Političari i financijski moćnici ukidaju Hrvatskoj njeno ime: ona je za njih samo ''ova zemlja'', kao neko kolonizirano područje koje će oni do kraja opustošiti i bilo kome predati čim budu mogli. Za sada, Josipović i Tadić u tajnim pregovorima na Jahorini, a vlaisavljevičevci rade na daljnjem razaranju Hrvatske demokratske zajednice.

Nameće se u Hrvatskoj neko ružno raspoloženje uživanja u vlastitoj i zajedničkoj tjeskobi. Sve afere i sve negativnosti kao da su dobrodošle, narod stenje pod težinom krize koju su stvorili moćnici, a k tome bi još trebao mazohistički uživati u aferama i svađama ''zlatnih elita''. Nakon jadnih predstava parlamentarnih izbora i EU referenduma, kao da ništa drugo ne preostaje u kategoriji javne zabave, nego iživljavanje u prizorima tuđeg nepoštenja i tuđih svađa, koje su krive za nacionalne nedaće.

U tom ozračju skandala i optužaba, već i sada vlastodršci Hrvatsku ne nazivaju njenim vlastitim imenom: ne kažu Hrvatska, ali čak ne kažu ni ''naša zemlja'' nego ''ova zemlja''. Takav način imenovanja Hrvatske nameće se u medijima i širi se kao dodatna epidemija uz sve ostale pojave koje bi nas trebale izbrisati sa zemljovida suverenih država. Naziv ''ova zemlja'' se svakodnevno pojavljuje u Vladi, u Hrvatskome Saboru, na televiziji, na stranačkim skupovima. Navodno, a ne treba zanemariti mogućnost da je to istina, novinari informativnih programa dviju televizijskih kuća, dobili su naputke da obvezno u svakoj emisiji, ime Hrvatska zamjene hibridom ''ova zemlja''. Izbrisati pojam Hrvatska i zamijeniti ga neodređenim, ničijim pojmom zemlje ničije-svačije. Izgleda da ovaj naš dio svijeta za kojega lažne ''elite'' ne žive ali od kojega žive, ne smije biti ono što objektivno jest, Hrvatska, nego ono što si ti pustolovi zamišljaju. Zemlja lova - uskoro i odstrjela, bude li to moguće.

Prvo Josipović-Kosor, a sada Josipović-Mesić, svađe za naivnjake

Ivo Josipović upravo boravi u ovo vrijeme na Jahorini, blizu Sarajeva, u Republici srpskoj Mladića i Karadžića, nakon ''neslužbenih ali djelotvornih'' pregovora s predsjednicima Srbije i Bosne i Hercegovine. Bila je to ''trilaterala'', čija prva epizoda se je održala na Titovim Brijunima u srpnju 2011. Nakon toga, Tadić i Josipović ostaju sami. Josipović je s Borisom Tadićem pregovarao dodatnih 10, ostali su sami i prespavali pod istim krovom u ''samoći velikih ljudi'', nakon što je šarolika, pa tako i nepouzdana delegacija Bosne i Hercegovine, otišla kući.

Svi sudionici su se veselo smijali, svi su bili u uniformama neformalnosti (nitko od njih nije nosio kravatu, nije imao značku svoje države, niti je osim Borisa Tadića, itko osvrnuo se na nacionalne interese svojih sunarodnjaka u okviru diplomatske prakse.) Josipović je prihvatio bez prigovora kritike na Washingtonski sporazum iz 1994. (to je onaj sporazum koji je Hrvatima u BiH trebao jamčiti opstanak), podvio je rep kad je Bakir Izetbegović podvalio laž na račun Hrvata, prihvatio je stavove po kojima se pozicija Hrvata u BiH ne može popraviti, a zalagao se je za svoju ideju neograničenog progona hrvatskih branitelja nakon što Tribunal u Haagu prestane raditi. (Za nedodirljivost srpskih optuženika, viđeno je kako ih dobro Beograd štiti, a Hrvate koje će Beograd optuživati progonit će i Josipovićeva policija i INTERPOL, dođe li do tog svirepog sporazuma.)

Predsjednik je tako obavio sadašnju fazu velikog četničkog i komunističkog posla kojeg je Stjepan Mesić započeo na Igmanskim konferencijama. U skladu s time, javna prepirka Josipović-Mesić koja se odigrava već tjedan dana, podsjeća na onu prethodnu cirkusijadu, na svađe Josipović-Jadranka Kosor tijekom druge polovice 2011. Tadašnja predstava samo je prekrivala dogovor o predaji izbora koji je vezao glumicu iz komunističke škole u Kumrovca s Josipovićem i Kuriku koalicijom, a svađa s Mesićem sada prekriva kontinuitet njegove politike, koja je i dalje na snazi.

Kandidati u HDZ-u i nove hrvatske stranke

Usred tih hrvatskih muka, uzaludne će biti sve analize i zaključci ako se naša hrvatska politička klasa ne stavi na čelo procesa redemokratizacije. Složit ćemo se sa mnogima u tome, da se hrvatske stranke HDSSB, ABH, HRAST i Savez za Hrvatsku, isto kao i neki pravaši trebaju ujediniti u nacionalnu koaliciju. Ali, još prije tog procesa, od danas na sutra, hrvatski je posao osloboditi Hrvatsku demokratsku zajednicu od papučkih vlaisavljevičevanja. Izbori u HDZ-u održat će se 20. Svibnja, vremena za velika filozofiranja nema.

Metodologija izbora namještena je nečasno, sa svrhom da trostruka gubitnica Kosor pobjedi na tim izborima, jer ona sustavno odbija prijedlog da se primjeni načelo ''jedan član stranke-jedan glas''. Neizravno glasovanje, opet je manevar za izbornu manipulaciju.
Najgore što bi se u hrvatskoj politici moglo dogoditi u prvoj polovici 2012., jest ostanak Jadranke Kosor na čelu HDZ-a. Druga negativnost koja prijeti, jest eventualna pobjeda Domagoja Ivana Miloševića, koji je s vlaisavljevičevcima usko povezan. Prema tome, trebaju se hadezeovci pobrinuti kako bi ostala tri kandidata ili stvorili savez, ili zaista nadvladali i Kosorovu i velikog poduzetnika iz firme Pastor.
Na žalost, Drago Prgomet nema niti mali dio stranačke strukture koji bi mogao opravdati nadu u njegovu pobjedu, ali zato Tomislav Karamarko, Milan Kujundžić i Darko Milinović posjeduju snagu i u stranci i u hrvatskoj javnosti. Oko njih troje neka se okupe umni Hrvati.

Domagoj Ante PETRIĆ

Portal HIC