Lisinski je bio dupkom pun, a za vrijeme projekcije filma izbile su emocije, potekle suze. Zvjerski zločini srpskog agresora nad ratnim zarobljenicima, ranjenicima i civilima, normalnom je čovjeku nezamisliv i nerazumljiv. Mnogi detalji u filmu prikazani, nisu ni bili poznati široj javnosti. U filmu se navode imena nekažnjenih počinitelja. Zbog tog je zločina 13 osoba bilo nepravomoćno osuđeno na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu, ali su svi na slobodi, zato što je presuda ukinuta.
O traumatskim događanjima na Ovčari govorili su Albanac Hajdar Dodaj iz Bjelovara (pobjegao iz JNA jer nije htio ubijati Hrvate) i Vilim Karlović (napisao knjigu "Prezivio sam Vukovar i Ovčaru".
na promociju filma došao je ministar branitelja Tomo Medved, ali i bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović i bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač. Atmosfera je bila nabijena snažnim emocijama, za vrijeme projekcije, a još više i nakon, kada mnogi nisu mogli suspregnuti suze.
Darijo Žepina je iznio podatke o nebrizi hrvatskog pravosuđa za slučaj Ovčara. ''DORH je spise predao srbijanskim vlastima da bi Ovčaru preuzeo Specijalni sud u Beogradu. U petak smo poslali upit Petrovu jer smatramo to činom veleizdaje''.
U ime gradonačelnika grada Zagreba govorio je potom Miodrag Demo, kojem su zasluženo zapljeskali nakon njegove izjave: ''Nisam još spreman ni oprostiti ni zaboraviti. 'Slažem se da hrvatske državne institucije ne rade svoj posao. Da rade, ne bi se dogodilo Orašje, ne bi se dogodilo da su oslobođeni Šljivančanin i Šešelj. Neka institucije progledaju!''
Zrinko Petener, izaslanik Predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, rekao je da će se hrvatske vlasti morati više angažirati oko procesuiranja zločina počinjenih na Ovčari. U ime organizatora NSP-a, publiku je pozdravio Nikola Kajkić i ironično se zahvalio ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek na nedolasku.
Na Ovčari je 20. i 21. studenoga 1991. od 17 sati do 1 sat ujutro ubijeno 276 osoba. Još se traga za posmrtnim ostatcima njih 76. Najmlađa žrtva imala je 15, najstarija 84 godine, a među žrtvama je bila i Ružica Markobaši koja je ubijena u sedmom mjesecu trudnoće.
Od tristo zarobljenih civila i branitelja koji su izvedeni iz vukovarske bolnice na stražnji izlaz samo su neki na putu do Ovčare spašeni na molbu bolničkog osoblja.
|
|
