U jednoj Buzzatijevoj pripovijetci opisana je propast jedne obitelji uslijed neshvatljive nespremnosti da se riješi miševa iz svoje kuće.

Oni su u početku jedva zamjetni da bi na kraju promatrač izdaljega samo vidio zapuštenu ženu kako u ogromnom kotlu kuha ručak za predimenzionirane miševe koji je okružuju. Dino Buzzati možda i bolje od samoga Kafke hvata taj trenutak u kojem nešto obično prelazi u fantastično i sudbonosno. To je preobrazba nakon koje nema povratka u normalan poredak stvari i koja nam otkriva koliko je zapravo krhka ta normalnost i taj poredak.

Pred najezdom imigranata iz Azije i Afrike Europa izgleda kao ta obitelj čiju su kuću preuzeli miševi. U mjesec-dva pale su gotovo sve europske granice, vizni režimi, cijeli set nacionalnih zakona i međunarodnih pravila. Oni koji pokušavaju održati kakvu-takvu zakonitost i europske dogovore prozvani su fašistima, npr. madžarski premijer Orban, oni koji do zakona uopće ne drže prozvaše se pak humanistima. Kao npr. naš premijer Milanović.

Tužno je to kada premijer jedne zemlje gotovo veselo izjavi da ne može čuvati granice zemlje kojoj je na čelu, pa da to onda neće ni pokušavati. I s takvim stavom preporučuje se narodu da mu povjeri još jedan mandat! Koliko je ludilo uzelo maha, pokazuje činjenica da nemali broj građana iste te zemlje odobrava takav stav i veseli se kako je njihov Zoka nasamario Slovence, mrskog Orbana i Angelu Merkel. Tako je jedna nesposobna vlast i ''izbjegličku krizu'' pretvorila u dio predizborne kampanje, uopće ne vodeći računa kakve pogubne posljedice njihova politika nenadziranja granica može imati za ovu dobrim dijelom već uništenu zemlju.

I dok se Zoran Milanović razmeće svojom ''humanošću'' i svojim nadmudrivanjem s Madžarima i Slovencima, Hrvatska polako klizi prema rubu kaosa. Zasad Slovenci i Madžari transportiraju izbjeglice koje im Hrvatska dostavi na granicu, ali evidentno je da je priljev izbjeglica znatno veći od odljeva. Ne treba velika pamet da se zaključi kako će, ako se takav trend nastavi, u Hrvatskoj uskoro biti više desetaka tisuća imigranata koji će manje-više slobodno i bez nadzora bauljati zemljom. I to pod uvjetom da Slovenci i Madžari nastave primati izbjeglice, ako pak zatvore svoju granicu, u Hrvatskoj bi mogao nastati potpuni kaos.

Hrvatska kao sabirni centar?

Nagađa se da bi EU mogla jednostavno pretvoriti Hrvatsku u neku vrstu sabirnog centra za imigrante s juga i jugoistoka. Ako takvi planovi uistinu postoje, Zoran Milanović sigurno zna za njih, ali ne bi se reklo da ga to pretjerano brine. Uostalom, i zašto bi, za njega je ovo, kako svojedobno reče, ''slučajna država''. Jedino što je efikasno uspio napraviti ovih dana jest zamjeriti se Madžarskoj, jedinoj državi u okruženju koja nam je bila koliko-toliko sklona, i rasteretiti Srbiju od imigranata odustajući od kontrole državne granice. Makar glumata da se sa Srbima svađa. To su činjenice, a sve ostalo su predizborni spinovi vladajuće klike i njihovih medija. Međutim, treba biti pošten i priznati da krivnja nije samo na aktualnoj vlasti.

Cijela ta stvar s imigrantima planirana je negdje drugdje, zahuktala se daleko od naših granica i s vremenom stigla do nas. Europska unija se pokazala potpuno nefunkcionalnom i nesposobnom da se zaštiti. Nesuvislim izjavama Angela je Merkel potpomogla da se imigrantski val još više zahukta. Ima nešto duboko pogrješno i autodestruktivno u suvremenom europskom pogledu na svijet, u beskrajnom bajanju o ''ljudskim pravima'', ''ranjivim skupinama'', ''svijetu bez granica'' itd. Tako da nije riječ samo o zlokobnim planovima ''lutkara iz sjene'' nego i o melankoličnoj, samouništavajućoj naravi civilizacije na zalasku.

Jedini znakovi otpora toj dekadenciji dolaze iz zemalja bivšeg Istočnog bloka: Madžarske, Slovačke, Poljske, Češke itd. Ironično je da upravo oni koji su ponajviše sanjali o Zapadu, demokraciji i ljudskim slobodama uviđaju da Zapad odavno nije ono što je bio u njihovoj romantičnoj predodžbi dok su još živjeli u neslobodi. Hrvatska je upravo s tim srednjoeuropskim zemljama trebala više surađivati i pripremati zajednički odgovor na imigrantsku krizu. Osobito s Madžarskom, a vidimo da se naša vlast upravo s Madžarskom želi najviše svađati! Voda je, čini se, došla već do grla i spašavat će se svatko kako zna i umije.

Možda ograde i neprihvaćanje da ih pridošlice iz Azije i Afrike preplave tim zemljama neće biti dostatne da se uistinu i obrane ako milijuni krenu prema Europi, ali će znati barem da su pokušali. Bilo kako bilo, dosadašnje članstvo u Europskoj uniji donijelo nam je samo trošak i nevolje, a gotovo nikakvu korist. Uz to, s ovakvo nesposobnom vlašću teško da ćemo izbjeći pretvaranje Hrvatske u svojevrsni sabirni centar iliti hot spot za azijsko-afričke imigrante u Europi.

Damir Pešorda, Hrvatski tjednik