Intervju počinje ovako:
Nedavni neizbor dr. Ive
Goldsteina u HAZU, prethodno urešen politikantskim
optužbama za "znanstveno antihrvatstvo" i sumnjama u
etičke kriterije pri glasovanju, ostavio je u javnosti
prilično gorak okus i produbio natražnjački image ove
kontroverzne institucije.
Kako sam tijekom izbornog postupka bio
i vani, nisam siguran na što misle u Slobodnoj
Dalmaciji. Znam jedino kako je u jednoj emisiji na HTV
poslije Izborne skupštine Goldsteinov neizbor doveden
u vezu s ogromnim doprinosom njegove obitelji u odluci
Sabora oko komemoracije u Bleiburgu. Možda misle da se
"znanstveno antihrvatstvo" skriva u činjenici da ste u
kratkom izvješću naveli i najnoviju knjigu koju je
kandidat (budući veleposlanik) napisao sa svojim ocem
(savjetnikom valjda i Predsjednika i Premijera)
Jasenovac i Bleiburg nisu isto, pa je njegov stric
uputio poznati zahtjev Saboru koji je na osnovu toga i
donio spomenutu odluku? Zašto bi to bilo
antihrvatstvo. Pa zar to nije mnogo bolje od onih
vremena kada nismo smjeli ni znati za Bleiburgh? Zar
nije sjajno što nam, zahvaljujući ovoj obitelji, opet
ne žele zabraniti da znamo? Pa to što netko tko nije
Hrvat na takav način pomaže našem narodu nije izuzetno
velikodušno? Toga su u Razredu za društvene znanosti i
sami bili svjesni, pa se u sažetku o kandidatu i
napisali da se Goldsteina predlaže u HAZU i zbog
"općenito javnog rada u Hrvatskoj i inozemstvu".
Dakle, Prvi razred je doista učinio sve da ne dođe do
katastrofalnog rezultata na glasovanju kada je
Goldstein dobio najmanje glasova u povijesti Akademije
(34 od 105, što je manje od jedne trećine) i tako
ostao zapisan kao najslabiji kandidat o kome se
odlučivalo na izbornim skupštinama (nezasluženo, zar
ne?). Zato ne vidim bilo kakav razlog zašto bi se i na
Prvi razred odnosilo ono o natražnjačkom image-u ove
kontroverzne institucije kakva jest HAZU.
Tim prije, sam rezultat pokazuje kako
je i potpuno ispravna sumnja koju navode u Slobodnoj
Dalmaciji da se tu radilo i o etičkim kriterijima pri
glasovanju, jer ovakva nezahvalnost koje je iskazala
ta dvotrećinska večina je zastrašujuća. Zar oni ne
vide koliko je veličanstveno to što nam iz te obitelji
pokazuju kakve bi trebale biti naše uspomene, žele nam
pisali pravopise, tumače nam povijest od antike do
danas, A ti akademici se ponasaju tako.
Ne opravdava ih ni to što nisu sami u
tome. Npr. pogledajte samo naslov: Josipa Rimac,
gradonačelnica Knina: Gospodine Goldstein, jeste li vi
odvjetnik pobunjenih hrvatskih Srba!? (HRSvijet, 31.
svibnja 2012.). Ili tekst dr. sc. Damira Pesorde
(Hrvatski list, 31. 05. 2012., HRSvijet, 01. lipnja
2o12. ) u kome kaže: "HDZ bi također mogao puno
postići na nedvosmislenoj osudi komunističkih zločina.
Ako u međuvremenu Goldsteini i Ivin ne dokažu da takvo
što uopće nije postojalo. U tom slučaju ništa, jer ne
može uljuđena vlast ići protiv znanosti. U najgorem
slučaju može se nešto učiniti protiv Žikina kola u
Kumrovcu. Tako da ga se preimenuje u Jožino kolo. Kada
se igra u Kumrovcu."
A što reći
za Marka Curaća koji U Hrvatskom listu" od 31. svibnja
2012. povodom ukidanja Vijeća za normu hrvatskog
standarnog jezika objavi tekst s naslovom: "Ministar
neznalica ponizio akademike", pa se još u podnaslovu
pita: "Može li Željko Jovanović opstati kao ministar
ako ponižava i takve akademike kao što je Radoslav
Katičić".
U tekstu Curać čak navodi i profesoricu hrvatskog
jezika na osječkom Filozofskom fakultetu Sandu Ham,
koja se usudi reći i slijedeće:
"Treba li
naglasiti da je ministrov savjetnik za pravopisna
pitanja (Slavko Goldstein) osoba koja je izdavač i
koja je 2001., nakon ukidanja prvog Vijeća za normu,
na tržište izbacila Anić-Silićev provopis,
unitaristicki pravopis koji je javnost prepoznala kao
prezivjeli i odumrli odvjetak novosadskog pravopisa iz
1960."
Kolike li drskosti, autor se usudjuje
usporediti nekakve akademike Katičića ("izjavio je u
povodu odluke ministra da im nije odgovarao duh
hrvatskog jezika koji su zagovarali, bio im je
smetnja, pa su nas onda I raspustili.") i Ježića s
jednim gorostasom hrvatske kulture i ministrovim
savjetnikom za pravopisna pitanja. I takvi akademici
su vjerojatno bili protiv savjetnikova sina, kada su
vidjeli da je ovaj "član uredništva i suautor
Hrvatskog enciklopedijskog riječnika". Taj riječnik je
tiskan prije deset godina i nevjerojatno je kako su
Katičić i Ježić mogli biti predsjednik i
podpredsjednik Vijeća, a ne savjetnikov sin!
Doista, ne
može biti dvojbe da je većina akademika kontroverzna i
natražnjačka.
Međutim,
Predsjednistvo Akademije i cijeli Prvi razred nisu
takvi! Tu istinu, a i veličinu prof. dr. Iva
Goldsteina i kao povjesničara posebno možemo vidjeti u
slijedećem dijelu ovog intervjua:
Kako se
osjećate nakon nedavnih dogadjaja u HAZU? Jeste li
bacili koplje u trnje u pogledu akademskih ambicija?
Ne mogu sakriti činjenicu da sam tužan
i ojadjen. Mislim da rasplet kakav se dogodio nisam
zaslužio, ali takodjer mislim i da ću kad tad postati
članom Akademije, što će mi činiti osobitu čast.
Javnost moram upozoriti kako je bilo puno ljudi koji
su me podržali u kandidaturi, počevši od Odsjeka za
povijest i Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu,
potom Razreda za društvene znanosti HAZU, pa sve do
Predsjedništva same Akademije: svi su me oni podrprli,
što u javnom, što u tajnom glasanju, u konačnici
Razred za društvene znanosti i jednoglasno (istakao
JP). Članovima ovih tijela, kao i nizu pojedinaca koji
su me takodjer podržavali, trajno sam zahvalan.
---
Prije svega,
zar nije veličanstvena tolika želja profesora
Goldstein da postane članom jedne kontroverzne
institucije kakva je HAZU koja u javnosti ima
natražnjački image.
Zato podržavam Slobodnu Dalmaciju u
ovakvoj konstataciji? Inače bi ti akademici izabrali prof. dr. sc. Ivu
Goldsteina, pa Akademija ne bi bila kontroverzna institucija s natražnjačkim
image-om, zar ne?
Da stvar bude još i gora u Akademiji
kruže potpuno drugačije priče o ovim događanjima.
Naravno, unaprijed se ograđujem od njih, jer sigurno
su interpretacije prof. Goldsteina, kao vrhunskog
povjesničara i intelektualca, točne!
Kažu:
Goldstein je bio prvo predložen od članova Prvog
Razreda, pa u glasovanju nije prošao jer je dobio samo
5 (PET) glasova.
Potom je ponovo
došao prijedlog od njegova Fakulteta, pa u Izješću
koji je dan Skupštini piše: Razred predlaže izbor (8
od 15 glasova).
Zanimljive priče kruže Akademijom kako
je u tako kratkom vremenu, unatoč mišljenju/dogovoru
da je pet povjesničara dovoljno u Razredu za društvene
znanosti, ipak prof. Goldstein došao do potrebnog
broja glasova.
Međutim, zar nisam bio u pravu kada
sam tvrdio da se radi o "najboljem hrvatskom
povjesničaru" kada vidimo kako Goldstein zna mnogo
više nego bilo tko u Akademiji. Tko od tih
kontroverznih i natražnjačkih akademika zna, pa ih
Goldsten sjajno upozorava, kako ga Prvi razred podržao
u konačnici, što u javnom, što u tajnom glasanju i
jednoglasno. Koji bi hrvatski povjesničar mogao znati
da ga je Prvi razred podržao jednoglasno i u tajnom
glasovanju osim Goldsteina? Istina u ostalim razredima
su glasovanja tajna. Možda su u Prvom razredu
prihvatili svojevremenu sugestiju kolege Radmana za
javnim glasovanjem? Uvjeren sam da nitko iz Prvog
razreda nije toliko dobar znanstvenik, kao što to jest
prof. dr. sc. Ivo Goldstein, pa ne zna da ga je njihov
Razred jednoglasno podržao. Osim, ako možda nisu bili
pozivani pojedinačno od strane prof. Goldsteina
(recimo u hotel Palace), i rekli mu kako su glasovali
na tajnom glasovanju na Izbornoj skupštini. Pa čak da
je i tako. Zar bi to i prihvatili da se ne radi o
izuzetnom povjesničaru? Zato je ovaj intervju toliko i
važan i za povijest Prvog razreda, i za povijest
cijele Akademije, zar ne?
Ako tome dodate i činjenicu da prof.
dr. sc. Ivo Goldstein zna (što mora biti istina) kako
ga je podržalo i Predsjedništvo same Akademije onda je
očito kolika je nepravda učinjena prof. Goldsteinu.
Manje je vjerojatno da se radi o ljubomori akademika
koji su izabrani bez tako velike pomoći Predsjedništva
Akademije. Više vjerujem u ono u što sumnja Slobodna
Dalmacija: Radi se o kontroverznim i natražnjačkim
akademicima, zar ne?
Mogli bi se ugledati i u skromnost
prof. Goldsteina pa uopće nije ni odgovorio na
pitanje: Jeste li bacili koplje u trnje u pogledu
akademskih ambicija? Zato su ga kasnije podsjetili na
to:
Kakve
daljne korake planirate?
- Sigurno ću
ići na novu kandidaturu kad za to dodje vrijeme,
vjerojatno uz pomoć istih ljudi iz Akademije koji su
me i do sad podržavali.
Lijepo je znati da naš najbolji povjesničar nije
odustao i da će uz pomoć našeg Prvog razreda i
Predsjedništva Akademije pokušati ponovno postati
akademik,
Ako ni to ne pomogne, treba promijeniti
zakon o Akademije i nedopusti ikada više da kontroverzni i natražnjački
akademici odlučuju tko će biti redoviti član HAZU-a, zar ne?
Sve vas lijepo pozdravljam,
Akademik Josip Pečarić
P.S. Nadam se da sam s
ovih pet pisama Akademiji uspio natjerati onih 71 kontroverznih i natražnjačkih
akademika da samokritički razmotre svoje ponašanje i postanu pošteni
intelektualci. Ako nisam uspio u toj namjeri, onda to na žalost nije u mojoj
moći, pa vam više neću slati svoja pisma. Za komentare su zanimljiva i druga
pitanja iz Goldsteinovog intervjua, ali kako su urednici novina (pa tako i
Slobodne Dalmacije) uplašeni od današnjih vlasti, pardon ne slijede demokratska
stremljenja naših vlasti pa ne objavljuju odgovore onih o kojima se piše u
njihovim novinama, o tim pitanjima ću pisati na našim portalima, prvenstveno na
HRSvijetu i portalu Hrvatskog kulturnog vijeća.
|