Kako se Budiša od hrvatskog nacionalista preobrazio u Račanov smokvin list, Josipovićeva podupiratelja i branitelja lika i djela Josipa Broza

Dobar sam naslov smislio i, što se mene tiče, na tome bi moglo i ostati, ali ni urednik ni čitatelji vjerojatno ne bi bili zadovoljni samo naslovom pa ću onda tvrdnju iz naslova obrazložiti. Često ljudi, braneći pred sobom i pred drugima jedan krivi odabir, kasnije naprave cijeli niz još težih pogrješaka. Srljajući tako iz zla u gore, oni vode neku svoju bitku i čude se kako nitko ne razumije koliki su oni pravednici i kolika im se nepravda čini neshvaćanjem njihovih genijalnih namisli. Taština ih prijeći da istini pogledaju u oči, narcisoidnost izokrene i poništi sve dobro što su nekoć učinili.

Mučan i morbidno ciničan način na koji su žuđene saborske Stube Vicu Vukova otpremile iz politike i iz života, spriječile su me da napišem ironičan osvrt na njegovu nevjerojatnu metamorfozu. Možda je i bolje tako, toj temi je valjda samo netko Apulejeva formata dorastao. Međutim, Dražen Budiša je živ, štoviše živahan, i planira se kandidirati na listi Kosorova HSLS-a u IX. izbornoj jedinici, stoga ne mogu odoljeti da ne kažem ponešto o Budišinoj preobrazbi. Rekoh već, nisam Apulej, ali čini mi se da već unaprijed znam tko će u ovoj priči o čudnovatoj preobrazbi biti namagarčen.

Prvu preobrazbu Budiša je doživio potkraj devedesetih pristavši s Račanom tikve saditi. I dok su tikve cvjetale, Budiša je namagarčen i istjeran iz 'šestice'. Malko se durio, ali Jozi Radošu i Goranu Graniću nije bio dorastao. Onda 'šestica' na izborima otisla k vragu, a televizijske ekrane i srca Hrvata osvojio je nasmiješeni čovjek s "jamstvenom karticom" na kojoj je narodu bilo zajamčeno pet ciljeva koje će taj čovjek za četiri godine ispuniti, i to sljedećim redom: smanjenje poreza, gospodarski rast, rast zaposlenosti, rast standarda i članstvo u EU. Prošlo je otada osam godina i ništa od zajamčenog nije ostvareno, zato neki smatraju da je uz pet vidljivih ciljeva na kartici bio upisan i šesti, znakom nevidljivim za obični puk nego samo za upućene. Kažu i to da kada bi običan puk i mogao vidjeti taj znak, da bi ga neodoljivo podsjetio na 'bosanski grb'. Ali što običan puk zna o simbolima!?

Bilo kako bilo, Račanovu stranačku 'šesticu' zamijenila je Sanaderova šestica od pet vidijivih i jednog nevidljivog obećanja. Nevidljivo obećanje je ostvareno, vidljiva još nisu. I dok je nasmijani Dugobabac, danas s privremenim mjestom boravka u Remetincu, te 2003. žario i palio, Budiša u rodnom kraju nije uspio prijeći ni izborni prag. Povukao se u izolaciju na selo, sadio blitvu i kupus, gonetao zvijezde i vidao rane nanesene njegovom samoljublju. Iz izolacije bi se tu i tamo oglasio intervjuom za Večernjak ili neki drugi medij, uglavnom kada je trebalo učiniti kakvu štetu tzv. 'nacionalistima'. Tako je intervjuom u kojem je rekao da na predsjedničkim izborima ne će ni za Josipovića ni za Bandića ipak pomogao Josipoviću jer je, kako se to nekad govorilo, 'prokazao' Bandića.

U nedjelju 16.10. u emisiji Aleksandra Stankovića gostovao je Darinko Kosor, Budišin stranački šef. Na izravno pitanje je li za promjenu imena Trga maršala Tita, Darinko je Kosor, Budišin stranački šef, kategorično rekao: Ne! Nisam za promjenu imena Trga maršala Tita. Napudrano, pionirski ožareno lice mladahnog Budišina stranačkog šefa zračilo je tolikom odlučnošću u tom trenu da sam pomislio kako će još u studiju pred zabezeknutim Stankovićem zapjevati: Druže Tito, maršale, naša borba takva je ...

Ne znam kako je reagirao Budiša gledajući svoga stranačkog šefa, ali znam da su Kosorovi stranački aduti Pilsel i Srića bili oduševljeni i ponosni na Budišina i svog stranačkog šefa. Baš kao da ih je "odabrao" i za Sabor "priredio" Delo Hadžiselimović. Kojemu je također odnedavno Budišin stranački šef postao šef. Stranački, razumije se. No umjesto u pjevanje pionirske pjesme, Budišin stranački šef upustio se preostalih nekoliko minuta u opjevavanje Josipovićevih vrlina i hrvatske sreće što ima takvog krasnog predsjednika. Josipović je nešto najljepše što se Hrvatskoj moglo dogoditi, sukus je tih pohvala Budišina stranačkog šefa. Kad bi me se pitalo za mišljenje, skromno bih domemuo da je toj 'hrvatskoj sreći' ravna samo Budišina sreća što ima Kosora za stranačkog šefa. Te Pilsla i Sriću za suborce.

I tako je Dražen Budiša, mic po mic, sve braneći valjda pogrješnu političku odluku s kraja devedesetih, postao branitelj lika i djela Josipa Broza i hvalitelj Ive Josipovića. I kandidirat će se u IX. izbornoj jedinici ne bi li, kako kalkulira njegov stranački šef, pokupio glasove naivnih desničara koji se još sjećaju Hrvatskog proljeća i Budišine "nacionalistiške" prošlosti. Mislim da će mu to uspjeti kao i prošli put kada nije prešao izborni prag. No nikad se ne zna, teško je biti pametan. Kad nisi glup. Ili barem dovoljno pokvaren.

Piše Damir Pešorda
Hrvatski list
20.10.2011.