Za njeno djelovanje po njemu najvažniji je događaj
Mesićevo lažno svjedočenje Haškom sudu. Ono je temelj za
sve haške optužnice kojima je hrvatsko državno i vojno
vodstvo optuženo za navodne zločinačke pothvate u
Hrvatskoj i BIH, etničko čišćenje Srba te za agresiju na
Bosnu i Hercegovinu radi njenog komadanja, pripajanja
djelova te zemlje Hrvatskoj radi stvaranja etnički čiste
velike Hrvatske.
Mesićevo svjedočenje, prema Tomcu, bilo je glavni
argument protiv generala i hrvatskog vojnog vodstva.
Mesić je lažno svjedočio da su Tuđman i Milošević
dijelili Bosnu tvrdeći da nema razlike između prvog
hrvatskog predsjednika i Miloševića. Tomac kao
argument navodi i jednu Mesićevu izjavu, premda ih
kako kaže ima mnogo.
- Dvadeset i devetoga svibnja 2005.
amnestirao je velikosrpskog agresora te ustvrdio da su brutalni rat izazvali
Milošević i Tuđman, rekavši: "Ta volja (tj. volja za promjenom granica), bila je
izražena kroz politiku Slobodana Miloševića, ali i Franje Tuđmana. Pokušaj
promjene granica doveo je do brutalnog rata." Mesić i danas nastavlja tu svoju
politiku, optužio je branitelje u Vukovaru da ruše državu, čak je otišao u
Moskvu gdje je pred Rusima koji su podupirali Miloševića, a danas podupiru
velikosrpsku vlast ponovno optužio Tuđmana i Hrvatsku, ali ovaj put i hrvatske
branitelje u Vukovaru, za koje je rekao da su opasnost za demokraciju, da ruše
pravnu državu, navodi Tomac.
Poraz politike Vesne Pusić
- Ključnu ulogu u državnom vrhu odigrala je i Vesna Pusić
ministrica vanjskih poslova. Ona je jedna od ključnih u sotonizaciji i
diskreditiranju Domovinskog rata, ali i u sotoniziranju Tuđmana. Ona je sudionik
krivotvorenja naše prošlosti i pretvaranja velikosrpske agresije u navodni
dogovoreni rat srpskog i hrvatskog nacionalizma na čelu s Miloševićem i Tuđmanom
u cilju komadanja BiH, misli Tomac. Njegova je uloga ključna u podupiranju
antihrvatske haaške optužnice, a Tomac joj zamjera i bezrezervnu potporu Carli
del Ponte te to što nije podržavala Deklaraciju o Domovinskom ratu, ali i to što
je tvrdila da je Hrvatska agresor na BIH.
- Uz Stjepana Mesića Vesna Pusić
najvažniji je politički čimbenik u pretvaranju
velikosrpske agresije teškim krivotvorinama u navodni
građanski rat i sukob srpskoga i hrvatskog
nacionalizma radi komadanja BiH. Oslobađajućom
presudom u Haagu potpuno je poražena politika Vesne
Pusić. U svakoj normalnoj demokratskoj državi ona bi,
jer joj je propala politika, morala podnijeti ostavku
ili bi bila smijenjena, samo je u Hrvatskoj
unaprijeđena. Dok je hrvatski narod plakao od sreće
slaveći odbacivanje lažnih haških optužnica, Vesna
Pusić unaprijeđena je u prvu potpredsjednicu Hrvatske
vlade, podsjeća Tomac dodajući da ministrica sada i
dalje nastavlja provoditi svoju politiku. Stoga je sve
više nazivaju balkanskom, a ne hrvatskom ministricom.
Nejasno je i zašto Pusić te ostali pokušavaju trgovati
s četničkom politikom i zašto su spremni odustati od
istine ispričavajući se ako netko u Hrvatskoj nešto
istinito kaže ili napiše. Također, objašnjava kako
Hrvatska nije tužila Srbiju za genocid zbog toga što
neće reći gdje su pokopani poubijani Hrvati već zato
što je odgovorna za genocid. I zato je, prema njegovom
mišljenju od Pusić neodogovorno da kao uvjet za
povlačenje tužbe navodi dobru volju agresora da nam
ipak pokaže gdje su masovne grobnice.
Voditelj hrvatske vanjske politike
U državničkoj petoj koloni ključna je
uloga Milorada Pupovca, predsjednika Odbora za vanjsku
politiku. Tomac svoj stav argumentira. Naime, nakon
oslobađajuće presude hrvatskim generalima on i dalje s
velikosrpskom politikom optužuje Oluju i branitelje na
način na koji to čini srpski predsjednik Tomislav
Nikolić i Aleksandar Vučić. Stoga se profesor pita
može li Pupovac biti čelnik Odbora za vanjsku politiku
nakon što je lažno optužio kardinala Franju Kuharića
da je kriv jer je navodno iz pravoslavne u katoličku
vjeru prešlo više od deset tisuća srpske djece.
- Mislim da ne postoji ni jedna
demokratska država u svijetu koja bi takva čovjeka,
koji je u kritično vrijeme kada je Hrvatska bila
izložena velikosrpskoj agresiji lažno i tako teško
optužio vlastitu domovinu, izabrala da joj vodi
vanjsku politiku. Milorad Pupovac smatra da je
oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, Tuđmanu,
Domovinskom ratu i hrvatskom narodu nepravedna. On kao
predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskoga
sabora u inozemstvu napada umjesto da brani hrvatsku
politiku. U novinama Der Standard u Beču između
ostalog je rekao: "Poslije oslobađanja generala
Gotovine, Markača i Ivana Čermaka ostalo je otvoreno
pitanje tko je kriv. Zašto rat za ponovno
uspostavljanje granica, koji je prerastao u veliki
zločin etničkog čišćenja, treba biti legitiman? Za
dvojicu generala odluka je dobra, ali za osjećaj
pravde nije."
Dakle, Pupovac i dalje optužuje Hrvatsku za etničko čišćenje,
tvrdi i dalje da je Oluja zločinački pothvat. Za Milorada Pupovca oslobađajuća
je presuda povratak u devedesete te kaže: "Za one koji su inicirali da se
Hrvatska razračuna s tamnom stranom 90-ih i politikom Tuđmana to nakon ove
presude izgleda besmisleno i bez svrhe. Jer presuda nije razumljena kao sloboda
za dva generala, nego kao sloboda od krivnje i kao pobjeda one politike od koje
se Hrvatska distancirala poslije godine 2000." Dalje u jednom od intervjua
Pupovac kaže: "Mi sada ulazimo u Europsku uniju s dominantnom logikom da je rat
prošlost te da je time riješeno i pitanje ratnih zločina, etablira se novi
kanon. Tada će mnogi od nas živjeti ne samo u ogorčenosti nego i s pitanjem: što
da učinimo s činjenicom da su se zločini dogodili, a da odgovorni ne samo što
nisu kažnjeni nego nisu ni posramljeni." Pupovčeve su izjave u potpunosti u
skladu s velikosrpskom politikom, u skladu s izjavama Aleksandra Vučića",
uvjeren je Tomac koji se poziva na izjavu Srbijanskog premijera u listu Politika
gdje kaže;
- "Imaju li i Srbi pravo na pravdu i
tko je odgovoran za brojna ubojstva srpskih civila na
području Hrvatske, kao i najveće i najteže etničko
čišćenje provedeno na europskom tlu nakon Drugoga
svjetskog rata? Ako Gotovina i Markač nisu krivi za
počinjene zločine, tko jest?" Dakle, nema bitne
razlike u izjavi potpredsjednika Srbijanske vlade i
izjave predsjednika Odbora za vanjsku politiku
Hrvatskoga sabora. Prema tim izjavama čini se da je
Pupovac predsjednik Odbora za vanjsku politiku
Srbijanske skupštine, a ne Hrvatskoga sabora, nabraja
Tomac. Pitanje svih pitanja je i zašto oporba ne
zatraži ostavku Vesne Pusić i Pupovca te radi čega im
se i dalje daje glavna riječ u medijima. Osam dana
nakon oslobađanja i dočeka generala Jutarnji list
objavljuje novu političku platformu, podsjeća
profesor, a njome je dano na znanje da ne priznaju
oslobađajuće presude te da će i dalje napadati Tuđmana
i tražiti da Hrvatska prizna krivnju koje nema te
otvori procese protiv branitelja.
Svjetionici javnog mnijenja
Profesor je naveo samo nekoliko primjera ljudi koji imaju veliki
utjecaj na javno mijenje, a kojima su svi mediji otvoreni. - U opsežnom intervju
u Večernjem listu 2008. Predrag Matvejević tvrdi da je hrvatska politika kriva
za "balvan-revoluciju" te između ostalog piše: "'Balvan-revoluciju' nije digao
samo jedan priglupi milicajac i uz njega nesretni zubar koji se kasnije ubio.
Digla ju je prije svega memorija: ljudi su pamtili što se dogodilo njihovim
najbližima, braći, majkama, očevima, sestrama u pokoljima od 1941. do 1943." Po
Matvejevićevim riječima, Srbi u Hrvatskoj nisu bili instrumenti velikosrpske
osvajačke politike, nisu bili agresori, nego su opravdano podigli oružanu pobunu
radi spašavanja golih života od navodno novoga klanja koje im je prijetilo od
Tuđmanove Hrvatske, koja je navodno nastavak NDH i ustaške politike.
Za Matvejevića Ovčara, Škabrnja i strašni zločini i etničko
čišćenje Hrvata s područja tzv. Republike Srpske Krajine posljedica su pamćenja
onoga što se dogodilo njihovim najbližima: braći, majkama, očevima, sestrama, u
ustaškim pokojima 1941-1943. Etničko čišćenje tzv. Republike Srpske Krajine -
istjerivanje stotine tisuća Hrvata s hrvatske zemlje i stvaranje srpske države
na hrvatskom teritoriju za Matvejevića je posljedica sjećanja i straha od novih
pokolja. Sadašnju Hrvatsku treba isključivo graditi na vrijednostima Domovinskog
rata, demokracije i ljudskih prava, a slovo U i crvenu zvijezdu petokraku treba
ukloniti iz političkog i društvenog života jer ni jedan ni drugi simbol nisu
donijeli ni sreću ni slobodu ni demokraciju hrvatskom narodu. Anto Nobilo,
tužitelj u bivšoj Jugoslaviji, danas istaknuti odvjetnik, ali i političar u
HNS-u, poznat je po dvjema izjavama. Prva je da u Oluji ima više elemenata
genocida nego u zločinima u Vukovaru te po izjavi da je saborska Deklaracija o
Domovinskom ratu sramota i da će HNS napisati novu istinitu deklaraciju.
Zoran Pusić
Nedvojbeno je profesoru da i Pusić nanosi štetu istini o
Domovinskom ratu. Kao ilustraciju njegove politike profesor naovdi sramotnu
poruku Savi Štrpcu u kojoj se ovaj hvali kako nisu svi u Hrvatskoj sretni nakon
oslobođenja generala. - Zoran Pusić zastupa stajališta o dvama genocidima,
srpskom i hrvatskom, te izjednačava krivnju i amnestira velikosrpskog agresora.
Evo izjave u kojoj Zoran Pusić, predsjednik GOLJP-a, žarko zagovara povlačenje
tužbe protiv Srbije za genocid, te kaže: "Ovdje je riječ o tome da se preko
plota upire prstom na drugoga, a da se sve negativnosti za koje je bila
odgovorna jedna odnosno druga strana guraju pod tepih. Toga ima i u Hrvatskoj i
u Srbiji. Samo inzistiranje na tužbama pogrešan je korak k obračunu sa
zločinačkim idejama koje su stajale iza tih genocida. A to je ono što je važno i
to bi bilo zdravo i za jednu i za drugu zemlju.
Najzdravije bi bilo da počnu prije svega od sebe. Onda bi to sve
skupa išlo puno lakše", navodi profesor. Uz to istaknuta novinarka Jelena Lovrić
koja je SDP napustila kada se priključio borbi za stvaranje Hrvatske jedna je od
perjanica Pete kolone, ali i Miroslav Lazanski, Kadijevićev čovjek koji je kao
novinar napustio Hrvatsku te otišao služiti u Srbiju. On piše da mu je Lovrić u
svibnju 1991. godine uoči odluke o samostalnosti rekla "Kada će već jednom ta
tvoja JNA da izvrši puč i ode ovo sve dođavola pa i mi." Od tada, misli Tomac,
novinarka napada Tuđmana, branitelje i Domovinski rat, a nisu pošteđeni ni
vukovarski branitelji. Ona članove Stožera za obranu Vukovara uspoređuje s
balvan-revolucijom nazivajući ih harambašama.
U službi Velike Srbije
Karakterističan primjer optužbi koje se stalno ponavljaju je i
stajalište redatelja Olivera Frljića koji tvrdi da je za ustanak Srba kriv Ustav
Hrvatske te za Deutsche Welle kaže: "Diskriminacija je upisana u same temelj
Republike Hrvatske. Božićnim ustavom iz 1990. godine Srbi su prestali biti
narodom i postali nacionalnom manjinom." - Oliver Frljić također širi
velikosrpsku promidžbu o tome da je Hrvatska utemeljena na zločinu te ubojstvo
Aleksandre Zec tretira kao dio zločinačkoga plana i sve to povezuje sa skidanjem
ćiriličkih natpisa u Vukovaru te kaže: "Ubojstvo Aleksandre Zec nije incident,
kao što se sve ove godine predstavljalo, nego rezultat političkoga projekta koji
je jasno zacrtao na koji postotak treba svesti broj hrvatskih građana jedne
nacionalne zajednice, a čiju renesansu gledamo ovih dana u desničarskim
divljanjima, lomljenju ploča sa ćiriličkim natpisima i prije spomenutu
skupljanju potpisa za referendum o zabrani upotrebe ćirilice, sve naravno
koncelebrirano od Katoličke crkve."- izdvojio je Tomac.
Žarko Puhovski
U ovom nabrajanju profesor nije zaobišao niti Žarka Puhovskog.
-Profesor Žarko Puhovski već desetljećima u javnim istupima i brojnim tekstovima
nastupa kao tužitelj protiv svega što je domoljubno i nacionalno u Hrvatskoj. On
sve vrijeme tuži, ali i sudi, nekoć u jugoslavenskoj, a danas u hrvatskoj
javnosti. Javlja se u najvažnijim povijesnim prijelomnim vremenima i kao stalni
svjedok optužbe protiv navodnih hrvatskih nacionalista i zločinaca. Svjedočio je
protiv svojih kolega studentskih lidera kao svjedok optužbe 1972. Na tom
svjedočenju ustvrdio je da je studentski pokret bio nedemokratski, a da su
studenti bili opasna skupina nacionalista. Devedesetih godina prošloga stoljeća,
kada se hrvatski narod borio za nacionalnu slobodu i samostalnost, Žarko
Puhovski bio je bitni čimbenik UJDI-a (Ujedinjenje jugoslavenske demokratske
inicijative) kako bi spasio komunističku Jugoslaviju. U velikosrpskoj agresiji
na Hrvatsku pod mikroskop je stavljao svaki zločin koji su počinili Hrvati.
Nisu ga zanimali velikosrpska agresija ni zločini u Vukovaru i
drugdje. Kao predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora nije ni pokušao skupljati
podatke o zločinima agresora, zanimali su ga samo pojedinačni zločini Hrvata.
Njegovo svjedočenje kao krunskog svjedoka optužbe u Haagu protiv hrvatskih
generala logičan je nastavak njegova kontinuiranog djelovanja. Ono što je
govorio u Haagu bezbroj puta je napisao i rekao u Hrvatskoj prije svoga
svjedočenja. Stalno je tvrdio da je Hrvatska nastala na etničkom čišćenju i
zločinima. Prije nego što je otišao u Haag u hrvatskim je medijima više puta
rekao i napisao da se radilo o etničkom čišćenju Srba, dakle jednom od najtežih
zločina.
Takve teške optužbe u javnosti prije Haaga i kao svjedok optužbe
argumentirao je smiješnom tvrdnjom: kako po osnovama sociologije proizlazi da
seljaci Srbi koji su otišli iz Hrvatske (uglavnom su bili seljaci) ne napuštaju
zemlju i kuću bez prisile. Njega ne zanimaju činjenice ni dokazi kako je odlazak
Srba bio pripreman i organiziran, kako je većina otišla jer nije željela živjeti
u Hrvatskoj kao suverenoj nacionalnoj državi itd. Međutim, usprkos tome što je
njegovo svjedočenje u Haagu propalo, što se pokazalo kao lažno, što je njegova
politika optuživanja hrvatskoga državnog i vojnog vodstva za zločinačke pothvate
poražena, Puhovski je nametnut Hrvatskoj kao vrhunski demokrat i mjera
demokracije i on ne samo što sve komentira nego i presuđuje svemu što se u
Hrvatskoj događa- navodi profesor Tomac. Također, u svojem opsežnom popisu
zaključuje kako u Hrvatskoj ima mnogo petokolonaša koji zaslužuju da se govori o
njima, a to je i učinio u svojoj knjizi 'Peta haška kolona i njezine žrtve'.
Autor: Iva
Međugorac, www.dnevno.hr |