Ipak, i u DORI (koju sam tih ratnih godina osnovala i
vodila) ukazivali smo mladim budućim intelektualcima
koje smo podupirali mjesečnim stipendijama da sama
pamet, predanost poslu i obrazovanje neće biti dovoljni
bude li im nedostajala moralna dimenzija koja bi
očvrsnula njihov duhovni profil da bi se mogli odupirati
nečasnim ponudama i prilikama kakve ih budu snalazile u
životu. Znanje i obrazovanje mogu se, nažalost,
upregnuti i u najružnije zločine protiv čovjeka, ukoliko
mu nedostaje čvrst karakter i zdrava moralna
orijentacija. Pogotovo u ovom društvu u kojem su
klijentelizam, jagma za materijalnim dobrima, moralni
relativizam, korupcija pa i lopovluk, prije svakodnevna
praksa, negoli iznimna pojava.
Ono pak, na što ti ovdje želim ukazati jest upravo
činjenica da tvoji argumenti u obrani vlastitih
nedoličnih izjava s konferencije Rekoma u Vukovaru i
stavova koje si iznio u Nedjeljom u 2 nažalost, samo
potvrđuju sumnje javnosti da si možda i nesvjesno,
želim to vjerovati, manipuliran od strane pojedinih
predstavnika vlasti kako bi poslužio njihovim, ne
uvijek časnim, ciljevima i namjerama s tendencijom
izjednačavanja hrvatske žrtve i njezina krvnika.
Vjerujem da ti je razvidno da to ne može proći kod
ovoga napaćenoga naroda kao ni kod hrvatskih
branitelja i da nikad, baš nikad neće moći biti
izjednačena žrtva onoga koji je branio svoj dom s onim
koji ga je odlučio rušiti, onih civila koji su trunuli
po skloništima u solidarnosti sa svojim braniteljima i
onih koji su podupirali pobunu protiv vlastite države
i zločine agresora. Zdrava se pamet tome
suprotstavlja. Je li moralno ispravno obeštetiti žrtvu
požara kojoj je izgorjela sva imovina, podmetnutog od
strane poludjelog susjeda, sa žrtvom koja je stradala
na isti način zato što je podupirala susjeda u
njegovom bolesnom naumu? U oba slučaja imamo žrtve,
ali cijena zla se mora platiti, a onaj koji je te
žrtve na pobunjeničkoj strani koristio za postizavanje
svoji mračnih ciljeva, kojega su pritom te žrtve
podržavale, trebao bi ih i obeštetiti. I ne samo njih,
nego i one kojima je namjerno prouzročio zlo.
Kažeš da se nisi nikada pitao kako to da su ti
povjerili tako visoku funkciju pomoćnika ministra u
Ministarstvu branitelja. Zar ne vidiš da time
dokazuješ svoju moralna uspavanost na što, s obzirom
na ulogu koja ti je povjerena u obrani prava hrvatskih
invalida Domovinskog rata i branitelja, uistinu nemaš
nikakvoga prava. Nema dvojbe da u oblikovanju etičkih
prosudbi i moralnog djelovanja uglavnom ne pomaže ni
broj završenih fakulteta, ni visoke titule, kao ni
broj naučenih jezika. Vidljivo je to i u tvome
slučaju. Naravno da bi se trebao pitati koja je bila
pozadina ponude i časti koja ti je tako širokogrudno i
bez kriterija ukazana. Ali, kako si rekao, ti se time
i ne zamaraš. U tome i jest problem, Bojane. Zbog toga
se zapravo i traži tvoja ostavka.
Dakle, trebao si se pitati tko je i zašto odabrao
baš tebe da budeš na poziciji pomoćnika ministra
hrvatskih branitelja. To je temeljno pitanje i time bi
mogao osvijestiti i svoju ulogu u ovoj ružnoj igri bez
granica. Je li to nagrada tebi za časnu i domoljubnu
žrtvu tvoga pokojnoga oca, koju u tom slučaju nisi sam
zaslužio pa ti ona i ne pripada? Zašto te dakle, vlast
nagrađuje, jer doći na takav jedan položaj za mladog
neiskusnog i nekvalificiranog čovjeka svakako je
svojevrsna nagrada? Ako je to bila intencija tvojih
sponzora, onda je to izuzetno opasna nagrada, jer za
takvu nagradu, osim što nemaš ni formalnih uvjeta,
nemaš ni svojih moralnih zasluga pa te se može i lakše
upregnuti za nečastan cilj, ukaže li se za to potreba.
Je li taj
položaj zalog za posao kojim se omogućuje ostvarenje
perfidne igre političke vrhuške kojom se nastoji
izjednačiti krvnik i žrtva? Tko bi to mogao bolje
odraditi nego upravo netko iz braniteljskih redova ili
članova obitelji branitelja i žrtava Domovinskog rata?
To je stara oprobana metoda Kominterne, o čemu ima
podosta literature od strane samih insajdera, na pr.
Milovana Đilasa. Te su metode i danas u uporabi
(ucjenom učini od žrtve egzekutora).
Zar ne vidiš da tvoji pokrovitelji žele stvoriti
percepciju da unutar braniteljske populacije vlada
kaos, mržnja i međusobno nepovjerenje i da na tome
rade sustavno godinama? Ti protiv toga zla ne možeš
ništa učiniti. Ne poznaješ metode, ne vjeruješ zdravim
očima, ne razumiješ i ne cijeniš žrtvu branitelja.
Nisi dorastao tim političkim igrama u koje su te
uvalili. Svojim ponašanjem i izjavama, radom i djelima
u kontekstu Ministarstva branitelja možeš samo
pridonijeti većoj šteti i težim problemima.
Ti izjavljuješ da ne mrziš, da ne znaš mrziti
(nikoga). To je svakako jedino dostojno čovjeka. Ali
ta izjava imputira da su drugi, kojima je razvidna
tvoja uloga u odnosu vlasti spram hrvatskih
branitelja, mrzitelji, sinovi zla, zato jer ukazuju na
činjenice sustavnog obezvređivanja žrtve. Zlo se treba
mrziti, no čovjeku koji je počinio zlo treba se moći
oprostiti. Ipak, pravda se mora zadovoljiti. Ako
zlotvor ne priznaje svojih zločina i nema namjeru
svoju krivnju okajati, onda je posve izlišno pa i
štetno oprostiti, jer zločinac nimalo ne drži do takva
oprosta, a time nema ni namjeru štetu popraviti. Nije
pitanje znaš li ili ne znaš mrziti, nego što se može i
mora mrziti. Istinu treba svjedočiti. Zlo svakako
treba mrziti. Onaj pak, tko ne zna ni mrziti ni
voljeti, niti je spreman za istinu svjedočiti,
bljutavo je nedorečen u svojim vrijednosnim stavovima,
pa ga se lako može upregnuti u svačija kola.
Bojane, branitelji nisu mrzitelji. Oni ne traže
tvoju ostavku iz mržnje prema tebi već zbog činjenice
što vide da su te politički meštri upregnuli u prljav
posao, koji bi u njihovo ime upravo ti trebao odraditi
obezvređivanjem dostojanstva Domovinskog rata i uloge
hrvatskih branitelja. Oni su pogaženi, omalovaženi,
prevareni i odbačeni od sustava čija si i ti tragična
alatka. Nisu samo oni, nego čitav narod je na
koljenima. I zato podupirem od svega srca njihov
zahtjev da se raskrinka ova perfidna igra i pokvareni
plan, a tebe pozivam da odstupiš i da se vratiš u
svoje znanstveno okruženje gdje ćeš na profesionalnom
planu moći dokazivati svoje umijeće i domoljublje bez
napetosti i frustracija i s daleko više zdravoga
uspjeha.
Isto to
očekujem i od tvoga ministra Freda Matića. Oni koji su
vas postavili na ove pozicije, nemaju ništa s narodom
koji im je ukazao povjerenje na posljednjim izborima.
Oni su ga prezreli i ponizili, a vlast treba biti u
službi naroda. Kad se otrgne od naroda, onda postaje
opasna.
Na kraju bih upozorila i naše hrvatske branitelje
stopostotne invalide Domovinskog rata da ne nasjedaju
nijednoj političkoj opciji čiji emisari ovih dana
kruže oko njihova protestnog šatora nudeći se za
medijatore i žrece, od potencijalnih predsjedničkih
kandidata nadalje, jer ovo je samo još jedna bitka za
Hrvatsku - ni više, ni manje. Nije i ne smije biti
bitkom za ničiju poziciju slavu ili utjecaj, već
isključivo za Hrvatsku, za dostojanstvo Domovinskog
rata i njegovih branitelja i stradalnika, za istinu o
agresiji na našu Domovinu, za budućnost ovoga naroda
koji je duboko rezigniran i bolestan od neprestanog
iscrpljivanja i egzistencijalnih i političkih šokova.
Prvacima svih političkim opcija ujedno poručujem da
ne iskazuju svoju potporu braniteljima svojim javnim
pokazivanjem radi skupljanja političkih bodova, nego
da to čine diskretno i dostojanstveno, primjereno
situaciji i ciljevima ovoga prosvjeda.
Uz punu odgovornost, s poštovanjem,
Tuga Tarle
Zagreb, 4. studenoga 2014.
(98) |