Dugo smo razmišljali prije nego smo se odlučili napisati vam ovo pismo. Odgađali smo ga u nadi da je ovo neodrživo ponašanje sve večega broja hrvatskih udruga, klubova i KUD-ova prolaznoga karaktera i da ne treba na to trošiti dragocjeno vrijeme i riječi. S vremenom smo, pak, shvatili da nije riječ o trendu kratkoga daha, nego o ponašanju koje izravno i sve sustavnije rastače naše narodno i vjerničko biće - potiče podjele i ugrožava sasvim konkretne duhovne, domoljubne i uljudbene vrijednosti našega naroda u Švicarskoj. To su, složit ćete se, razlozi koji nas obvezuju na sasvim konkretan korak i jasan govor. U tom duhu treba shvatiti ovo naše dobronamjerno i prijateljsko pismo.

Neobaviještenost, nehotični organcijski previdi ili nešto sasvim drugo?

Svjedoci smo, naime, kako se zadnjih godina gramzljivost i bezobzirnost među hrvatskim udrugama, klubovima i KUD-ovima razmahala do te mjere, da se čovjek s pravom pita je li riječ samo o organizacijskim previdima pojedinih uprava ili, pak, o dobro osmišljenom inženjeringu kojemu je konačni cilj podjela i razjedinjenost hrvatskog nacionalnog i vjerskog korpusa. lako želimo vjerovati u ovo prvo, ni drugu mogućnost ne možemo, nažalost potpuno isključiti. Tim manje što se istovjetni "previdi" pojedinih društava uredno ponavljaju i nakon jasnih i višestrukih upozorenja. Razumni i dobronamjerni ljudi ne mogu, primjerice, shvatiti da se u Švicarskoj iste večeri, na veoma malom prostoru, nudi i po nekoliko zabava s hrvatskim nacionalnim predznakom iako njihovi organizatori nerijetko računaju s istim posjetiteljima. Negativni rezultati takvih organizacijskih propusta, unaprijed su lako predvidivi. Svjedoci smo sve češćih primjedaba naših znanaca Nehrvata koji se ne mogu načuditi takvom ponašanju hrvatskih udruga i klubova. Je li u pitanju samo gola gramzljivost koja je, u pravilu, loš životni suputnik, ili je riječ, što bi bilo manje bolno, o manjkavoj obaviještenosti i organizacijskoj površnosti čelnih ljudi i uprava tih društava i klubova, teško je u ovome trenutku određenije reči.

Ni naša zajednička tradicijska hodočašća nisu pošteđena

Vama, dragi prijatelji, jamačno nije nepoznato da hrvatske katoličke misije u Švicarskoi već desetljećima redovito organiziraju dva zajednička svehrvatska hodočašća Gospi u Einsiedeln. Riječ je o dvodnevnom molitveno-pokorničkom pohodu katoličkih Hrvata Marijinu Einsiedeln-u drugoga vikenda u lipnju i redovitom godišnjem hodočašću hrvatske katoličke mladeži zadnje subote u rujnu. Očekivali smo da će hrvatske udruge same shvatiti kako se radi o danima koji bi trebali biti lišeni bilo kakvih drugih odgodivih obveza i opterećenja. To se međutim, nije dogodilo. Neke hrvatske udruge, klubovi i KUD-ovi ponašaju se kao da se njih ta hodočašća uopće ne tiču, kao da se radi o duhovnim ponudama neke vjerske zajednice kojoj oni, u biti, i ne pripadaju. Kako, naime, drukčije razumjeti da se upravo tih subota istodobno organizira i po nekoliko zabava s hrvatskim nacionalnim predznakom?
Neke hrvtske udruge su, što također treba sasvim otvoreno i pošteno istaknuti, svoje organizacijske previde, nakon prijateljskih upozorenja, spremno ispravile - maknule su se s desetljetnih misijskih termina.

Riječ je o daleko većim - nematerijalnim - vrijednostima

Nekima će možda, koji svoj život svode isključivo na kategoriju opipljivoga, prva pomisao nakon čitanja ovoga pisma biti da misionari ovim dopisom pokušavaju osloboditi hodočasničke nadnevke svakog mogućeg suparništva, kako bi dvorana u Einsiedelnu, nakon duhovnoga programa, bila posjećenia i njihova zajednička blagajna punija. Najuvjerljiviji odgovor svima koji razmišljaju u tim katgorijama, jedinstvene je odluka hrvatskih katoličkih misionara u Švicarskoj, da tradicijske hodočasničke susrete u Einsiedelnu liše svih organizacijskih natruha, koje bi mogle baciti i najmanju sjenu na njihovu izvornu, duhovnu bit. To, jasnije rečeno, znači da će naša tradicijska hodočašća Gospi u Einsiedeln ubuduće biti korjenito rasterećena bilo kakvih komercijalnih priredaba. Mogući oblici druženja nakkon duhovnoga programa, imat će isključivo spontano i prijateljsko obilježje, bez velikih zvijezda i skupih estradnih zabavljača. Želimo se, naime, vratiti korjenima - temeljnim razlozima koji su ova hodočašće svojedobno nadahnuli i milosno hranili kroz mučna desetljeća naše novije nacionalne i crkvene povijesti.

Nadamo se da ne tražimo previše

Od vas, dragi prijatelji, očekujemo da svoje pokrajinske, klubske, komercijalne i druge priredbe ubuduće ne organizirate drugoga vikenda u lipnju i zadnje subote u rujnu. Oslobodite te nadnevke svih drugih odgodivih obveza, kako biste te dane, zajedno sa svojim obiteljima i prijateljima, posvetili isključvo svojoj unutarnjoj, duhovnoj razini. Uvjereni smo da, s obzirom na vrijednosti koje su u igri, ne tražimo previše. U nadi da smo se razumjeli i da ćemo svi zajedno poraditi na uspostavi poljuljanoga povjerenja i narušenoga ravnovjesja između duhovnih i materijalnih sastavnica našeg života i društvenoga djelovanja, lijepo vas pozdravljamo.

Piše: Koordinacijsko vijeće HKM u Švicarskoj

Izvor: MOVIS, prosinac 2013.

HKZ NASLOVNICA