Istaknuvši drevni kršćanski poziv armenskoga naroda kao
prve nacije koja je, 301. godine, prihvatila kršćanstvo,
Papa je naglasio da su brojne kušnje i patnje koje su
doživjeli u svojoj povijesti, "dragocjeni biser, kojim
se opća Crkva ponosi". Kršćanska je vjera također
podržavala Armence u "tragičnom događaju prije stotinu
godina, koji se 'naširoko drži prvim genocidom 20.
stoljeća'" - napisao je Papa, navodeći zajedničku izjavu
sv. Ivana Pavla II. i katolikosa Karekina II. Papa je
Franjo podsjetio i na posredovanje Svete Stolice za
nevine žrtve te na tajni konzistorij koji je Benedikt
XV. sazvao 1915. godine, kada je potresen ustvrdio:
"Jadni je armenski narod doveden na rub uništenja".
Dužnost sjećati se tih događaja ne
pripada samo armenskome narodu i općoj Crkvi, već i
čitavoj ljudskoj obitelji, kako bi se spriječile
slične tragedije - naglasio je Papa, upozoravajući da
i danas sukobi ponekad "degeneriraju u nasilje koje se
ne može opravdati, potaknuto zlorabljenjem etničkih i
vjerskih razlika." Svi čelnici država i međunarodnih
organizacija imaju se usprotiviti takvim zločinima,
"bez povlačenja u nejasnoće ili kompromise" - napisao
je Sveti Otac.
Podsjećajući na primjer sv. Grgura iz
Nareka, koji je u svojim spisima izražavao volju
optužiti samoga sebe za sve grijehe čovječanstva i
koji je molio da njegovi progonitelji ne budu
uništeni, već da se obrate, Papa je izrazio nadu da će
armenski i turski narod poći putem pomirenja. "Unatoč
sukobima i napetostima, Armenci su i Turci proživjeli
duga razdoblja mirnoga suživota te su čak i usred
nasilja vidjeli primjere solidarnosti i međusobne
pomoći. Jedino se u tome duhu nove generacije mogu
otvoriti boljoj budućnosti, a žrtve tolikih osoba
postati sjeme pravednosti i mira" - ustvrdio je Papa.
Sveti je Otac na koncu opet istaknuo
važnost ekumenizma krvi te izrazio nadu da će Kristova
otkupiteljska snaga donijeti puno zajedništvo
kršćanskih Crkvi - imajući osobito na umu odnos
Katoličke i Armenske apostolske crkve.
Papa o Armenskom pokolju: Skrivati
ili nijekati zlo znači ne liječiti rane
I danas čujemo prigušeni i zaboravljeni krik bespomoćne braće i sestara, koje
se, zbog njihove vjere u Krista ili etničkoga podrijetla, javno i nemilosrdno
ubija - obezglavljuje, razapinje i žive spaljuje - ili ih se sili da napuste
svoju domovinu. I danas proživljavamo jednu vrstu genocida, čiji je uzrok opća i
kolektivna ravnodušnost - rekao je Papa u pozdravu armenskim vjernicima prije
jučerašnje mise u Bazilici sv. Petra, na kojoj je monaha, sv. Grgura iz Nareka
proglasio crkvenim naučiteljem te obilježio stogodišnjicu "Velikoga zločina" -
masakra Armenaca u kojemu je stradalo milijun i pol osoba.
"Prošloga je stoljeća naša ljudska obitelj proživjela tri goleme
tragedije bez presedana. Prva, koja se naširoko drži 'prvim genocidom
dvadesetoga stoljeća'" - kako su u zajedničkoj izjavi rekli sv. Ivan Pavao II. i
katolikos Karekin II. - "pogodila je vaš vlastiti armenski narod, prvu kršćansku
naciju, kao i katoličke i pravoslavne Sirijce, Asirce, Kaldejce i Grke. Ubijalo
se biskupe i svećenike, redovnike, redovnice, žene i muškarce, starce i starice
te čak i bespomoćnu djecu i bolesnike" - primijetio je Papa.
Druge su dvije tragedije dvadesetog stoljeća zločini "nacizma i
staljinizma. A nedavno je bilo i drugih masovnih ubojstava, poput onih u
Kambodži, Ruandi, Burundiju i Bosni" - napomenuo je Papa. "Čini se da je
ljudskost nesposobna zaustaviti prolijevanje nevine krvi. Čini se kako se
raspršio i nestao zanos nakon završetka Drugog svjetskog rata. Čini se da
ljudska obitelj odbija učiti iz svojih pogreški koje je uzrokovao zakon terora,
tako da i danas postoje oni koji žele ukloniti druge uz pomoć nekolicine i
suodgovorne šutnje drugih koji samo stoje po strani" - upozorio je ozbiljno
Papa.
"Dragi Armenski kršćani, danas, s bolnim srcem, ali istovremeno
s velikom nadom u uskrsloga Gospodina, sjećamo se stogodišnjice tog tragičnog
događaja, tog neizmjernog i besmislenog istrjebljenja, čiju su okrutnost
podnijeli vaši preci" - rekao je Sveti Otac, ističući "dužnost da im se oda
počast", jer gdje sjećanje blijedi, zlo ne daje zaliječiti rane. Skrivati ili
nijekati zlo - naglasio je Papa - jest kao da ostavimo ranu da krvari, umjesto
da ju izliječimo.
"Postojano uvjereni da zlo nikada ne dolazi od Boga, koji je
beskrajno dobar, te ukorijenjeni u vjeri, ispovjedimo da se okrutnost nikada ne
može pridjenuti Božjim djelima i, štoviše, apsolutno ne može biti opravdana
njegovim Svetim Imenom" - potaknuo je na kraju svojega pozdrava papa Franjo.
Izvor: Radio Vatikan
(106) |
