U Hrvatskoj je katastrofa već toliko puta najavljena, i slijeva i zdesna, tako da više nikoga ne uzbuđuju ni najcrnje vijesti, prognoze, najave propasti i slični medijski specijaliteti. Izdaja kod nas ne vrijedi ni češnja iz uha; krađa, pronevjera, ucjena, kolaps gospodarstva, gubitak suvereniteta - sve su to sitnice koje nikoga previše ne tangiraju. Ljudi pročitaju, zijevnu i kažu: Možda je tako, a možda i nije, u svakom slučaju, to nije moja briga!

Takvo je stanje duha idealno za velike i male političko-mafijaško-poduzetničke grabežljivce i medijske strvinare. Stanje u kojem je sve moguće i ništa se ne može! Sanader se blesavo kliberi na promociji 'Uprknuća', puca mu prsluk za sve osim za sebe. Milanovića srdi Jobbika, a ne smeta mu MOL. Kosorica samodopadno pilji u imaginarno zrcalo i ponavlja 'Ja sam uvela Hrvatsku u Europu, ja sam...', a iz Europe ponavljaju: 'Vi ste se obvezali da ne ćete činiti ništa bez našeg dopuštenja!' Mesić i Josipović mjere čiji je antifašizam veći. Kulturnjaci hrle u zagrljaj istočnoj braći, ohrabreni novcem iz zapadnih i državnih fondova. Logika se proglašava zaostalošću i nacionalizmom, a infantilnost slavi kao politička mudrost.

U takvim je okolnostima pisanje postalo sve teže, odnosno lakže, kako se uzme. Ukoliko čovjek uistinu hoće nešto suvislo, utemeljeno i argumentirano reči, brzo ga prođe volja. Jer kraj tolikih očitosti ljudima i dalje skretati pozornost na njih, pomno iz analizirati i izvlačliti mudre zaključke - zar to nije uzaludan posao!? Možda je čak i nepristojno. Ponavljati ljudima po tisuću puta da su na čelu države godinama imali prevrtljivca, svjedoka protiv iste te države, pretenciozan je i uzaludan posao. Znaju to ljudi i bez tebe, vrli člankopišče, zato su ga i birali dvaput. I treći bi put da nije bilo određenih zakona. Koje ćemo valjda promijeniti dok aktualnom vrhoviku na red dođe treći mandat. Feudalizam će dotada u Hrvatskoj valjda biti ozakonjen.

Kad vlast kaže da treba prodati jedinu preostalu banku u većinskom državnom vlasništvu, iz toga logično slijedi da treba državnim novcem pomoći privatnoj banci koja je zapala u poteškoće. Naravno, ima se na umu hrvatska logika. Kad se, uslijed eunijskog stiska dobrodošlice, ništa ne smije i ne može učiniti na smanjivanju nezaposlenosti i oživljavanju posustalog gospodarstva, onda je logično inatiti se s Amerikancima oko vize (Milanović) ili da se reaktualizira omiljena tema oko pisanja udžbenika iz povijesti (Josipović).

I tu stvar postaje opet zanimljiva! Čovjek se mora zapitati zašto je Sanader sa svojim torbarima torbario na najprizemniji način, bez imalo stila, koji krasi čak i lopove od formata? Zašto ovi sada na vlasti petljaju oko naziva ministarstava, Bleiburga i Jasenovca, ustaša i partizana? Zašto je u novinama sve više golih žena, a sve manje relevantnih tema? Zašto se oko bezveznih stvari naši političari spore s EU, primjerice oko ministara u nadzornim odborima, kada su već toliko željeli ući u tu asocijaciju?

Pitanja bi se mogla nizati u nedogled, no sva ona upućuju na jedan odgovor. Porazan po ovu zemlju! Stvar je, čini se, u tome da je nama oduzeto pravo da se bavimo pravim političkim pitanjima, zaštitom državnih interesa, pa se bavimo parapolitičkim pitanjima.

Što Milanoviću i Josipoviću i preostaje drugo nego da ratuju protiv nepostojećih ustaša - kada se zakoni i strateške političke odluke ionako donose u Bruxellesu!? Moraju neku kost i svojim izgladnjelim biračima baciti. Bleiburg i ustaše kao stvoreni su za takvo što.

Ukidanje saborskog pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom do kraja je razgolitilo bijedu hrvatske politike. Ono je znak da se Hrvatska pod vodstvom sadašnjeg čelništva odriče i svoje povijesti, a sadašnjost je ionako prepustila Bruxellesu još pod bivšim premijerima. Znakovito je da se Zapadno-hercegovačka županija oglasila kao potencijalni pokrovitelj bleiburške komemoracije. Tako se na neočekivan način ostvarila ona Starčevićeva o Hrvatskoj 'uru dugoj i uru širokoj', ali svojoj. Izgleda da Hrvatska kao afektivni sadržaj živi samo u Hercegovini i dijaspori. Dakle izvan granica geografske Hrvatske.

Piše Damir Pešorda

Hrvatski list, 03.05.2012.