Građani su prepoznali prljavu igru, koja već danas najavljuje tamna vremena za Hrvatsku od 2012. nadalje. Kako toj igri stati na kraj? Pokušaja je bilo do sada, snažni pojedinci i hrvatske udruge pokrenuli su stranke s hrvatskim programima i s velikom požrtvovnošću počeli djelovati. Danas su na margini područja kojim haraju Kukuriku i otuđeni HDZ.

Predizborna šutnja treba, prema zakonskim odredbama, stupiti na snagu 24 sata prije otvaranja biračkih mjesta. Na žalost, za ove parlamentarne izbore koji će se obaviti u nedjelju 4. prosinca 2011., šutnja Hrvata počela je i prije, u trenutku kad su građani shvatili da se o demokratskim izborima uopće ne radi.

Po srijedi je podjela mjesta u Hrvatskome saboru na osnovi prethodnih dogovora: koalicija lijevo-ekstremno lijevih ''kukurikavaca'' dobit će oko 55 posto sveukupnih mjesta, izopačena Hrvatska demokratska zajednica oko 35 posto, dok neke manje stranke - uglavnom privjesci spomenutih blokova, dobit će ostatak. Medijska blokada i financijsko davljenje neovisnih hrvatskih stranaka provedeno je ove godine čeličnom rukom, sustavno, pa nema hrvatskih oaza u toj ideološkoj pustinji.

Dvoglavi monstrum političkoga monopola

Hrvatska demokratska zajednica unatoč ulasku Tomislava Karamarka, Miroslava Tuđmana i još petorice hrvatski orijentiranih ljudi u njene redove pred same izbore, nije uspjela u tako kratkom roku neutralizirati šljam kumrovečkih prevarantica i prevaranata, te ortaka Sanaderovih financijskih i političkih manipulatora. Samo formalno na drugoj strani, Socijaldemokratska partija, službena nasljednica Komunističke partije, čak ni s pohodom u Vukovar na dan nacionalne komemoracije, nikoga nije zavarala, dok glavna agentica u toj skupini, Vesna Pusić, sa svojim prerano započetim ratom protiv katoličanstva upravo je ukazala na sva polja i jame hrvatskih žrtava, od Bleiburga pa do Ovčare i Škabrnje.

Za hrvatske stranke, programe i političare, o njihovim argumentima, veći dio naroda nije pred ove izbore uspio saznati. Osim programiranih ekspress-spotova i površnih propagandno dizajniranih po dužnosti, nitko osim kurukikavaca nije uspio doći do izražaja. Ni Akcija za bolju Hrvatsku generala Željka Sačića, ni pravaši Ruže Tomašić ili oni oklevetanoga Dražena Keleminca, ni Hrast ni demokršćani, uz sve ostale stranke kojima se je uskratio kisik: sve te stranke moraju čekati i dalje demokratizaciju hrvatskog sustava. Ali, kako bi do demokratizacije uopće moglo doći, kad su pravila igre usmjerena upravo protiv demokracije i kad je uspostavljen monopol dvoglave kreature, nad sredstvima priopćavanja i nad gospodarskim životom i financijama?

Izbori s manjkom glasača

Nakon završetka Domovinskoga rata, te nakon dolaska na vlast SDP-a (2000. godine) u Hrvatskoj više nije bilo hrvatske politike, degenerirani HDZ i uvijek autentični SDP izgrađivali su baš ovakav monopolistički sustav koji je 2011. dostigao svoje savršenstvo. Prema tome logično je da oko polovice građana za sada ne namjerava izaći na izbore 4. prosinca. Politika partijaša njih se ne tiče: tiče ih se očuvanje hrvatske države i političkih sloboda, te ubrzano poboljšanje socioekonomske situacije.

Zato je nastala prijevremena politička šutnja. Da, ovi koji su kroz (ispočetka) iskrivljene ankete i kroz medijske afere ušutkali hrvatski glas, oni su zaista međusobno jednaki. Šutnja je opravdana, a tako će 2012. biti opravdano kuđenje nove vlade i jadikovanje zbog galopirajućeg porasta nezaposlenosti, ukidanja socijalnih stečenih prava te zbog otuđivanja još preostale hrvatske imovine. Hoće li ta okrutna i neopravdana krizna situacija, omogućiti da se konačno razbije obruč i da u politici, jedan snažni nacionalni pokret progovori i razbije monopol?

Domagoj Ante Petrić
hrsvijet.net