Hrvatsko kulturno vijeće je u raspravama oko donošenja novoga Zakona o HRT-u davalo potporu Hrvatskoj radioteleviziji, prvenstveno zato što ju smatra modernom kulturnom ustanovom i vlasništvom hrvatskih građana, nasuprot komercijalnim televizijama koje su vođene isključivom težnjom za zaradom stranih vlasnika.

Ta nacionalna i kulturna dimenzija doista je uočljiva i u većem dijelu programa Hrvatske televizije, usprkos nedostatcima i lutanjima u pojedinim područjima, pa i sporadičnim incidentima koji su u neskladu s pretežitim mišljenjem i osjećajem hrvatske javnosti.

Takav se incident, žalibože, dogodio i prvoga dana nove 2011. godine u središnjem Dnevniku. U apologetskom prilogu o Nenadu Popoviću, uredniku nakladničke kuće "Durieux", spomenuta je njegova bogata aktivnost u medijima nekih europskih zemalja, a ta je obavijest garnirana naslovom napisa u kojemu autor hvali Hrvatsku kao lijepu zemlju, ali idiotsku državu.

No, budući da je prikazani naslov bio na njemačkome jeziku, većina gledatelja nije razumjela o čemu je riječ, ali je razumjela da se u nastavku priloga govori o hrvatskome jeziku i to način da ga se dezavuira tezom o njegovoj istovjetnosti sa srpskim jezikom. Da bi publici bilo posve razvidno što se pokušava reći, slikom i glasom stavljena joj je pred oči knjiga "Jezik i nacionalizam" u kojoj se bez ikakvih ograda zastupa nepostojeći srpskohrvatski jezik i oduzima pravo hrvatskome narodu da svoj jezik naziva svojim imenom. Spomenuta knjiga tiskana je u nakladi "Durieuxa" i izazvala aferu, to više što ju je sufinanciralo Ministarstvo kulture RH, u svezi s čime je HKV podnio prijavu Državnom odvjetništvu RH.

Radi li se o previdu voditeljice Dnevnika, o podmetanju iz kruga opskurne emisije "Pola ure kulture", o malaksanju pozornosti u bunilu nakon novogodišnjih dočeka ili o namjeri da se prvoga dana nove godine povrijedi hrvatska javnost - o tome bismo htjeli cjelovitu i istinitu obavijest. U međuvremenu podsjećamo da se u knjizi "Jezik i nacionalizam" spominje i Hrvatska televizija kao jedno od žarišta ustašoidne jezične politike, u svakom slučaju kao jedno od mjesta gdje se destruira "ionako nevelik srpskohrvatski jezik".

Znači, s takvim prilogom i takvim tezama ušao je središnji Dnevnik HTV-a u novu godinu, 1.1. 2011. Ni s čim drugim nego pljuskom Hrvatima i hrvatskom jeziku. Ušao je u hrvatske domove s čestitkom u liku Nenada Popovića koji je u svojoj kući "Durieux" objavio između ostalih i knjigu "Nebolomstvo", panoramu srpskoga pjesništva u kojoj su zastupljeni četnici Bećković, Đogo i Nogo. I tu je knjigu potpomoglo znamenito Ministarstvo kulture RH, a naručilo Hrvatsko društvo pisaca. Božo Biškupić više nije ministar, njegov zaslužni pomoćnik Čedomir Višnjić i dalje je na svome mjestu velikosrpskog provokatora, sada nešto oprezniji ali i nadalje miran jer znade da je, eto, Tončica Čeljuska (svjesno ili ne) preuzela posao.

Postavljamo pitanje što će sadašnje vodstvo HTV-a učiniti u svezi s ovim novogodišnjim ispadom? Nadamo se da je ovo posljednji put da se s ekrana Hrvatske televizije vrijeđa hrvatski narod. A ukoliko se radi o poruci, o najavi nekih novih tendencija, bilo bi isto tako pošteno reći i razjasniti, kako bismo se mogli ravnati u sljedećim koracima.

Za Hrvatsko kulturno vijeće

predsjednik Hrvoje Hitrec