Kako objasniti što posljednjom haaškom optužnicom nisu
obuhvaćeni zločni u Hrvatskoj, koji su prethodili
završnome pokolju u Srebrenici?
Srbi su samo odrađivali posao koji su
im dali svjetski moćnici. Pa danas svi znaju da im je
dano 15 dana da pokore Hrvatsku. Kad nisu uspjeli, za
ostvarenje želja svjetskih moćnika bili su potrebni i
pokolji. Zar nije rasizam i to što smatraju da nitko
ne treba odgovarati, primjerice, za pokolj u Škabrnji.
Tamo su ubijena samo prvoga dana 43 civila na
najstravičnije načine. Za Haag to nije nikakav zločin.
Po njima ispada da su ubijana stvorenja niže vrste.
Haaški tribunal prvi ste
okvalificirali kao "zajednički zločinački pothvat".
Koji su razlozi tome?
U početku, kada je postao sud koji ne
razlikuje agresiju od obrane, tvrdio sam da se radi o
sramotnom sudu. U trenutku kada su podignute i
optužnice protiv onih koji su obranili zemlju od
agresije, prerastao je u zločin protiv čovječnosti.
Zločin je već po tomu što sude narodu zato što se sam
izborio za svoju slobodu. Zločin je dijeliti narode na
one koji imaju ili nemaju pravo na slobodu!
Europa je htjela pokolj u Bihaću
Tribunal je osnovalo Vijeće
sigurnosti UN-a, ali po svemu pod nadzorom je nekih
drugih sila?
Svjetski moćnici upravljaju i njime.
Pa tamo su nam i oduzeli pravo na samoobranu, uveli
embargo na uvoz oružja, donijeli Pravilnik o radu Suda
u kome nisu predvidjeli najvažniji ratni zločin -
zločin agresije. Jasno je da u tomu prednjače iz
Velike Britanije, Nizozemske, pa i Francuske.
A ni drugi nisu bez grijeha. Itekako su znali da po
međunarodnome pravu i Ustavu, Hrvatska ima pravo i
obvezu vratiti svoj okupirani teritorij.
Može li se matematičkim
nejednakostima objasniti ponašanje Haaškoga tribunala?
Ne! Matematička logika je nešto što
svi koji čitaju moje rasprave posebno naglašavaju.
Sigurno Vas na takvo pitanje asocira to što se radi o
nejednakostima. Ali ovdje je riječ o veoma grubim
nejednakostima. Oni misle da su bogovi, a mi im nismo
ni ljudi!
Zašto Hrvatska toliko strepi od
Velike Britanije i njezina kluba, kada u SAD-u imamo
punu potporu?
Zapovjednik NATO-a, američki general
Clark, rekao je u Zagrebu 1998. godine: "Znadete, jako
cijenim vaše oružane snage, čak sam bio veliki
obožavatelj general pukovnika Gotovine u njegovim
operacijama prije nekoliko godina". Ali ipak su u
SAD-u raspisali nagradu za hvatanje generala Gotovine.
I SAD kalkulira. Amerikanci su bili zgroženi željom
njihovih europskih saveznika da se dogodi pokolj u
Bihaću kako bi proglasili Srbe pobjednicima u ratu. Ni
pokolj u Srebrenici koji su dopustili, ni takav još
grozniji nije im smetao.
Neki kažu da britanska politika
Hrvatsku stalno drži na meti, a njezini građani odreda
kupuju nekretnine po Hrvatskoj. Kako to objasniti?
Pa zašto i ne bi kada je današnja
Hrvatska njihova kolonija. Svojedobno je Hrvatski list
objavio kako su upravo britanske tajne službe naredile
Sanaderu da ode s vlasti. Od 2000. godine u Hrvatskoj
imamo sluganske vlasti koje se smjenjuju po pravilu -
kad gazda mijenja slugu, uvijek nađe boljega slugu!
Račan je odradio posao Deklaracijom o suradnji sa
sudom u Haagu, koju je sastavio Ivo Josipović. Sanader
i Mesić učinili su ono što nije mogao Račan -
"locirati, identificirati, uhititi, transferirati".
Sada je tu ponovno Josipović koji je odigrao ključnu
ulogu u pripremanju Hrvatske na to da nema razlike
između agresora i žrtve, da nema razlike između
ratnoga zločina i zločina u obrani, što međunarodni
zakoni jasno razlikuju.
Kad bi me Haag optužio, to bi mi bilo
najveće priznanje
Hrvatska je bila nestalnom
članicom Vijeća sigurnosti. Zašto nije otvorila
prijeporna pitanja iz rada tribunala?
Bila je. Ali kakva Hrvatska? Ona u
kojoj su na vlasti sluge onih koji upravljaju tim
Vijećem. Pa nedavno ste i Vi izvijestili kako je na
jednoj tribini predsjednik Akademije pravnih znanosti
Hrvatske, Željko Horvatić, podsjetio kako je prije
dvije godine i sedam mjeseci bivšem premijeru
izdiktirao što treba reči u Vijeću sigurnosti UN-a,
ali on od toga nije izustio ni riječi.
Čini li se da smo za neke stvari
sami krivi?
Na žalost, na to su nas upozoravali i
Šenoa - tvrdeći da Hrvati znaju biti samo sluge, i
Matoš - tvrdeći da Hrvati imaju više izdajica nego svi
ostali narodi Europe zajedno. Šegedin je bio šokiran
činjenicom da među Hrvatima ima tako mnogo pojedinaca
koji strašno mrze svoj narod, a Tuđman je govorio o 20
posto onih koji ne vole Hrvatsku. Danas se možemo
"podičiti'' da imamo vlast, koja je jedina u povijesti
izručila generale pobjedničke vojske da im sudi neki
strani sud i pritom odigrala vrlo važnu ulogu u
konstruiranju lažnih optužaba.
Bojite li se da bi Tribunal zbog
tvrdnje da je rasistički mogao poduzeti sankcije
protiv Vas?
Zapravo bi bilo zabavno jer je do sada
pismo tom "sudu" s.takvom tvrdnjom potpisalo nekoliko
stotina Hrvata, među kojima su akademici, biskupi,
sveučilišni nastavnici, književnici, umjetnici i
drugi. Ali kako to mislite "bojite li se"? Pa to bi mi
bilo najveće priznanje u životu. Veće od one
međunarodne konferencije meni u čast, veće od onog
sveska međunarodnog časopisa meni posvećenoga u čast,
brojnih radova posvećenih meni u čast.
Nazočili ste susretu s Benediktom
XVI. Kako Vas se dojmio taj susret?
Kao i
svakome Hrvatu i meni je velika čast bila biti u
blizini Svetog Oca. Taj dolazak pokazuje da i ovaj
papa smatra kako Hrvati imaju posebno mjesto među
europskim narodima, pa govori o "misiji Hrvata" u
njoj. Sjetimo se da smo blaženom Ivanu Pavlu II. bili
"narod nade". Zašto? Čini mi se da se najbolje
razabire iz riječi bivšega francuskoga vojnoga biskupa
Michela Dubosta koji je na međunarodnom vojnom
hodočašću u Lourdesu rekao da se divi Hrvatima jer mi
imamo nešto što sve više nestaje, imamo vrijednosti
koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može
živjeti.
A vidimo preko presuda u Haagu da se radi o svijetu
koji ne razabire dobro od zla, obranu od agresije,
žrtvu od napadača, pa mu nije strano u ostvarivanju
ciljeva koristiti se i najprljavijim sredstvima, pa i
rasizmom. Tom i takvom svijetu suprotstavili su se
upravo Hrvati i izborili slobodu. Stalno upozoravam
kako je Sveti Otac Ivan Pavao II. za svoj stoti posjet
izabrao baš tu Hrvatsku i prva poruka bila mu je o
slobodi. Presude u Haagu samo su vrhunac u napadu na
ponos i dostojanstvo hrvatskoga naroda.
A bez ponosa i
dostojanstva Hrvati nisu više ni "narod nade" niti
mogu imati svoju misiju u Europi. Upravo je povratak
ponosa i dostojanstva u našem narodu glavna poruka
posjeta Benedikta XVI. To se može iščitati iz
nedavnoga nastupa kardinala Josipa Bozanića i članova
Stalnoga vijeća Hrvatske biskupske konferencije.
Kardinal kaže kako treba vraćati ponos koji je
oslabIjen u našem narodu. Strašno je da narod na
izborima bira upravo one koji su najzaslužniji za
napad na njegov ponos. Papine poruke doživljavam kao
satisfakciju svima nama koji smo u ovih zadnjih
desetak godina u borbi za ponos i dostojanstvo
napisali veliki broj tekstova.
Europa nam se treba ispričati
Je li Papin nastup izmijenio Vaše
stajalište o EU?
"Logično je, pravedno i potrebno da
uđete u Europsku Uniju", rekao je Sveti Otac
novinarima u zrakoplovu koji su s njim doputovali u
Hrvatsku. Međutim, takodđr je rekao da razumije i
euroskeptike. Zapravo to je prije svih upućeno onima
koji s "igrama" oko ulaska u EU zapravo napadaju naš
narod i našu državu. Pa ne mislite valjda da Papa
misli kako mi možemo imati "misiju" u njoj, ako uđemo
u EU bez ponosa i dostojanstva? Već desetak godina
upozoravam - Hrvatska može ući u EU pod jednim
uvjetom, a taj je da nam se ispričaju što su
sudjelovali u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku.
Ako uđemo ovakvi u EU kakvi smo sad, bez ponosa i
dostojanstva, onda će uskoro u nju i Srbija. Tada će
svjetski moćnici, koji su mogli ostvariti pobjedu zla
preko Haaga, napraviti od nas obične srpske sluge.
Koja bi nasuprot tomu trebala biti
naša perspektiva?
Bez ponosa i dostojanstva - nikakva.
Zapravo mislim da ljudi bez ponosa i dostojanstva nisu
ljudi. Pa iz Haaga nam stalno i poručuju da nismo
ljudi, zar ne? A oni samo govore ono što im kažu
njihove gazde.
Je li vrijeme da se postavi
ponovno pitanje na Šegedinovu tragu "o umrtvljavanju
osječaja pripadnosti i odgovornosti intelektualaca"?
Zar i "umrtvljavanje osjećaja
pripadnosti" kod intelektualaca nije udar na ponos i
dostojanstvo? Oni koji bi se trebali boriti za
vrjednote svoga naroda umrtvljuju svoj osjećaj
pripadnosti! Jasno je da kada to dolazi od njih, onda
je i njihova odgovornost najveća.
Čini li se da su intetektualci
najviše zakazali i prepustili državu raznim nečasnim
osobama?
Čini mi se da je to najljepse opisao
akademik Dubravko Jelčić koji je kod promjene vlasti
2000. godine rekao (nešto kao) da je najstrašnije što
su nam učinili to što su mnogi koje smo doživljavali
kao veličine u svom narodu, pokazali da to nisu.
Znakovito je da je kardinal Bozanić posebno ukazao na
udare na naš narod koji dolaze iznutra. To je logično
jer jedinstvenome narodu nitko ne može uzeti ni ponos
ni dostojanstvo.
Papa je aktualizirao pitanje
savjesti. Nije li to danas nadasve pitanje za Europu?
Kakva je to europska savjest koja je osudila hrvatske
generale koji su spasili na stotine tisuća života? Je
li trebalo uz generala MIadića na optuženičku klupu
posjesti i neke europske moćnike? Ima li nizozemski
sudac moralno pravo biti sudac, nakon pokolja civila u
Srebrenici koje su trebali štititi njegovi
sunarodnjaci?
Odgovorit ću protupitanjem: Zar Vam se
ne čini da je upravo zato Sveti Otac izabrao to kao
temu svoga predavanja? Pa zar nije već konstatirano da
baš Hrvati imaju misiju u Europi. Takvoj Europi koju
ste sjajno opisali u svome pitanju. Ili da se vratim
na početak ovoga našega razgovora. Zar za pokazani
rasizam ne bi trebali biti osuđeni svjetski moćnici, a
ne oni koji su spasili tolike ljudske živote?
Narod treba skinuti krivnju sa sebe
Znam da ste pozorno pratili
nastupe Benedikta XVI. za posjeta Hrvatskoj. Hoće li
prevladati pozitivno ozračje koje je probudio u
hrvatskom puku, pa je i biskup Valter Župan odlučno
progovorio, ili će znani "mehanizmi" sve vratiti na
staro?
Mehanizmi će pokušati vratiti sve na
staro. Na narodu je da konačno skine i krivnju sa sebe
samoga. Onu krivnju kako je tako lijepo opisao
Thompson u pjesmi "Kletva kralja Zvonimira" - Jučer
gledam sliku naroda / baca cvijeće po herojima /a već
sutra pobjednike sude / prodaše ih za Judine škude
/...
Nova uprava HAZU najavila je
velike promjene u načinu rada. Osjećate li već te
promjene?
Jednostavno bi se moglo konstatirati
da ne možemo optužiti hrvatske intelektualce, ako ne
kažemo isto za one koji čine njihove najveće ustanove.
Međutim, tu treba uvijek voditi računa o činjenici da
se one moraju ponašati u skladu s onim što imamo u
državi. Zapravo, vidimo po napadima kojima su izloženi
od onih kojima nije ni do hrvatskog naroda ni do
hrvatske države, tko ipak nije u potpunosti podlegao
antihrvatskoj histeriji. Na primjer, na HAZU imamo
stale napade. Na Maticu hrvatsku je bilo tako samo na
početku dolaska Igora Zidića na čelo te ustanove.
Dolaze nam uskoro izbori. Hoćete
se angažirati ili odlazite u Pakistan?
Izravno, ne! Najbolje je da Vam samo
ponovim nešto što sam na slična pitanja već odgovarao:
'Bio sam ohol vjerujući da mi nešto značimo. Danas
znam da je bolje šutjeti i ne biti ohol'. Obveze koje
sam preuzeo u Pakistanu, obavit ću. Tamo sam razvio
znanstvenu školu iz koje su već izašla četiri doktora
matematike, a na doktoratima radi još devet.
Kako gledate na aktualnu hrvatsku
politiku i političke elite? Jesu li se spremne
uhvatiti u koštac s nagomilanim problemima?
Ako mislite na one koji su zastupljeni
u Hrvatskom saboru, zapravo i ne znam tko je tu kome
opozicija. Ima li bitnih razlika među njima? I jedni i
drugi mnogo su učinili i još uvijek čine na rušenju
ponosa i dostojanstva našega naroda, a bez toga nema
nikakva boljitka!
Što želim postići peticijom Haaškome
sudu?
Pripremate peticiju Haaškome
tribunalu. Koja je njezina osnovna poruka?
Osnovna poruka je na tragu ove Svetog
Oca. U Hrvatskqj postoje oni koji ne prihvaćaju i
nikada ne će prihvatiti rasističke haaške presude, tj.
u Hrvatskoj će uvijek biti onih koji drže do ponosa i
dostojanstva našega naroda. A to jamči da ne će
uspjeti u svojoj nakani. A to isto im je poručio i
Sveti Otac svojim pohodom. Skupljanje potpisa
nastavlja se. Nemamo prostora da izdvojim komentar
jednoga supotpisnika prof. dr. Davora Miličića, dekana
Medicinskog fakulteta, i našega vodećega kardiologa.
Zar ne diže naš ponos i dostojanstvo spoznaja da imamo
mnogo ljudi, vrhunskih znanstvenika i velikih
umjetnika i književnika koji misle kao profesor
Miličić? To je zapravo glavna poruka koju možzemo
raspoznati iz Papina posjeta: prepoznajte ljude koji
su se borili za vaš ponos i podarite im povjerenje!
Iz 'moje' znanstvene škole dosad
doktoriralo 27 matematičara!
Posljednjih godina često ste "na privremenom radu" u
Pakistanu. Je li to bijeg od hrvatske zbilje ili
egzistencijalna nužnost?
Ni jedno ni drugo. Podržavam jedinstveni projekt
koji treba omogućiti da im najbolji mladi matematičari
ostanu u zemlji. Umjesto da ih kao mi šaljemo vani
gdje ponajbolji doktoriraju i ostanu tamo, u Pakistanu
dovode izvrsne znanstvenike.
Zašto niste onda ostali u
Hrvatskoj i podizali mlade matematičare?
U Hrvatskoj je iz moje znanstvene
škole izašlo daleko najviše doktora matematičkih
znanosti. U Pakistan odem dva puta po šest tjedana.
Što možete reći o položaju
matematike u Hrvatskoj?
Položaj
znanosti je, na žalost, sve gori. A matematike u njoj
još i više. Nismo mogli izboriti ni svoju posebnost i
dobiti Odjel pri zagrebačkom Sveučilištu, na komu bi
se svi okupili. Naravno, tu ima i naše krivice.
Recimo, dugo nije bilo razumijevanja o mojoj želji da,
kada već nije državnu politiku briga o mladim
znanstvenicima učinim sam koliko mogu da nam što manje
mladih matematičara odlazi van, ali i da oni koji ne
mogu ili nisu mogli otići mogu doktorati.
Ali ipak sam
uspio mnogo postići. Tako je do sada iz "moje"
znanstvene škole doktoriralo njih 27, a do kraja
godine očekujem da će ih biti 33. U Hrvatskoj ih ni
ujednoj drugoj matematičkoj oblasti nije doktoriralo
više. Naravno, da bi to postigao morao sam raditi i na
drugim stvarima. Uz pomoć profesora Nevena Elezovića i
izdavačke kuće "Element" osnovao sam četiri znanstvena
časopisa tiskana u Zagrebu.
Jedan od njih prvi je hrvatski matematički časopis
na SCIE listi, a drugi je jedini hrvatski matematički
časopis i na CC i SCIE listi i to od prvoga broja.
Ali uvijek može biti i gore! Nedavno je u HAZU bila
neka znanstvena delegacija iz EU. Pitali su što će nam
tolika sveučilista. Pa kada uđemo u EU dovoljno će
biti da školujemo samo prvostupnike, tzv. bakalare.
Naše bi bilo da među njima detektiramo najbolje i da
im ih pošaljemo, oni će ih dalje školovati, raditi kod
njih, a oni će nam dati za to nešto novca i vratiti
nam ih kada budu imali 50-ak godina. Kolege misle da
to nije večinsko mišljenje u EU. Ali ako uđemo EU,
ovakvi kakvi smo sada - bez ponosa i dostojanstva -
bit ćemo sretni i s tim "mrvicama" koje nam budu dali!
Piše Marko Curać
Hrvatski list
16.06.2011.
Knjigu akademika Josipa Pečarića 'Rasizam suda u
Haagu' moguće je kupiti u knjižarama Verbum po cijeni
od 120 kn |