|
Jedan od velikih pjesnika ilirskoga preporoda
"O
jeziku, rode, da ti pojem,
O jeziku
milom tvom i mojem!
19.03.1818.
g. u Grabrovnici kraj Pitomače, rodio se Petar
Preradović, sin Ivana i Pelagije (rođ. Ivičić).
Peteročlana obitelj (uz kćeri Mariju i Anu) vojnog
dočasnika živjela je u Grubišnom Polju i Đurđevcu.
Otac umire kada je Petru bilo 10 godina, a brigu o
njemu preuzima vojna uprava, koja mu osigurava vojno
školovanje u Bjelovaru i Bečkom Novom Mjestu.
Službovao je u raznim austrijskim garnizonima od
Milana, preko Beča, Pešte i Temišvara do Gline. |
Za njega, koji je svoje prve stihove napisao na
njemačkom jeziku, presudan je bio susret s Ivanom
Kukuljevićem Sakcinskim u Milanu. Zahvatio ga je
rodoljubni zanos, tako da počima pisati na hrvatskom, a
domovina mu postaje poetsko nadahnuće. Uz Stanka Vraza i
Ivana Mažuranića on je najutjecajniji pjesnik ilirskoga
preporoda. Osjećao je važnost materinskog jezika kao
mjere pripadnosti i identiteta naroda, stoga su njegovi
najpoznatiji stihovi posvećeni upravo hrvatskom jeziku:
Rodu o jeziku, Jezik roda moga, Pozdrav domovini, Naša
zemlja.
Osim budnica, piše i ljubavnu poeziju za koju nalazi
inspiraciju u vlastitom životu. Umrli su mu žena i
dijete, a ni u drugom braku nije imao sreće. U mračnim
i tužaljivim stihovima (Mrtva ljubav, Miruj, miruj
srce moje) naslućuje se slomljen čovjek i osamljeni
pjesnik.
Petar Preradović je pjesnik koji najbolje izražava
hrvatski duhovni i politički život od 30-tih do 70-tih
godina 19. st. i zauzima jedno od vodećih mjesta u
hrvatskoj književnosti. Znao je njemački, talijanski,
francuski, engleski i gotovo sve slavenske jezike, pa
se bavio i prevođenjem.
Umro je kao general 18.08.1872. g. u Austriji, bio
pokopan u Beču, a posmrtni su mu ostaci preneseni u
mirogojske arkade u Zagrebu 14.07.1879. Tadašnji
gradonačelnik Zagreba, August Šenoa, održao je
nadahnut govor te spjevao Himnu Petru Preradoviću koju
je uglazbio Ivan plemeniti Zajc. Nadgrobni spomenik
izradio je kipar Ivan Rendić.
Preradovićeva unuka, austrijsko-hrvatska književnica
Paula von Preradović (udana Molden), autorica je himne
Republike Austrije, a njezin sin Fritz Molden bio je
urednik austrijskih listova i utemeljitelj nakladničke
tvrtke Styria. (Vidi Društvene obavijesti broj 104.)
Priredila D. Gaupp
Društvene obavijesti broj 110, siječanj 2013.
Naša zemlja
Zemljo naša, zemljo mila,
Slavna majko roda slavna,
Ti kolijevko starodavna,
Gdje se rađa hrabra sila
Od vjekova koja sveđe
Krstu brani svete međe!
Gizdava si, ponosita
Zatočnika svojih dikom,
A na užas protivnikom
Kao groblje glasovita.
Do dva svijeta što se kolju,
Mejdan dijele na tvom polju!
Preko šuma zelenica,
Izmeđ rijeka srebrenica,
Pa od mora sve do mora
Ti se stereš divnim sagom,
Ti se kitiš svakim blagom!
Žarkim suncem, modrim zrakom
Smije ti se Otac s neba,
Imaš vina, imaš hljeba,
Imaš svega srcu svakom,
Kom si mila ti u svemu,
Te sve tvoje prija njemu!
Obiluješ svakim miljem:
Milim zvukom guslo-žica,
Milom krvi ljepotica,
Cvatiš smiljem i koviljem,
I na uzor u sve glase
Oriš s divnih pjesama se!
Oj sve tvoje krasno li je
I premilo svakom sinu,
Koj' ne ljubi majku inu,
Koj' pastorkom tebi nije,
Već uz hranu tvojim kruhom
I tvojijem diše duhom!
Zato, sinci zemlje ove,
Prionimo k njojzi dolje!
To je naše sveto polje
Na koje nas život zove
Da radimo, da tvorimo,
Da se na njem proslavimo!
Stojmo čvrsto na tlu tome,
Stojmo svi u jednom kolu,
Svoju zemlju, makar golu,
Sačuvajmo rodu svome
Na njoj život da mu pravi
Tuđi korov ne zadavi!
Prah pod naših koracima
Prah slavnih nam pređa to je,
Prah Zrinjskoga i Hrvoje
I mnogijeh sličnih njima,
Budmo i mi vrijedni dosti
U njem shranit svoje kosti!
(Naše gore list, 1866.)
|
Pet
čašah
(Uglazbio V Lisinski)
Tvojih lozah, domovino,
Tvoji sinci piju vino:
Tvom oltaru krvca naša,
Tvojoj sreći prva čaša!
Druga čaša, braćo, sada
Našim slavnim mrtvim spada,
Da oživi duh njihovi
I u nami se ponovi.
Treća čaša svim živućim,
Koji uvijek srcem vrućim
Za dom i za narod rade -
Da dug život Bog im dade!
A četvrta onoj braći,
Koju vid i razum kraći
Stranputice basat čini,
Da se vrate k domovini.
Petu čašu svaki svomu,
Što na srcu leži komu -
Il je ljuba, il je zlato -
Da mu od Boga bude dato!
|
|
