Sada je više nego razvidno da se nakon gostovanja dr.
Reisman rasprave o zloglasnom četvrtom modulu
zdravstvenog odgoja ne će više moći voditi s gole
pozicije moći, kako su to do sada radili Željko
Jovanović i oni koji su za račun vlasti pokušali
prijevarno nametnuti ideologijski obrazovni sadržaj.
Povijesno značenje ovoga posjeta jest u tomu da je
po prvi puta u modernoj Hrvatskoj konzervativno krilo
nevladinog sektora tako superiorno, gotovo brutalno,
porazilo tzv. liberalno krilo, uvjetno kazano,
nevladine scene. Kažem uvjetno, jer je više nego
upitno koliko se takva scena može smatrati nevladinom.
Takav zaključak se nameće zbog sustava financiranja,
svjetonazorskog profiliranja, kao i zbog dirigiranog i
neautonomnog djelovanja. Funkcija nevladinog sektora
jest da bude korektiv vlasti, a ne njezina produžena
batina kojom se destruira kritičare vlasti.
Kao što je nedavno šačica postranika, na mig vlasti,
zaštićena pendrekom i kordonom policije, opsjela
spomenik pred katedralom, tako je i sada pokušala
halabukom dočekati gošću iz Amerike. Ali ne samo da su
u mišjim rupama nestali ugojeni aktivisti nego je u
potpunu defanzivu natjerana i moćna medijska
mašinerija, predvođena medijskim imperijem EPH. Idejnu
potporu na kraju im je davala tek nekolicina
prononsiranih imena, koju je predvodio notorni Žarko
Puhovski.
Strategija opstrukcije
Sve se to dogodilo u samo nekoliko dana gostovanja
gospođe Reisman. Njezini javni nastupi popraćeni su
neviđenom količinom uvreda, omalovažavanja,
banaliziranja i podcjenjivanja. I medijskih
manipulacija, naravno, u čemu je prednjačila Hrvatska
radio-televizija. Način ophođenja prema gospođi
Reisman, od strane onih koji su nam uši probili
zaklinjanjem u kulturu dijaloga, sramotna je mješavina
balkanske krčme i boljševičke bahatosti.
Konstruktori istine nevjerojatno krivo procijenili
su njezin javni i stručni potencijal. Navikli već na
svoju društveno zadanu ideološku superiornost,
režimski bukači u nevladinom sektoru, na krilima
uobičajene medijske i 'znanstveničke' potpore,
nabrusili su se za još jedno spektakularno
'razvaljivanje' primitivnih ognjištara i njihove
američke uzdanice.
Političko-medijska oligarhija, predvođena HRT-om i
EPH-om, ima dvije metode borbe protiv 'neprijatelja':
Ili ignoriranje - ili pogrom! Ovaj put procijenili su
da je nužan pogrom. Panika koju je među rodničarima
svojim dolaskom posijala jedna gospođa u godinama
odavno nije viđena. Još prije dolaska dan je neviđen
medijski prostor 'udrugama' koje zapravo ne postoje,
koje nisu nigdje registrirane i koje nemaju nikakve
javne reference. Oglasila se i stranka kojoj je još
uvijek na čelu jedan cestovni ubojica. Uslijedila su
priopćenja, pisma i prosvjedi... Ukratko: kuka i
motika.
Ali kad je Judith Reisman stigla, vladini falangisti
ubrzo su shvatili da se radi mnogo tvrđem orahu.
Pokazala je rijetko viđen integritet osobnosti,
dobrohotnu snošljivost, nepokolebljivost i čvrstoću u
stavu, uz istodobnu blagost u načinu. Svojim
dostojanstvenim akademskim tonom učinila je svoje
napaljene kritičare kukavnima i smiješnima, a
oduševljeni građani doslovce su ju zasipali cvijećem.
Kad je 'komitet' zaključio da pogromaškom taktikom
ne će uništiti klasnu neprijateljicu, dao je
instrukciju da ju treba ignorirati. Odjednom je
nestala i s televizijskih ekrana, i s naslovnica
novina, i s portala. Ali, avaj, bilo je već kasno.
Reisman je postala pojam.
Na sučeljavanje s prof. Štulhoferom na Filozofskom
fakultetu u dvoranu, u koju stane 350 do 400 osoba,
naguralo se, po riječima dekana Damira Borasa, gotovo
tisuću ljudi. Još toliko ih je ostalo pred dvoranom.
Partija u čudu
Zanimljivo je pratiti kako se dramatično mijenjala
strategija opstrukcije. Retorika se iz sata u sat
zaoštravala. Hajku su predvodili, naravno, mediji EPH
i njihovi satelitski portali: jutarnji, slobodanka,
net.hr, tportal, indeks, metro, 24sata, RTL...
Najprije smo mogli saznati da je ona znanstvenica, ali
kontroverzna po nekim svojim stavovima, potom po
mnogim svojim stavovima.
Zatim je postala pseudoznanstvenica, pa lažna
znanstvenica. Pojavila se čak i besmislena
pleonastična sintagma "lažna pseudoznanstvenica".
Postala je zadrta klerofašistica, negatorica i
banalizatorica holokausta, kontroverzna homofobna
pseudoznanstvenica (kako se izrazio stanoviti Nenad
Jarić Dauenhauer iz Jutarnjeg i tportala, inače
gospodin u godinama i stručnjak za homoerotiku i
silikonske umetke)...
Ali, svoj toj ujdurmi usprkos, događao se paradoks.
Sa svakom novom bljuvotinom, ugled Judith Reisman
rastao je, a neviđeni broj ljudi hrlio je da ju čuje.
Partija se našla u čudu. Natjerani u defanzivu,
prešli su na pričuvnu crtu obrane. Retorika je sve
više od vrijeđanja prelazila u omalovažavanje, da bi
na kraju prešla u ignorantsku šutnju. Reisman je
postala tek komunikologinja, spisateljica, dosadna
protivnica pornografije, zagovornica osebujnih
stajališta, pjevačica i lutkarica (jer su "otkrili" da
joj je majka bila kazališna glumica, a otac
folk-pjevač).
Na kraju je ostala tek uboga "aktivistica".
Arhitekti kaosa nisu mogli izbjeći da istodobno s
klevetanjem, omalovažavanjem i trabunjanjem o
beznačajnosti, izvijeste o nezapamćenom interesu i o
"sramotnoj podršci" koju joj publika daje. Očito su
podcijenili zdrav razbor građana koji nisu mogli
progutati manipulaciju o minornosti osobe - na koju se
puca iz svih oružja i oruđa. Zar topovima na
"vrapčića"?
Paradni antifašizam
Prilikom dolaska dr. Reisman na Filozofski fakultet
netko je na pročelje stavio plakat "Ujedinjeni protiv
fašizma". U samoj dvorani izronio je transparent
"Spriječimo fašizaciju društva". Time se zapravo
htjelo diskreditirati predavačicu aludirajući na
proširenu glasinu da ona negira holokaust. Takve su se
glasine raspršile kao mjehur sapunice i pokazale se
kao još jedna podvala lažnih antifašista. Odmah po
dolasku Reismanovu je primio zagrebački rabin Kotel
Da-Don, a na predavanje u Westinu došao je i drugi
rabin. Time se pokazalo na što su sve spremni
zagovornici pedofila Kinseya. Optužiti za fašizaciju
društva ortodoksnu Židovku, kojoj je veći dio obitelji
stradao u Auschwitzu, ipak je malo previše, pa makar i
od paradnih antifašista.
Raspršila su se i osporavanja njezina znanstvenog
dometa. Većina njezinih kritičara - "znanstvenika",
poput prof dr. Zakošeka mogu samo sanjati njezine
stručne reference. A kad će pohrliti 1000 ljudi da ga
čuje? Nikad, a možda ni onda. Već tjednima i mjesecima
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
zaglupljuje hrvatsku javnost pozivajući se na tobožnju
znanstvenu utemeljenost svojih nasilnih objekcija i
projekcija.
Ne osvrćući se na prosvjede, oni već provode tzv.
Gender training, edukaciju nastavnog osoblja za 4.
modul zdravstvenog odgoja. Uvelike se razglaba o
spolnoj/rodnoj ravnopravnosti i o procesu razgradnje
ženskih i muških "stereotipa".
Reismanova se tu nikako ne uklapa i zato su pokušali
osporiti njezinu stručnost: ''Oni misle da bi našu
djecu odgojili bolje od samih roditelja. Na što su
spremni, vidimo iz slučaja Karoline Vidović-Krišto,
kojoj sam došla dati potporu. Njoj je oduzeto pravo na
stav, da mi je to sličilo na diktaturu u kojoj ste vi
ovdje dugo bili".
Kad dekan poludi, a škovrlj po izvješće ide u
komitet
Iskusniji novinari znaju da svaka ozbiljnija
redakcija ima pripremljene nekrologe za gotovo sve
značajnije osobe na svjetskoj javnoj, političkoj,
znanstvenoj ili kulturnoj sceni. I za mlađe poput
Baracka Obame ili Zorana Milanovića, jer im se svašta
može dogoditi, a kamoli za Josipa Boljkovca ili
Martina Špegelja, za koje je prilično izvjesno da će
im se u doglednoj budućnosti, po zakonima biologije,
nešto dogoditi.
Upravo po toj matrici mediji su izvijestili o prvom
danu boravka te o nastupu dr. Reisman na Fakultetu
političkih znanosti. Potpuno neovisno o stvarnim
događajima, izvukli su već pripremljena šablonska
izvješća, kako bi krivotvorili istinu. "Osramotila
se na tribini: Studenti i dekan Politologije
raskrinkali Judith Reisman", (tportal); "Vi u
Hrvatskoj ste komunisti: Lažna znanstvenica posvađala
se sa studentima i dekanom; Potpuni fijasko - Čak su i
mikrofoni otkazali poslušnost skandaloznoj Reisman",
(Jutarnji list); "Dekan Zakošek obranio studente",
(RTL).
Ovakva količina laži svjedoči o panici i potpunoj
nesigurnosti hrvatske lažne elite ili, kako su si
nekad tepali, avangarde. U strahu za svoje privilegije
posegnuli su za lažima i za krivotvorenjem. Gotovo
ništa od njihovih izvješća nije bilo istinito, a
napose ne objektivno. Ipak, sve ih je bojovnom
"gotovošću" nadmašio egzaltirani Edi Škovrlj u Trećem
dnevniku HRT-a.
Vijest je Škovrlj najavio ovako: "HDZ ju je
pozvao - nitko ju ne želi slušati. Kontroverzna Judith
Reisman izazvala osude hrvatskih studenata. Neslavno
je završila prvi dan boravka u Hrvatskoj. Uz dvojbena
stajališta predavačica je uvrjedljivim kvalifikacijama
obasipala studente FPZ-a pa je u više navrata
intervenirao i dekan fakulteta."
Budući da je Zakošek samo jednom uzeo riječ, a
nacionalna televizija izvješćuje da je "u više
navrata intervenirao", postavlja se pitanje je li
Škovrlj po izvješće išao u Centralni komitet?
Oni koji su bili u velikoj dvorani FPZ-a, znaju da
je dvorana bila dupkom puna. Jedna jedina osoba
demonstrativno je napustila dvoranu. Još dvije osobe
uputile su donekle provokativna pitanja, a ostalih
stotinjak studenata popratilo je završetak predavanja
srdačnim pljeskom. Dojam je da je upravo taj pljesak
potpore predavačici uzrujao dekana Nenada Zakošeka
koji je tek nakon toga pogubio konce, upao u svoj
nekontrolirani izljev bijesa i primitivizma.
Trijumf istine
Upravo zbog Zakošekova divljačkog ispada, buran
pljesak prepune dvorane na Medicinskom fakultetu dan
kasnije značio je dobrodošlicu, ljudsku potporu i
ogradu od dekanova primitivizma. S druge strane, dekan
Medicinskog fakulteta, akademik Davor Miličić održao
je kratak uvodni govor koji je bio pravi mali pledoaje
za demokraciju i razumijevanje među ljudima.
Rodničarski su se mediji pjenili: "Dok su na
FPZ-u studenti prepoznali nelogičnost gostovanja
Reisman na fakultetu, na Medicini su joj pljeskali,
što dovoljno govori o fakultetima koji potiču kritičko
razmišljanje, a koji to pak ne čine" (RTL).
Gradonačelnik Milan Bandić bio je još konkretniji od
medicinara. Svojoj gošći, "uglednoj američkoj
znanstvenici i humanitarki", uručio je medalju Grada
Zagreba te joj se ispričao za neugodnost koju je
doživjela u Zagrebu.
No neki se nisu predavali. Žarko Puhovski ni jednom
se riječju nije usprotivio onima koji su htjeli
ušutkati dr. Reisman, ali kada je vidio da to ionako
nije moguće, post festum je prilagodio stav: "Ne
vidim da se tu radi o nečemu što bi bilo zabranjivo
kao govor mržnje. Ona zastupa potpuno ideologizirane
teze, zna se komu to odgovara, ali čini mi se da je
potpuno nepotrebno raditi takvu gužvu. Potpuno je
nepotrebno sprječavati ju da govori jer to naprosto
nije način na koji se u suvremenom društvu tretira
takve ljude, za koje bi najbolje odgovarao stari
dalmatinski izraz oriđinal."
Ivana Šubarić Hedl i Ivica Ružičić popratili su
njegovu "dosjetku" glazbenom kulisom "Svaki grad uz
naše more ima svoga lera". Kao da se radi o nekakvoj
provincijalnoj, subkulturnoj persiflaži, a ne o
nacionalnom radiju.
Vrhunac trijumfa dr. Reisman bilo je predavanje u
prepunoj Kristalnoj dvorani hotela Westin, gdje joj je
preko 1000 ljudi priredilo prave ovacije.
Na kraju valja reći da je posjet dr. Judith Reisman
otvorio neka bitna pitanja praktične demokracije u
hrvatskom društvu. U sjeni borbe za njezinu slobodu
govora, odvijala se bitka za slobodu svih nas. Kad se
za tu slobodu izborimo, možda uspijemo prozboriti
ponešto i o onome zbog čega je dr. Reisman došla, a to
je navodno nekakav zdravstveni odgoj.
"Kontroverzni" Timoty Tate
Od vrijeđanja i etiketiranja nije mogao pobjeći ni
Timothy Tate, autor dokumentarnog filma "Kinsey's
Paedophiles, Secret History". Projekcija filma bila je
sabotirana u Centru Cinestar, ali Tate je iskoristio
priliku da izrazi potporu HRT-ovoj novinarki Karolini
Vidović Krišto, koja je u svojoj emisiji "Slika
Hrvatske" emitirala dijelove tog dokumentarnog filma
nakon čega joj je zabranjen rad. - Uznemirujuća je
činjenica da novinarka može biti kažnjena jer je
propitivala povijest nekog događaja. Trebamo podržati
prava novinara da postavljaju pitanja, naročito ona
teška. Zlostavljanje djece nije političko pitanje
- rekao je Tate.
Koliko je omalovažavanje autora i njegova
"kontroverznog" filma bilo ishitreno, najbolje
oslikava činjenica da je Tate za svoj rad dobio brojne
nagrade, među kojima nagradu UNESCO-a, 2010., i
nagradu Amnesty Internationala 2011.
Tko je dr. Judith Reisman?
Judith Ann Reisman (1935.) američka je znanstvenica,
doktorirala je komunikologiju i bila je predsjednica
Instituta za medijsko obrazovanje (1985. - 2009.),
savjetnica je Kalifornijskog društva za obiteljsku
sigurnost, predavačica na Interameričkom institutu,
profesorica prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta
Liberty u Virginiji; bila je Glavni znanstveni
istraživač i autor studije Ministarstva pravosuđa
(U.S. Department of Justice) o pravima djece, o
kriminalu i nasilju u Playboyu, Penthouseu i Hustleru;
bila je savjetnica u četirima upravama Ministarstva
pravosuđa, Ministarstva obrazovanja, Ministarstva
zdravstva. Njezina su istraživanja imala zakonodavni i
znanstveni utjecaj u mnogim zemljama, dok su The
German Medical Tribune i Britanski medicinski časopis
The Lancet zahtijevali da se procesuira Kinseyev
institut zbog zlostavljanja djece. Njezina je
biografija uvrštena u brojna Who's Who izdanja: Who's
Who in Science &Enginering, International Who's Who in
Sexology, International Who's Who in Education, Who's
Who of American Women and The World's Who's Who of
Women.
Valja napomenuti da se ni u jednoj od ovih
prestižnih edicija ne nalaze ni Žarko Puhovski, ni
Nenad Zakošek, a ni Zakošekov kum Aleksandar
Štulhofer.
Dr. Reisman zalaže se za reviziju postavki Alfreda
Kinseya, "oca seksualne revolucije". Naglašava da su
pod utjecajem njegova učenja smanjena kazna za zločin
silovanja, a dobna granica voljnog pristanka spuštena
je s 21 na 12 do 18 godina...
Vjekoslav Magaš, Hrvatski list
07.02.2013.
Daljnji članci na istu temu |
