Država kojom upravljaju nesposobni profesionalni
birokrati, većinom bez ikakvog drugog poslovnog životnog
iskustva i dobrim dijelom educirani u partijskim školama
bivšeg režima, istodobno s pauperizacijom širokih
slojeva hrvatskog naroda nastavlja s rasprodajom ostatka
ostataka još nerasprodanog nacionalnog blaga. Ta državna
parazitska piskarala zajedno s nelustriranim pravosuđem,
s jedne strane, servisiraju i štite kriminalnu tajkunsku
mafiju, uglavnom svoje nekadašnje 'neprijatejje' iz
razdoblja samoupravnog 'raja', a danas čvrste i pouzdane
saveznike, tada tzv. tehnomenadžere, odnedavno
'prekrštene' u hrvatsku kapitalističku buržoaziju, dok s
druge strane gledaju da iz širokih slojeva hrvatskog
naroda izvuku i posljednju lipu raznim porezima i
prirezima kako bi popunili praznu državnu blagajnu.
Umjesto da njima oduzmu oteto i opljačkano, oni su se,
bez imalo grižnje savjesti i srama, okomili na milijune
Hrvata iz negdašnjeg srednjeg sloja i onih siromašnih, a
ovi to još uvijek stoički podnose i podmiruju smanjujući
stavku za hranu na, po zdravlje opasni, minimum.
JAKOVČIĆEVU
GINETTU NITKO NE KONZUMIRA
U Hrvatskoj, po kapacitetima jednoj od najbogatijih europskih država po
obnovljivim količinama vode, čak u šest županija proglašena je redukcija vode,
odnosno elementarna nepogoda - suša. Među njima je i Istra u kojoj se na gotovo
svakih nekoliko stotina metara bušenjem može doći do vode i koja izvozi
Slovencima iz jednog izvora kraj Istarskih toplica oko 117 litara vode po minuti
(kapacitet izvora je 350 lt/min.) za što država daje još i neke izvozne
subvencije. Ne zna se gdje novac iz tog izvoza na kraju završava, no kako to za
sada u ovom kontekstu i nije tema, spomenut ćemo samo činjenicu da je taj izvor
povezan crpkama s glavnim opskrbljivačem vode u Istri, akumulacijskim jezerom
Butoniga koji može puniti, a što nije činjeno čitavu zimu i proljeće jer se
gospoda iz Istarskog vodovoda nisu nadala tako dugom razdoblju bez kiše.
Zato sada konjunkturu ima Jakovčićev
poslovni partner Todorić sa svojom Janom jer se voda iz slavina ne može piti, a
Istrom kola vic kako će građani morati automobile prati 'Ginettom (napitkom koji
je rezultat Jakovčićeva 'genijalnog uma', koju proizvodi Jamnica, a on kao župan
stalno reklamira) kako bi se što prije Jakovčić mogao proglasiti bogatašem, iako
se na 'transparentan' način već obogatio, kako više ne bi trebao glumiti da svoj
imetak financira nekakvim kreditima. Da mu Todorić zapravo pere nelegalno
stečeni novac, potvrdila nam je i anketa provedena kod 50 istarskih ugostitelja
koji tvrde da to piće gotovo nitko ne konzumira iz jednostavnog razloga što nije
dobro.
Nedavno smo mogli pročitati da u španjolskoj Andaluziji sindikati 'okupiraju'
velike trgovačke centre, otimaju namirnice i dijele hranu pučanstvu koje više ne
može pokrivati ni elementarne životne potrebe. Ministar unutarnjih poslova
Španjolske najavio je oštre represivne mjere jer 'tako zemlji prijeti anarhija i
kaos'! Pitanje koje postaje aktualno kako u dobrom dijelu Europe, tako naravno i
kod nas, je li važeće pozitivno pravo, koje je uvijek i rezultat odnosa
društvenih snaga u nekoj državnoj zajednici u određenom povijesnom trenutku,
održivo u kontekstu aktualnih gospodarsko-socijalnih prilika u koje sasvim
sigurno meteorskom brzinom srljamo?
Po informacijama iz dobro obaviještenih i pouzdanih izvora, s
kojim raspolaže Hrvatski list, aktualna vladajuća garnitura u RH pribojava se da
će zbog sve nepodnošljivije gospodarske i socijalne situacije u zemlji možda čak
i prije kraja ove godine doći do goleme eskalacije nezadovoljstva širokih
slojeva građana, a što bi moglo biti kobno za njezin daljnji ostanak na vlasti.
Najviše ih zabrinjava spoznaja o naglo rastućem nezadovoljstvu kod onog dijela
braniteljske populacije koja nije pod nadzorom organizirane politike u Hrvatskoj
(a njih je daleko najviše) i koja se, kako naš izvor kaže, počela ustrojavati na
decentraliziran, fleksibilan i funkcionalno prilagodljiv način, ovisno o
postojećim društvenim odnosima na administrativnom području gdje djeluju, a što
se onda zbog toga znatno teže nadzire. Piramidalno organiziranoj hijerarhiji
želi se tako, kako izgleda, suprotstaviti modularni 'sustav obrane za golu
egzistenciju'.
Naš izvor govori kako već postoje popisi i 'stabla' međusobnih
sprega većih i srednje velikih pretvorbenih tajkunskih likova sa službenicima
držane uprave, pravosudnog i policijskog represivnog aparata te medijskim
mogulima, ali i 'pročitanih i potrošenih, dosad odgovornih kadrova u vlastitim
redovima, baš kao i onih u strankama sa H predznakom'. Spram ovih, pak, koji su
trenutačno na vlasti, a koji se isključivo bave pozicioniranjem vlastitih
kadrova na dobro plaćena odgovorna i utjecajna radna mjesta, među braniteljima
vlada opća odbojnost. U redovima zabrinutih, nezadovoljnih i bijesnih branitelja
rašireno je uvjerenje kako se u Hrvatskoj ne smije dogoditi Grčka, Španjolska,
Italija ... , odnosno učestali i neučinkoviti masovni prosvjedi i povremeni
štrajkovi, već brza i djelotvorna akcija koja će s političke i uopće cjelokupne
društvene scene pomesti odgovornu vladajuću nomenklaturu u što kraćem razdoblju.
I to iz sasvim jednostavnog i, po njima, potpuno razumljivog razloga, naime znog
toga što to do sada nije bila u stanju učiniti naša tzv. 'pravna država' koja je
još uvijek dominantno penetrirana kadrovima iz bivšeg jugo-diktatorskog režima
te je u izravnoj i dugotrajnoj interesnoj sprezi sa svojim starim drugovima
'tehnokratima " danas gospodom kapitalističkim poduzetnicima. Pravosudni se
sustav na dosadašnji, zapravo samo deklarativni način, ne može još dugi niz
godina 'reformirati' te ga stoga, prema mišljenju branitelja, treba u potpunosti
zamijeniti novim, neopterećenim i mlađim kadrovima. Slično je i s javnim
medijima.
PRIRODNA PRAVA LJUDI IZNAD POZITIVNOG PRAVA DRŽAVE
Razmišljajući o činjenici da
objavljivanjem ovakvih koncepcija (makar samo u naznakama) zapravo reklamiramo
jedan model ponašanja koji miriše na izvaninstitucionalno rješavanje gorućih
društvenih problema, bili smo u dvojbi je li dobro uopće izaći s tim ili ne, no
na kraju smo ipak zaključili da znatno više ozbiljnih argumenata govori za
objavu nego protiv nje. I to prije svega zato što smo uvjereni da nakon niza
veleizdajničkih postupaka svih vlasti koje su se izredale nakon smrti dr. Franje
Tuđmana - od stavljanja u nadležnost haaškog tribunala oslobodilačkih vojno -
redarstvenih akcija Bljesak i Oluja, izručenja i izdaje generala Ante Gotovine i
ostalih hrvatskih generala Haagu, rasprodaje 'obiteljskog blaga' pa do našim
novcem saniranih banaka te sve do Hrvatskog telekoma, Plive, Ine, poklanjanja
brodogradilišta, velikih turističkih poduzeća, neuvođenja gospodarskog pojasa,
odnosno čak niti Zerpa, izdaje hrvatskog naroda u BiH, neprihvatljivog odricanja
onog dijela Hrvata koji, zahvaljujući sličnim vazalnim politikama u prošlom
stoljeću, danas živi u dijaspori, trgovanja hrvatskim teritorijem sa Slovenijom,
mešetarenja s Crnom Gorom, Srbijom i BiH oko našeg državnog tla, podaničkog
držanja pred EU-ropom ... kao i nezamislivog (više milijarda eura teškog)
kriminala na račun hrvatske države i svih njezinih građana - ovakvu politiku,
sasvim pouzdano, ne podržava golema većina hrvatskog naroda koja za takve
postupke nije na izborima ni slučajno nikome dala mandat. Naime, niti jedna
politička opcija nije prije izbora otvoreno i jasno najavila ono što je nakon
njih činila tako da je narod de facto i de jure prevaren. I ne samo prevaren,
već i doveden na rub životne egzistencije.
Kada je u određenim povijesnim trenucima velikom broju ljudi ugroženo pravo na
život, onda sasvim legitimno stupa na snagu prirodno pravo. A prirodno pravo je
'cjelokupnost prava koja su potvrđena u biću svakog čovjeka, u njegovoj prirodi,
čovjeku urođena prava. Svaki čovjek u istoj mjeri posjeduje jednaka prirodna
prava (npr. pravo na život i tjelesnu nepovredivost ili na osobnu slobodu),
neovisno o njegovu spolu, starosti, položaju u društvu, neovisno o vremenu,
mjestu ili državnom uređenju u kojem živi. Prirodna prava su naddržavna i zbog
tog neotuđiva, 'vječna' prava; ta se prava razlikuju od zakona i od drugih,
državno-pravnih nametnutih normi koje se s vremenom mijenjaju, dakle ona se
razlikuju od pozitivnog prava i zahtijevaju veću pravnu kvalitetu nego pozitivno
pravo.' (Homepage Friedrich Ebert Stiftung)
A trend u svijetu ide u smjeru afirmacije prirodnog prava jer je zlouporaba
pozitivnog državnog prava u prošlom stoljeću dovela do 'ponovnog oživljavanja
filozofske antropologije i do 'povratka prirodnog prava'. (Homepage Friedrich
Ebert Stiftung) 'Tehnokratske i (od njih kupljene) birokratske snage' hrvatskih
novobogatuna zasigumo će biti zgrožene našom argumentacijom, no kako Hrvatski
list nije u njihovu vlasništvu i ne izlazi na medijsko tržište zahvaljujući od
njih skupo plaće.
Piše:
Ninoslav Mogorović
HRVATSKI LIST
23. kolovoza 2012. |
