Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

VRAĆAJ SE ZAGREBE SEBI     (10.04.2017.)

Bez Tita s gradonačelnicom Brunom Esih

Tito je komunalni problem 21. stoljeća


Kad je Sanader, kako bi pogodovao Mesiću, postavio Jadranku Kosor za hadezeovu predsjedničku kandidaticu svi su se smijali, premda je ta razina političke korupcije za plakati. Izgubivši izbore, kao i sve na kojima se prije i poslije pojavila, bila je ubrzo nagrađena za sudjelovanje u namještaljki. Sanader ju je monarhističkim pravom postavio za šeficu stranke i vlade.

Ne znam kako će Plenković platiti Prgometu za budući poraz na izborima za gradonačelnika Zagreba. Kad potroši vjerodostojnu nevjerodostojnost europskih „okvira“ i „dimenzija“ moguće će mu prepusti čelno mjesto stranke. Bilo bi to u duhu stranačke povjesnice posttuđmanovskoga doba.


Činjenica je da HDZ već jako dugo nije lansirao nijedno vjerodostojno, stranačko ili nezavisno ime za zagrebačkoga gradonačelnika. Parcijalni interesi i HDZ-a i SDP-a odlično su se u Zagrebu ostvarivali i preko Bandića. U Zagrebu Bandić nije dirao u jugoslavenske bogove. Uredno je mijenjao pregorjele žarulje, gradio fontane, asfaltirao ceste ljeti, posipao ih solju zimi. Njegova dugovječnost dokaz je kako se u dvije najveće stranke provodi negativna selekcija kadrova. Ona im je glavna kadrovska politika.


Bruna Esih probudila HDZ i SDP


I uoči ovih izbora, i Zajednica i Partija otezale su s imenom kandidata sve dok svoju kandidaturu nije istaknula članica Kluba HDZ-a nezavisna Bruna Esih. HDZ-u je veći protivnik bilo tko na demokršćanskom ili pravaškom valu od istinskih politički i svjetonazorski dijametralno suprotnih predznaka, čemu svjedoči i nervozna Plenkovićeva reakcija na njezinu kandidaturu. SDP nikako da kadrovski dohvati socijaldemokraciju. Poduprla je haenesovu kandidaticu Mrak-Taritaševu, koja ponosno ističe kako je trčeći nosila štafetu s dobrim željama za izmišljeni rođendan Velikom Vođi jugoslavenskih naroda i narodnosti.


Prgomet je vjerodostojan Plenkovićev izbor poput Obuljenove i Dalićeve. Samo se uklopio u nizanku suprotivu izbornoj volji i nacionalnim potrebama, za koju sam krivo mislio da će poslije imenovanja kontroverznoga sastava Povjerenstva za suočavanje s „nedemokratskim režimima“ stati barem dok ne završe lokalni izbori. Da je HDZ kandidirao Brunu Esih izbori bi bili samo pučka formalnost sa zajamčenom pobjedom. Jedini pozitivni argument Prgometove kandidature jest status hrvatskoga branitelja.

S druge strane Mrak-Taritaševa ima medijsku potporu kakvu je svojedobno uživao drug Tito. A po Esihovoj je započelo neselektivno bombardiranje iz svih raspoloživih sredstava: Plenković prijeti, ankete ju prešućuju, društvenopolitički radnici traže njezinu ostavku na funkcije u civilnom društvu, očekuje se i u kućnom savjetu, potom slijedi seciranje obitelji, možda bude optužena za plagijat, švercanje u tramvaju, a sigurno će ženskom biračkom tijelu biti sugerirano da ne prati modne trendove odijevanja, šminkanja, friziranja... Pronašla se u žrvnju suvremenoga agitpropa s elementima proizvodnje pristanka na izbor Bandić ili Mrak. Taritaš, dakako. U toj igri Prgomet služi samo kao zec za odvlačenje glasova. Ta uloga ima svoju cijenu.


Manipulacije i zavođenje populista


Za gradonačelnike i načelnike opet ćemo imati kandidate koji već nekoliko mandata u sedlu nisu u stanju, primjerice, preimenovati ulice jugoslavenskoga maršala Tita. I nije točno da imenovanje i preimenovanje ulica i trgova nije komunalno pitanje. Tito je prvorazredno komunalno, kulturalno i civilizacijsko pitanje 21. stoljeća. Istodobno, HDZ bi se uz pomoć nekakvoga povjerenstva navodno htio obračunati s „nedemokratskim režimima“. Ispada kako je komunizam bio dobar, ali, evo, imao je nekih sitnih propusta pri organizaciji višestranačkih izbora. Inače je sve drugo bilo ok.


Ne, nije bilo ok. Komunistička Jugoslavija je stvorena na zločinu. Zločin su počinili zločinci. Zločinci su izvršavali zapovijedi Partije. Partijom je zapovijedao Kominternin agent, jugoslavenski maršal Tito. I Zagreb, kad smo već kod kandidature za zagrebačkoga gradonačelnika, počiva na kostima žrtava. U njegovoj okolici ima oko 120 masovnih grobnica. U užem središtu četrdesetak. Po zapovjednoj i moralnoj odgovornosti za smaknuća bez suda i evidencije kriv je Maršal Jugoslavije, drug Josip Broz Tito. Izgleda kako je to jasno jedino kandidatici Bruni Esih. Njezinu kandidaturu, kao rođeni Zagrepčanec, doživljavam kao oslobođenje grada od totalitarne ostavštine tzv. osloboditelja i preduvjet rekroatizacije i reeuropeizacije Zagreba. Zato priželjkujem i masovni izlazak na izbore. Smislio sam i predizborni slogan: Vraćaj se Zagrebe sebi.


Bandić ne dira u Trg maršala Tita, štoviše, kad ne hodočasti po marijanskim prošteništima nosi bedž s Titovim likom. I veli da živi socijaldemokraciju. Prgomet o Trgu maršala Tita nema svoje stajalište koje je spreman braniti. I veli da je branitelj. Mrak-Taritaševa ističe kako je pušila travu, ali i redovito nosila štafetu Maršalu Jugoslavije. I to je osobina narodnjaka, liberalnih demokrata!? Sve troje populisti su na svoj način. Manipuliraju i zavode zagrebačku katoličku većinu, braniteljsko-državotvorno-građansku većinu i njihovo potomstvo s pravom glasa.


Tito je počasni građanin Zagreba


Ne znam je li samozvani maršal Tito pušio travu nakon što je s veseljem preuzeo Ankinu štafetu sebi u čast, ali se sjećam da su mu krvave tekovine revolucije poslužile da posljednja desetljeća svojega doživotnoga šefovanja Jugoslavijom, SKJ-otom i JNA-om posveti specifičnim oblicima radničkoga samoupravljanja i nesvrstanosti. Kubanskim cigarama, panamskim šeširima, bijelim pudlicama, maserkama zavidnih oblina, egzotičnim automobilima, krstarenjima (bojao se, naime, zrakoplova, iako je bio trostruki narodni heroj i nositelj Ordena za hrabrost), lovu i strastvenom kolekcionarenju domaćih i inozemnih ordena. Prošao je po svim jugoslavenskim šumama i gorama, obišao cijeli svijet, jedino u Jasenovcu nije bio. E, tamo je zaslužio trg. Trg žrtava komunističkoga režima 1945. – 1951.


Tito je, međutim, počasni građanin Zagreba. Od 1945., pa do, evo, 2017. Trideset i sedam godina po smrti. Dvadeset i pet godina od raspada SFRJ i od otkrića maceljskih grobišta, potom i Hude jame, Jazovke, Širokoga, Dakse, Kočevskoga Roga... počasni građanin glavnoga grada svih Hrvata, pa i onih za čiju je smrt odgovoran. Da nije bilo Oluje Korenica bi se i danas zvala Titova Korenica. Gdje je još Staljin počasnim građaninom? Ili Ceausescu, koji je Tita odlikovao sa šest ordena?


Kakav to gradonačelnik Zagreba treba biti a žmiriti na oba oka nad masovnim uništenjem Zagrepčana? I ne zahtijevati da se grad oslobodi Titove lažne pozlate? Može li gradonačelnik koji ne voli Zagrepčane voljeti Zagreb? Može li netko tko štuje Maršala Jugoslavije poštovati Zagreb i hrvatsku državu? Može! Ali, taj (i takvi) ili debelo uživa blagodati izostanka lustracije, ili je moralni invalid, ili ostatak Titova intelektualnoga proletarijata uz pomoć kojega je gradio novoga čovjeka i novo društvo uništavajući građansko i demokratsko.


Što su sve dosadašnji GUP-ovi dopustili da se gradi na masovnim stratištima u Gračanima, Dotršćini, Maksimiru, Vrapču - od Sljemena do Save i od Zaprešića do Sesveta? Koliko je trgovačkih domaćih i inozemnih središta izgrađeno na masovnim grobištima? Koliko benzinskih crpki? Škola i dječjih vrtića?


Proces suočavanja odozdo prema gore


A da je Titov velezločin na vrijeme podastrijet javnosti, znanstveno osvijetljen i moralno osuđen, pitanje je bi li se dogodila Ovčara, Velepromet, Srebrenica... i onih preko 150 masovnih grobnica koje je u Hrvatskoj ostavio velikosrpski agresor. No, mi nismo u dovoljnoj mjeri osvijetlili ni to velikosrpsko divljaštvo od prije dvadesetak i nešto godina, kamoli Titov velezločin, najveći masakr u Europi poslije Drugoga svjetskoga rata. Velikosrpska agresija je u pogledu masovnih zločina vjerna kopija komunističkoga „oslobođenja“.


Ne samo da s razine središnje vlasti, države, nismo učinili civilizacijski iskorak iz komunizma, mi smo i ono malo što je otkriveno, primjerice u Maclju, uspješno blokirali. Bili na vlasti ovi ili oni. Možda je sazrjelo doba kad bismo, budući da ne ide odozgo prema dolje, suočavanje s prošlošću mogli pokrenuti odozdo prema gore. Od lokalnih razina. No, na koga se u tom pogledu može računati? SDP se poziva na neki svoj interni dokument u kojemu su se „ispričali“ za nedemokratsko ponašanje u razdoblju od 1945. do 1990. I misle da je time sve riješeno. Kad su u poziciji onda u pravilu raspuštaju povjerenstva za istraživanje komunističkih zločina. HDZ na to iz oporbe nešto promrmlja, a kad dođe na vlast onda blokadu provodi mekšim metodama s istim ciljevima i rezultatima. Preostaju nezavisni poput Brune Esih u Zagrebu.


Uoči predstojećih lokalnih izbora Zagreb je u osobi Brune Esih dobio kandidaticu koja razumije problematiku suočavanja s prošlošću i kao znanstvenica i kao višestruka izaslanica Predsjednice Republike za pitanja potrebita suočavanja. Logično je očekivati da bi s njezinom izbornom pobjedom Zagreb mogao iskoračiti u 21. stoljeće i započeti s europskim procesom rješavanja mračne ostavštine 20. stoljeća, osobito komunističkoga režima, kao jedinoga dosad nedirnutoga. Ako pak u tom poslu ne bi dobila potporu državnih vlasti, Zagreb (s njom na čelu) je dovoljno financijski moćan da plati međunarodno povjerenstvo nezavisnih stručnjaka „europskih dimenzija“ sa zadatkom da istraži lokaciju po lokaciju. Na temelju javno objavljenih rezultata istraživanja onda bi se moglo zauvijek izbaciti Tita i njegovu zločinačku organizaciju na deponij komunalnog otpada. Pravac Jakuševac.


Nenad Piskač, hkv.hr

www.hkz-kkv.ch

140 - 2016

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: