|
U jednoj Buzzatijevoj pripovijetci opisana je propast
jedne obitelji uslijed neshvatljive nespremnosti da se
riješi miševa iz svoje kuće.
Oni su u početku jedva zamjetni da
bi na kraju promatrač izdaljega samo vidio zapuštenu
ženu kako u ogromnom kotlu kuha ručak za
predimenzionirane miševe koji je okružuju. Dino
Buzzati možda i bolje od samoga Kafke hvata taj
trenutak u kojem nešto obično prelazi u fantastično
i sudbonosno. To je preobrazba nakon koje nema
povratka u normalan poredak stvari i koja nam
otkriva koliko je zapravo krhka ta normalnost i taj
poredak.
Pred
najezdom imigranata iz Azije i Afrike Europa izgleda
kao ta obitelj čiju su kuću preuzeli miševi. U
mjesec-dva pale su gotovo sve europske granice,
vizni režimi, cijeli set nacionalnih zakona i
međunarodnih pravila. Oni koji pokušavaju održati
kakvu-takvu zakonitost i europske dogovore prozvani
su fašistima, npr. madžarski premijer Orban, oni
koji do zakona uopće ne drže prozvaše se pak
humanistima. Kao npr. naš premijer Milanović. |
Tužno je to kada premijer jedne zemlje gotovo veselo
izjavi da ne može čuvati granice zemlje kojoj je na
čelu, pa da to onda neće ni pokušavati. I s takvim
stavom preporučuje se narodu da mu povjeri još jedan
mandat! Koliko je ludilo uzelo maha, pokazuje
činjenica da nemali broj građana iste te zemlje
odobrava takav stav i veseli se kako je njihov Zoka
nasamario Slovence, mrskog Orbana i Angelu Merkel.
Tako je jedna nesposobna vlast i ''izbjegličku krizu''
pretvorila u dio predizborne kampanje, uopće ne vodeći
računa kakve pogubne posljedice njihova politika
nenadziranja granica može imati za ovu dobrim dijelom
već uništenu zemlju.
I dok se Zoran Milanović razmeće
svojom ''humanošću'' i svojim nadmudrivanjem s
Madžarima i Slovencima, Hrvatska polako klizi prema
rubu kaosa. Zasad Slovenci i Madžari transportiraju
izbjeglice koje im Hrvatska dostavi na granicu, ali
evidentno je da je priljev izbjeglica znatno veći od
odljeva. Ne treba velika pamet da se zaključi kako
će, ako se takav trend nastavi, u Hrvatskoj uskoro
biti više desetaka tisuća imigranata koji će
manje-više slobodno i bez nadzora bauljati zemljom.
I to pod uvjetom da Slovenci i Madžari nastave
primati izbjeglice, ako pak zatvore svoju granicu, u
Hrvatskoj bi mogao nastati potpuni kaos.
Hrvatska kao sabirni centar?
Nagađa se da bi EU mogla jednostavno
pretvoriti Hrvatsku u neku vrstu sabirnog centra za
imigrante s juga i jugoistoka. Ako takvi planovi
uistinu postoje, Zoran Milanović sigurno zna za
njih, ali ne bi se reklo da ga to pretjerano brine.
Uostalom, i zašto bi, za njega je ovo, kako
svojedobno reče, ''slučajna država''. Jedino što je
efikasno uspio napraviti ovih dana jest zamjeriti se
Madžarskoj, jedinoj državi u okruženju koja nam je
bila koliko-toliko sklona, i rasteretiti Srbiju od
imigranata odustajući od kontrole državne granice.
Makar glumata da se sa Srbima svađa. To su
činjenice, a sve ostalo su predizborni spinovi
vladajuće klike i njihovih medija. Međutim, treba
biti pošten i priznati da krivnja nije samo na
aktualnoj vlasti.
Cijela ta stvar s imigrantima
planirana je negdje drugdje, zahuktala se daleko od
naših granica i s vremenom stigla do nas. Europska
unija se pokazala potpuno nefunkcionalnom i
nesposobnom da se zaštiti. Nesuvislim izjavama
Angela je Merkel potpomogla da se imigrantski val
još više zahukta. Ima nešto duboko pogrješno i
autodestruktivno u suvremenom europskom pogledu na
svijet, u beskrajnom bajanju o ''ljudskim pravima'',
''ranjivim skupinama'', ''svijetu bez granica'' itd.
Tako da nije riječ samo o zlokobnim planovima
''lutkara iz sjene'' nego i o melankoličnoj,
samouništavajućoj naravi civilizacije na zalasku.
Jedini znakovi otpora toj
dekadenciji dolaze iz zemalja bivšeg Istočnog bloka:
Madžarske, Slovačke, Poljske, Češke itd. Ironično je
da upravo oni koji su ponajviše sanjali o Zapadu,
demokraciji i ljudskim slobodama uviđaju da Zapad
odavno nije ono što je bio u njihovoj romantičnoj
predodžbi dok su još živjeli u neslobodi. Hrvatska
je upravo s tim srednjoeuropskim zemljama trebala
više surađivati i pripremati zajednički odgovor na
imigrantsku krizu. Osobito s Madžarskom, a vidimo da
se naša vlast upravo s Madžarskom želi najviše
svađati! Voda je, čini se, došla već do grla i
spašavat će se svatko kako zna i umije.
Možda ograde i neprihvaćanje da ih
pridošlice iz Azije i Afrike preplave tim zemljama
neće biti dostatne da se uistinu i obrane ako
milijuni krenu prema Europi, ali će znati barem da
su pokušali. Bilo kako bilo, dosadašnje članstvo u
Europskoj uniji donijelo nam je samo trošak i
nevolje, a gotovo nikakvu korist. Uz to, s ovakvo
nesposobnom vlašću teško da ćemo izbjeći pretvaranje
Hrvatske u svojevrsni sabirni centar iliti hot spot
za azijsko-afričke imigrante u Europi.
Damir Pešorda, Hrvatski tjednik
|