Nije hrvatski problem Ivan Pernar koji je ovih dana svojim egzibicijama okupirao medijski prostor. Uostalom Pernar je nastao kao posljedica onoga što se u posljednjih petnaestak, pa i koju godinu više u Hrvatskoj događa. Potpuna trivijalizacija društva, politike, života. Kad se sve pomiješa s teškom gospodarskom situacijom, iznimnim siromaštvom u državi i korumpiranim političkim elitama, dobije se situacija kao stvorena za raznorazne pernare koji osim incidenta nemaju što ponuditi javnosti. Tako i ovaj aktualni traži sve moguće načine da bude u središtu pozornosti. A kad već ne može ponuditi kvalitetan rad, onda može skandale. Savršeno za nekoga tko teži biti politička starleta.
No, nije svoju pozornicu Pernar slučajno odabrao, kao što ni publiku ne bira slučajno. Uostalom sve ono što je Pernar radio bilo je proračunato. Želio se baviti politikom, no kako je - unatoč činjenici da potječe iz obitelji intelektualaca - slabijeg obrazovanja nije za javno djelovanje i svjetla pozornice najprije se našao na takozvanim facebook prosvjedima na koja je dolazio samo zato da bude priveden. To je išlo toliko daleko da se nakon nekog vremena hvalio brojem privođenja onako kako se netko diči radnim uspjesima ili zavidnim obrazovanjem.
Sljedeći poligon su bile deložacije. U društvu koje je potpuno razočarano politikama koje su vodile dotadašnje vlade i vladajuće stranke i među osiromašenim srednjim slojem, poprilično otrcani demagoški Pernarovi javni istupi bili su dovoljni da ga praktički iz policijske marice lansiraju ravno u saborske klupe. Da se razumijemo, ni to nije najveća tragedija jer sjedili su u Saboru puno gori od Pernara. I manji domoljubi i veći pozeri, pa i puno korumpiraniji političari. Bilo je i onih koji su svojom retorikom vrlo često bili na rubu ozbiljnog incidenta, a i onih čije su izjave prešle sve granice dobrog ukusa.
No, malotko je uzburkao javnost kao Pernar. Njemu nije dovoljno to da bude sporadično incidentan, već mora svakodnevno proizvoditi skandale i u Saboru i izvan njega. Cilj mu je politiku svesti na potpuni šund i prostaštvo. Zato ne ustaje kad svira himna, zato dobacuje iz saborskih klupa, zato jedva čeka da ga saborska straža izbaci. Pernar, jednostavno, ne zna raditi ništa drugo.
Nova su mu meta srednjoškolci. Pernar upadom u školu i na nastavu krši niz pra¬vila, pa i onih sigurnosnih, što i nije tako loše jer nam je najbolje pokazao kako stvari ne funkcioniraju. Selfijima s učenicima snimljenima u razredima šalje poruku da mu nitko ništa ne može. SMS porukama učenicima, od kojih su ovih dana neke objavlje¬ne u medijima, Pernar pokazuje da ni od čega ne preže. Objavama na svom facebooku potvrđuje da na tome ne će stati. No, za takvo ponašanje jednog zastupnika odgovor¬ne su institucije čiji je posao zaustaviti takvo divljanje i ugrožavanje sigurnosti.
Ipak, to sve skupa nije najveći problem. Nije čak ni problem to što se Pernar foto¬grafira s učenicima i što koristi djecu za svoje političko djelovanje. Ruku na srce, to su radili istaknutiji političari gotovo svih stranaka bez obzira na politički predznak. Doduše, možda nisu upadah na nastavu, ah su isto tako zloupotrebljavali i puno manju djecu nego što to Pernar čini. Uostalom, Pernar sve to radi jer vrlo dobro zna da sadašnji srednjoškolci za tri i pol godine prvi put izlaze na birališta i žeh ih zadržati blizu sebe.
Pemarov model ponašanja nije, međutim, nastao preko noći. I za njega nije on sam isključivi krivac već i cijelo društvo. Krivci smo postali onda kada smo prista¬li na to da nas vode političke elite na čelu s ljudima bez integriteta, kompetencije, vizije i bez domoljublja. Svejedno jesu li bih odjeveni u desnije ih ljevije ideološke halje. Umjesto kvalitete i znanja na čelnim mjestima imah smo političke svitkovce, odnosno plejadu popuhsta koji su se dodvoravah biračima na najprizemnije načine. Dopustili smo im da nas kupuju našim novcima. Dopustili smo im da nam prodaju maglu pravdajući se nacionalnim interesima, dok je istina da su samo gledah vlastiti interes i to kako se održati što dulje na vlasti.
Sada smo tu gdje jesmo. Međutim, kako god bilo, nije rješenje zabraniti nus-poja- vu takve politike - Peraara. Uostalom, on je demokratski izabran. Htjeli mi to priznati ih ne u Hrvatskoj postoje ljudi kojima su i Pernar i njegovo ponašanje, pa uostalom uhčarska retorika, potpuno prihvatljivi ih poželjni. Štoviše, takav populistički trend zahvatio je odavno i Europu, a sada i SAD. Politički mainstream koji nije uspijevao rješavati životne probleme svojih građana već je umjesto toga bio sam sebi svrha i ogrezao u korupciju, doveo je i dovodi popuhste na vlast ih blizu vlasti. Dok god glavne političke ehte ne bude birale kompetentne ljude i dok ne demokratiziraju vla¬stite stranke, raznorazni pernari će uvijek imati svoje mjesto pod svjetlima političke pozornice. Sviđalo se to nekom ih ne.
Silvana Oruč Ivoš, Hrvatsko slovo
|
