
jezika i pisma u gradu Vukovaru. Borili smo se za slobodnu, suverenu i pravnu
državu, za ravnopravnost svih njenih građana, ali i za uvjete u kojima ćemo
ponosno i dostojanstveno živjeti mi i naša djeca.
Zbog neznanja, nesposobnosti, neosjetljivosti, loših ili zlonamjernih procjena
i namjera dosadašnjih političkih i drugih struktura dovedeni smo i godinama
živimo u uvjetima koji ne priliče pobjednicima u nametnutoj agresiji i ratu.
Teško i bolno ali s nadom i vjerom da će doći bolji dani prihvatili smo
nastalu situaciju u gradu Vukovaru.
Sve ove godine, od mirne reintegracije do danas, svakodnevno gledamo i
susrećemo pripadnike srpskih agresorskih postrojbi kao djelatnike MUP-a, Carine,
gradskih, obrazovnih, kulturnih i drugih društvenih institucija i službi, dok
istovremeno prognanici, a sada povratnici u grad i naša djeca, zbog nemogućnosti
zaposlenja i opće neperspektive, ponovo odlaze iz Vukovara.
Vukovar je grad u kojemu postoje srpski vrtići i vrtići za svu ostalu djecu,
postoje srpske škole i škole za sve druge učenike, postoje srpski sprtski
klubovi i sportski klubovi za sve ostale sportaše itd.
Vukovar je grad u kojemu se ne provodi zakon prema svima jednako. Vukovar je
grad u kojemu se kao nigdje u Hrvatskoj na neprimjeren i provokativan način
obilježavaju srpski praznici uz upotrebu vatrenog oružja čije je posjedovanje
zakonom zabranjeno (automatsko). Vukovar je grad u kojemu su zaoštreni
međunacionalni odnosi te česti verbalni i fizički sukobi građana različite
starosne dobi. U gradu stvarno živi znatno manji broj osoba srpske nacionalnosti
od broja osoba koje imaju prijavljeno prebivalište. Opće je poznato da je na
mnogim adresama nekretnina u vlasništvu srba prijavljeno više osoba koje žive u
Srbiji ili u drugim zemljama, a u Vukovaru ostvaruju glasačka, socijalna i druga
prava.
Dosljedna i potpuna primjena izmjenjenog Zakona o prebivalištu bi to i
potvrdila te onemogućila razne zloupotrebe na štetu hrvatskog društva i države.
Vukovar ovakav kakav je danas, po svim segmentima života, a posebno po
strukturi stanovništva, nije takav postao kroz protekla dva desetljeća normalnog
života, rada i razvoja,.nego je je on takav zbog posljedica velikosrpske
agresije i nemogućnosti Hrvatske države da ga, od početka mirne reintegracije do
sada, u potpunosti obnovi i stvori uvjete za povratak svih njegovoh prognanih
građana hrvatske i drugih nacionalnosti. Iz navedenih razloga u Vukovar se nije
vratilo 45 % njegovih građana, mahom hrvata.
Obitelji i rodbina nestalih još uvijek potražuju oko 400 osoba koje su nakon
okupacije grada zatočene od strane srba. Do danas se nezna sudbina nestalih
osoba koje iz nepoznatih razloga nisu uvrštene na popis stanovništva što u
znatnoj mjeri mijenja nacionalnu strukturu grada na štetu Hrvata.
Zbog svega navedenog i puno drugih razloga sigurni smo da u Vukovaru nisu
stvoreni uvjeti za uvođenje srpskog jezika i pisma. Smatramo da povratak
prognanih nije u potpunosti proveden, te da se rezultati zadnjeg popisa
stanovništva ne mogu prihvatiti i temeljem istih donositi odluke i postupati kao
u drugim gradovima i sredinama RH.
Uvjereni smo da će pokušaj uvođenja srpskog jezika i pisma bitno poremetiti
međunacionalne odnose u gradu, povećati nesigurnost življenja u istom te dodatno
obezvrijediti žrtvu koju su podnijeli vukovarski branitelji i stanovnici
Vukovara za obranu grada i Republike Hrvatske u cjelini.
Znamo da je među građanima Vukovara srpske nacionalnosti znatan broj onih koji
imaju duhovnu snagu i razboritost i koji su svjesni mogućih posljedica, koji
razumiju osjećaje hrvatskog naroda i shvaćaju da Hrvati to ne traže iz pukog
hira ili netrepeljivosti prema njima nego iz želje i potrebe da se u gradu
sačuvaju uvjeti dostojni života i da ratne traume s vremenom potisnu u stranu,
što je jedini način normalizacije odnosa i pomirenja.
Smatramo da je naša obveza tražiti odgodu primjene ćirilićnog pisma i srpskog
jezika za slijedećih 50 godina, što je razdoblje u kojemu će većina osoba koje
su trpjele, krvarile i patile za slobodu Vukovara i Hrvatske otići s ovoga
svijeta, kao i osobe koje su te patnje prouzročile, a kojima bi uvođenje
ćirilice predstavljalo djelomično ostvarenje ciljeva i svojevrsnu pobjedu.
Donošenjem određenih zakona ili odgađanjem primjene istih na određeno
vremensko razdoblje, srpski pobunjenici koji su za svoja nedjela trebali
odgovarati na razne načine su abolirani ili čak i nagrađeni od Hrvatske države.
Prisjetimo se samo moratorija na služenje vojnog roka kada srbi iz podunavlja
nisu morali služiti Hrvatsku vojsku. Ako su oni mogli dobiti aboliciju i
moratorij na služenje vojske i mi sada tražimo moratorij na uvođenje srpskog
jezika i ćirilićnog pisma.
Štetne posljedice svega navedenog za Hrvatsku su značajne, a za Vukovar
katastrofalne.
U Vukovaru je kroz duže razdoblje takvo stanje po svim segmentima života i
društva da je odavno trebalo preispitati i promijeniti stav i odnos države i
svih njezinih institucija prema istom, te provesti detaljne revizije i korjenite
promjene.
Članak 8. Ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina određuje da se odredbe
navedenog zakona moraju tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika
nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti,
snošljivosti i dijaloga među njima. Uvođenje ćirilićnog pisma u Vukovaru u ovom
trenutku sigurno ne doprinosi boljem suživotu srba sa Hrvatima i svim drugim
nacionalnostima koje žive u Vukovaru, ćirilica neće donijeti željeni mir, nego
nove netrpeljivosti i korak unazad do sada učinjenom
U koliko naš zahtjev ne naiđe na razumijevanje kod odgovornih iz zakonodavne i
izvršne vlasti, te navedeni naše interese, dostojanstvo i sigurnost, kao žitelja
Vukovara, podrede svojim sitnim trgovinama u dnevnopolitičkim i predizbornim
kombinacijama, samoorganizirati ćemo se i iskoristiti sve zakonom dozvoljene
mogućnosti, naše znanje, iskustvo i sposobnosti.
S toga odlučno oduzimamo pravo bilo kome od naših suboraca ili sugrađana da
kao naš predstavnik na bilo kojoj razini vlasti potpiše odluku o uvođenju
srpskog jezika i pisma u Vukovaru.
U koliko to netko učini, mi branitelji Vukovara i Republike Hrvatske smatrat
ćemo ga izdajnikom Vukovara, izdajnikom Domovinskog rata i izdajnikom Hrvatskog
naroda.
Autor: Vukovar-Vu.Comwww.vukovar-vu.com
|
