Ona djeluje na osnovi postojanja žrtve i stvarnih
situacija, na osnovi objektivne istine, a ne kreira
(kao što to čine mnoge sada postojeće organizacije
''obrane ljudskih prava'' koje zloupotrebljavaju
politiku. Ne ''fabricira'', dakle, norme po kojima se
izrađuju slučajevi na osnovi ideoloških predrasuda i
financijskih interesa.
Takve udruge su stvorene - na
primjer u Hrvatskoj - za profit ideoloških minornih
kamarila i u mnogim se slučajevima otvoreno izruguju
ljudskim pravima te lažno i bestidno optužuju
ispravne ljude koji se ne pokoravaju njihovom
diktatu i njihovim krivotvorinama.
Rad mnogih od tih organizacija, koje
čak javno priznavaju da su dio jedne velike mreže
ideološke naravi, pretvorio se je u čimbenika moći i
financijske dobiti za njihove fabulatore. Postao je
natjecateljska platforma za različite klevete i
ucjene. Suprotno tim manipulacijama, Viktimologija
je znanstveni i dokumentirani putokaz za obranu
prava čovjeka, ljudi, pojedinaca, skupina, zajednica
i naroda u širokom i pojedinačnom kontekstu.
Zlouporaba pojma ''ljudska prava''
kao alat za provedbu svemogućih nemoralnih pa i
kriminalnih radnja u rukama raznih Pupovaca,
Teršelićki, Pusića, itd. izopačila je časna
nastojanja da naša civilizacija konsolidira i
nadogradi sustav garancija i mira.
Pod ucjenom, na ciljniku UDBA-e
Republika Hrvatska pa i sama
predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović,
hrvatski branitelji i istaknuti političari, Vlada,
zaslužne osobe u Katoličkoj crkvi, čestiti novinari
i znanstvenici, športaši, uz cijeli institucionalni
sustav, taoci su ucjenjivača o kojima govorimo.
Neki se moraju bojati za
egzistenciju, neki za vlastiti život ili život
svojih najdražih, drugi svakodnevno sa strahom
otvaraju klevetničke novine i prate klevetnike koji
se pojavljuju na TV programima, jer ako netko
korisno i pošteno nešto radi, prije ili kasnije može
biti bačen u svinjac jugoslavenske i komunističke
klevetničke patologije koja upravlja medijskom
scenom.
Iako se je očekivalo da s
parlamentarnim izborima u studenome 2015. završava
diktatura takve posebne vrste političkog
organiziranog kriminala, ništa pozitivnoga nije se
dogodilo.
Opasan eksperiment u politici
Sve je to poznato predsjedniku
stranke koja će po svemu sudeći imati zadnju riječ u
procesima koji slijede, Andreju Plenkoviću. Danas
Plenković ima veću političku težinu nego opozvani
premijer Tihomir Orešković, koji iza sebe nema ni
stranke, ni potpore zakonodavaca ni jasnih planova
de se vrati na čelo Vlade nakon izbora.
To stvara situaciju u kojoj
Plenković kao predsjednik stranke koja drži dobar
dio političke moći i kandidira se potpuno jasno za
predsjednika vlade, mora pristupiti rješavanju opće
krize u društvu a ne "uhljebljivanju" svojih kadrova
na različite pozicije. On već sada polaže ispit,
težak ispit koji se samo položiti može vjerom,
inteligencijom, domoljubljem i sustavnim
djelovanjem.
Teško je danas protumačiti što je to
Tomislav Karamarko kao tadašnji predsjednik HDZ-a,
dan nakon zadnjih parlamentarnih izbora htio postići
s onom informacijom o krivotvorenju u korist SDP-a
pri prebrojavanju glasova. Informacija je već u tim
trenucima bila čudnovata ali i prilično
vjerodostojna - a da bi poslije dopustio da vjetar
odnese njegove riječi.
Naime, dana 22.07.2016., DIP
zahtjeva da se svi birački listići koji su
pokupljeni iz biračkih kutija tijekom tih izbora
unište, prijevremeno i nepotrebno.
Čudnovate su se stvari događale i
punih šest narednih mjeseci, od tih izbora i pada
Vlade, s koaliranjima i protukoaliranjima, sa
zagonetnim (sve do danas) MOST-om i s drskošću SDP-a
koji protusustavno, s ruba, mjesecima radi na
neprestanoj kaotizaciji države. Čudan je bio i taj
odnos HDZ-a s Milanom Bandićem koji malo želi
ratovati s povijesti Hrvatske, a onda malo priča o
budućnosti, istovremeno sklapajući matematički i
logički neodržive saveze.
Još kontroverznije i sramotnije
djeluju operacije sa Vesnom Pusić, osobom koja je
sebe osobno, ali i Hrvatsku, svojom kandidaturom za
glavnu tajnicu UN-a. Vesna Pusić, poražena je u
svojim pokušajima vlastitog krunjenja u toj
svjetskoj krovnoj organizaciji. Poražena je na kraju
političke balade koju je počela komponirati s
Jadrankom Kosor - Vlaisavljević i Vladimirom Šeksom
a nastavila sa Zoranom Milanovićem i Ivom
Josipovićem.
Dok Vesna Pusić pokušava doći sebi
od poraza u Ujedinjenim narodima i aktivnosti
Povjerenstva za sukob interesa u slučaju
prebacivanja novca bratu, Jadranka Kosor se preko
medija nudi HDZ-u poručujući kako su se "njeni dečki
opet vratili". Da nije tragično, nekome bi možda
bilo i smješno!
Ipak, treba sačekati i vidjeti kojim
će putem stvari ići. Jadranki Vlaisavljević očito
institucije stranke i statut ne znače ništa. Ona je
već jedanput oktroiranom odlukom, mimo zdravih
kriterija i statuta, imenovana za predsjednicu
stranke i Vlade. Međutim, danas neka druga vremena i
trendovi vladaju, tako da je izvjesno kako politička
konkurencija Vlaisavljevićku koristi za svoje
potrebe i možebitna predizborna preslagivanja u
HDZ-u.
Koliko vidim, dio javnosti nije sa
odobravanjem dočekao Andreja Plenkovića. Neki ga
unaprijed kritiziraju zbog svojih nerealiziranih
ambicija a neki zbog potreba političke konkurencije.
Međutim, ne bi bilo pragmatično niti razumski
unaprijed poništiti sva pozitivna iščekivanja u
slučaju novog predsjednika HDZ-a. Plenkoviću treba
dati vremena i prosuđivati ga na temelju njegovih
učinaka a ne na temelju fabriciranih poluinformacija
i različitih objeda plasiranih putem žutih
tiskovina.
Budimo realni i priznajmo da se
Hrvatima opet nameće pragmatična potreba davanja
glasa HDZ-u, kao stranci u kojoj demokratski i
kršćanski elementi ipak sačinjavanju ogromnu većinu,
a njihov novi predsjednik ničim nije do sada
povrijedio ni zakone ni ljudskost hrvatskoga
čovjeka. Andreju Plenkoviću treba dati jedan grace
period u kome će se uhvatiti u koštac s problemima,
okupiti koalicijske partnere i osigurati saborsku
većinu.
Svatko dobronamjeran treba u obzir
uzeti činjenicu da je na suprotnoj strani SDP,
Pusićkin HNS, Hreljini "penzići" ojačani Stjepanom
Mesićem i ostaci ostataka HSS-a predvođenih
pravomoćno osuđivanim Krešimirom Beljakom.
Ovo treće, predvođeno Bandićem i
Čačićem, sutra možda ojačano Baldasarom, Vrkićem,
Josipovićem ili nekim drugim otpadnicima iz SDP-a
ili HNS-a, jasno je ćemu stremi i da ne birajući
sredstva pokušava ostati na političkoj sceni.
Kapitulacija pred agresorom
Teške propuste svih zagrebačkih
vlada na polju Međunarodnoga prava i vanjske
politike, od 2000. do danas, uključujući i propuste
dvojice bivših predsjednika, dovela je do nestručnog
manipuliranja pregovorima Beograd-Bruxelles.
Posebice je tome pridonio Josipovićev protuzakoniti
aktivizam, kako prema Haagu - tako i kroz njegove
privatne igre sa Borisom Tadićem, na koji se sa
svojim aktivnostima nadovezala Vesna Pusić. Sve je
to hrvatske ratne pobjednike na bojištima i u
diplomaciji, dovelo do samog ruba uhićenja od strane
komunističkih lovaca na glave i njihovih saveznika u
Srbiji.
Pregovori Srbije s EU-a i apsurdne
ovlasti Beogradu da lovi Hrvate, ugrožavaju
stabilnost na Jugoistoku Europe, u vremenima
rasplamsane internacionalne terorističke krize i
porasta rusko-američkog sukoba.
Što god sada tehnička Vlada i
ministri govore, puhanje je u dim, jer hrvatski
službeni propusti u posljednjih 16 godina otvorili
su četničko-komunističkom režimu susjedne zemlje
ulaz u predzadnju fazu dogovora s Bruxellesom, bez
obzira na ilegalan odnos naših istočnih susjeda
prema Haagu i susjednim državama.
Hrvatske branitelje treba
dostojanstveno obraniti a beogradskom deliriumu
zatvoriti vrata EU-a dok se Beograd ne pokori
međunarodnim normama. Kada od SDP-a i HNS-a ne
možemo očekivati ništa što bi koristilo Domovini i
europskim kršćanskim tradicijama, to nam je dužan
pružiti HDZ pod vodstvom Plenkovića. Tek kad
Plenkoviću damo mandat da to i realizira, onda ćemo
moći o njemu suditi kao mladom pripadniku još mlađe
hrvatske diplomacije.
Domagoj
Ante Petrić, hrsvijet.net
|